Ukratko o betonu kao građevinskom materijalu u pogledu ZOP-a

Beton i zaštita od požara

Svaka zemlja zakonom propisuje određene mjere i korake koje je potrebno poduzeti kako bi se smanjila opasnost od izbijanja požara.

Novi trendovi u arhitekturi i gradnji visokih stambenih zgrada pokazuju da požari često izbijaju na onim mjestima koja nisu na pravi način vrednovana i koja su podcijenjena jer je smatrano da se u njima ne može pojaviti vatra.

Mogućnosti oblikovne slobode i izražavanja u dizajniranju i projektiranju zgrada arhitekti i izvođači radova ne bi smjeli koristiti nauštrb sigurnosti i zaštite od požara.

Čak i u tunelima postoje situacije koje mogu dovesti do izbijanja požara, svejedno radi li se o tehničkim razlozima ili je u pitanju ljudski faktor.

U pravilu važno je da vatrogasci i spasilačke ekipe brzo i učinkovito izađu na mjesto požara a da je sama građevina u kojoj se požar dogodio tehnički i konstrukcijski u stanju toliko dugo pružati otpor dok se ne primjene odgovarajuće mjere.

U slučaju izbijanja vatrene stihije zadaća vatrogasaca nije ništa jednostavnija bez obzira na nove razvojne građevinske koncepte u visokogradnji.

Dugogodišnja su stručna istraživanja iz područja građevnih materijala, građevinske fizike i zaštite od požara pokazala da je za izbijanje i pojavu požara odlučujući način gradnje svake pojedine požarom pogođene zgrade.

Najvažniji element je činjenica kojem ''razredu'' ugroženosti od požara pripada svaka pojedina zgrada. U principu podjednak standard otpornosti na vatru može se postići sa svim uobičajenim građevnim materijalima koje danas koristimo.

Beton je vrlo otporan materijal na vatru odnosno on ne gori i ova činjenica jedna je od njegovih vrlo važnih osobina, poglavito promatrajući sa gledišta sigurnosti.

Betonski građevni elementi predstavljaju sigurnu prepreku vatri, ne proizvode dim niti emitiraju bilo kakve štetne plinove u okolinu a osim toga sprječavaju zagrijavanje susjednih soba i prostorija.

Različiti načini gradnje u slučaju izbijanja požara mogu završiti sa različitim posljedicama pa čak ako se radi i o građevnim materijalima koji pripadaju istom ''razredu'' otpornosti na vatru.

U zemljama članicama Europske Unije na snazi je odredba koja definira točan rizik od požara kojem je izložena svaka pojedina zgrada. No ono što nedostaje u toj odredbi je sustav vrednovanja zajedničke koegzistencije elemenata.

Nije dovoljno samo poznavati rizik od požara kojeg nosi svaki pojedini građevni element. Presudnu ulogu u zaštiti od požara ima nosivost cijelog konstrukcijskog sustava. Jer ako u slučaju nesreće zakažu smo pojedini elementi posljedice bi mogle biti katastrofalne za cijeli objekt.

Požari se rijetko događaju, no to ne znači da od njih nikad ne prijeti opasnost.

Naprotiv s njima moramo računati kao s realnom opasnošću. Našu samosvijest u tom pravcu moramo i možemo ojačati - koristeći građevni materijal kao što je beton.