Suvremeni pristupi zaštite na radu, kvaliteta, norme i standardi

Zaštita na radu u sustavu kvalitete prema ISO 9000

U ovome trenutku u hrvatskom gospodarstvu aktualne su dvije gospodarske djelatnosti. Prva se odnosi na uspostavu sustava kvalitete prema normi ISO 9000, a druga na provedbu Zakona o zaštiti na radu.

U ovome članku pokušava se skrenuti pozornost na suštinski dvije iste djelatnosti, koje bi se mogle cjelovitije provoditi u zajedničkom programu. Zakonje toliko suvremenog sadržaja da se u njegovoj cjelini lako prepoznaju intencije koje su zadane sustavom normi ISO 9000.

Zato se pokušava ukazati na povezanost problema koji se može najbolje riješiti ako politika zaštite na radu postane dijelom politike kvalitete, a sve skupa bitnim čimbenikom poslovne politike svake tvrtke. Kvalitetu i zaštitu na radu kao njezin dio treba promatrati u službi veće poslovne uspješnosti i stvaranja profita.
 

UVOD

Budući da se na portalu prvi puta pojavljuju teme koje dovode u vezu zaštitu na radu i sustav normi ISO 9000, zbog lakšeg razumijevanja analizirane problematike pojasnit ćemo osnovne pojmove vezane s ISO organizacijom i sustavom normi IS0.

ISO je skraćenica od International Organization for Standardization, što znači "Međunarodna organizacija za norme". Nastala je 23. veljače 1947. poslije tzv. Londonske konferencije godine 1946. na kojoj je 25 vodećih svjetskih zemalja odlučilo da se osnuje međunarodna organizacija zbog unifikacije industrijskih normi. Počela je djelovati kao savez nacionalnih organizacija za norme i normizaciju, čija je zadaća priprema, prihvaćanje, objavljivanje i briga o međunarodnim normama.

Organizaciju danas čine 120 redovitih i 72 pridruženih zemalja članica. Republika Hrvatska je punopravna članica ISO organizacije. Pored redovitih i pridruženih članica postoji i subvencionirano članstvo, koje je predviđeno za vrlo male i siromašne zemlje. ISO surađuje s organizacijom Ujedinjenih naroda, ali nije u njezinom sastavu. Središnji sekretarijat ISO nalazi se u Ženevi.

Sustav normi ISO 9000 službeno je stupio na snagu godine 1987. Nastao je kako bi se potpuno zaštitili interesi kupca proizvoda i usluga na jedinstvenom tržištu. Filozofija ove norme odnosi se na stajalište da se ne može postići vrhunska kvaliteta bez kvalitetnog upravljanja, organizacije, sustava, utvrđenih nadležnosti, postupaka i uputa o radu te kontinuiranog praćenja stanja kvalitete njezinog ocjenjivanja, a zatim i poboljšavanja. Sve navedene faze, koje treba poštovati u procesu razvoja, proizvodnje i plasmana proizvoda i usluga čine sustav kvalitete, što je dio poslovnog sustava tvrtke.

To je razlog da se kvaliteta prema sustavu normi ISO 9000 treba promatrati sa stajališta kvalitete koncepcije, kvalitete konstrukcije i kvalitete proizvoda (usluge). Kao potvrda valjanosti uspostavljenog sustava kvalitete služi neovisna provjera-auditiranje sustava, a potom se izdaje međunarodno priznati certifikat. Održavanje i unapređivanje dostignute kvalitete kontrolira se trogodišnjim ponovnim auditiranjem te godišnjim kontrolnim pregledima elemenata sustava kvalitete. Dokumentacija i uvid u stanje kvalitete na samome mjestu služe kao pokazatelji stanja. Spomenuti sustav kvalitete uspostavlja se prema zahtjevima norme te temeljem podataka