Primjena strojeva, način  rada,  tehnološki postupak...

STROJEVI ZA ASFALTNE RADOVE

Asfaltni radovi pripadaju u skupinu radova niskogradnje, posebice građenja cesta, jer se suvremeni kolnici cesta grade od asfaltnih mješavina.

Temeljni materijali od kojih se sastoje asfaltne mješavine su: stijena (drobljena ili prirodna), vezivo (bitumen, bitumenske emulzije i razrijeđeni bitumen), te punila (kameno brašno).

U odnosu na trajnost kolnika od asfaltnih mješavina i primjenu tehnološkog postupka pri gradnji, razlikuju se sljedeće vrste kolnika:

Za svaku od tih vrsta asfaltnoga kolnika koriste se različiti tehnološki postupci, a sukladno tome i različite vrste građevinskih strojeva.

Na kolnicima od valjanog i lijevanog asfalta pojavila se potreba i za recikliranjem, pa se skupina svih vrsta strojeva za asfaltne radove na kolniku dijeli na:

Zbog preopširnosti spomenut ćemo samo neke.

Strojevi za površinske obrade, mikroasfalte i penetracije

Razlikuju se sljedeće vrste laganih kolnika:

Strojeve koji se koriste za radove na takvim kolnicima dijelimo na:

Strojevi za pripremu površine

Motorna metla koja se koristi za odstranjivanje kamenih čestica s površine staroga kolnika koje nisu čvrsto vezane uz kolnik. Motorne metle mogu biti samohodne i priključene na vozilo.

Priključne motorne metle sastoje se od priključne konstrukcije povezane s pogonskim izvodom na vozilu na koje se priključuju.

Na donjem dijelu priključne konstrukcije smješteno je vodoravno vratilo s uspravno utaknutim elastičnim čeličnim žicama duljine 10-15 cm. Okretanjem vodoravnog vratila i tlačenjem na površinu staroga kolnika čelične ili najlonske žice otkidaju s površine sve čestice koje nisu čvrsto vezane. Hidrauličkim sklopom na vozilu upravlja se priključnom konstrukcijom i rotirajućim vodoravnim vratilom (metlom).

Dostatan je često samo jedan prolazak metle da bi se dobila površina podobna za daljnji postupak pri izradbi površinske obrade.

Motorni ispuhivač koristi se nakon prolaska motorne metle za odstranjivanje otkinutih čestica s površine staroga kolnika, tako su tek nakon obavljenog ispuhivanja otkinute čestice odstranjene, a površina pripremljena za ugradbu površinske obrade ili mikroasfaltnog sloja.

Motorni ispuhivači mogu biti samohodni na tri ili četiri kotača s gumama i s jednim do tri ventilatora koje pokreće eksplozivni motor smješten na stražnjem dijelu postolja ispuhivača ili priključni ispuhivač s ventilatorom priključen na vozilo (obješen kao priključak na stražnjem dijelu vozila) i vezan na pogon vozila.

Razastirač tucanika koristi se za razastiranje sloja tucanika debljine 6-8 cm na stari kolnik pri radovima na polupenetraciji i pentraciji. Sastoji se od niske okvirne konstrukcije sastavljene od čeličnih profila, smještene na gusjenice ili kotače s gumama. Na okvirnoj konstrukciji smješten je sanduk koji ima prorez na dnu, okomito na smjer kretanja. Teretnim vozilom dovozi se tucanik i kipanjem istovaruje u sanduk. Kroz prorez izlazi tucanik, te se kretanjem razastirača raspoređuje na točno određenu visinu. Širina sanduka za prihvat tucanika na razastiraču je 2-3,5 m, a obujam sanduka 2-3 m³. Razastirač ima vlastiti pogon eksplozivnim motorom.

Strojevi za grijanje i štrcanje veziva

Za štrcanje pripremljenih površina kao vezivo koristi se bitumen, razrijeđeni bitumen i bitumenske emulzije. Postoje različiti tipovi bitumena, među ostalim razlikuju se, u odnosu na penetraciju, po tvrdoći, a grijani na temperaturi 420-450 K pogodni su za štrcanje. Razrijeđeni bitumeni dobiju se razrjeđivanjem bitumena katranskim uljem ili drugim naftnim destilatima a grijanima na temperaturu 350-380 K pogodni su za štrcanje.

Bitumenske emulzije su disperzni sustav sastavljen od bitumena i vode, pogodne za štrcanje bez zagrijavanja. U odnosu na duljinu prestanka vezivanja vode i bitumena, razlikujemo stabilne, polustabilne i nestabilne bitumenske emulzije.

Strojevi za grijanje griju veziva pomoću plamenika na tekuće ili plinsko gorivo, i to se nalazi u međuprostoru između vatre i veziva, kako ne bi došlo do pregrijavanja i isparavanja važnih komponenata u vezivu.

Sustav štrcanja može biti s pomoću tlačenog zraka, kada se dva pomoćna spremnika naizmjenično pune tekućim vezivom i tlače zrakom ili s pomoću zupčaste crpke, koja tlači tekuće vezivo izravno na mlaznice, odnosno prethodno u kružni tlačni cjevovod, pa potom iz cjevovoda na mlaznice.

Štrcaljka za emulzije koristi se za manje radove i nema grijanja. Sastoji se od postolja na četiri kotača s gumama na kojemu se nalazi sustav za crpljenje.

Bačva s emulzijom postavlja se uz pomoć ručne dizalice sa štrcaljke na postolje štrcaljke. Usisna cijev zupčaste crpke stavi se u bačvu, te s pomoću sklopa za štrcanje, pričvršćenog na postolje, koji se sastoji od savitljivog crijeva i puške za štrcanje, jednoliko ručno štrca pripremljena površina. Pogon crpke obavlja se eksplozivnim motorom koji se nalazi također na postolju. Učinak ovisi o mnogo čimbenika, a pri ručnom je radu između 200 i 300 m²/h.
 

Strojevi za ugradbu kamene sitneži

Površinu prethodno poštrcanu vezivom pokriva se kamenom sitneži. Krupnoća zrna kamene sitneži ovisna je o budućem prometu, o podlozi na koju razgrćemo i o količini veziva po 1 m², pri čemu treba težiti da krupnoća zrna bude unutar užeg područja jedne veličine zrna, te da se poštrcana površina pokrije jednakomjerno zrnom do zrna.
Stroj za razastiranje je razastirač koji se sastoji od sanduka, najčešće ovješenon na stražnji dio teretnog vozila-kipera.

Sanduk ima prorez okomit na smjer kretanja kojemu se širina otvora može regulirati, a može ga se i zatvoriti. To se obavlja često iskustveno i ručno, jer ovisi o brzini kretanja vozila, dok je kod najnovijih tipova strojeva automatizirano, štoviše, moguće je količinu mijenjati uzduž proreza. Pri razastiranju kamene sitneži teretno vozilo-kiper se kreće unatrag tako da kotači s gumama naliježu na razastrta kamena zrna, a ne na površinu poštrcanu vezivom, kako bi se spriječilo ljepljenje veziva za kotače. Kipanjem u vožnji postiže se neprekidnost punjenja sanduka razastirača a time i jednolikost sloja koji se razastire.
 

Strojevi za valjane asfalte

Najraširenija vrsta asfaltnih kolnika su valjani asfalti koji se u odnosu na funkciju sastoje od nosivih slojeva, veznih slojeva i habajućih slojeva koje označuje samo različitost korištenih materijala i sastav, dok im je tehnološki postupak pri radu jednak ili sličan.

Temeljna značajka tehnološkog procesa pri radu je da se priprema asfaltne mješavine obavlja centralno, u tvornicama asfalta, da se pripremljena asfaltna mješavina prevozi teretnim vozilima-kiperima do mjesta ugradbe, gdje se potom ugrađuje razastiranjem i valjanjem.
 

Prema tomu, i strojevi za valjane asfalte dijele se na: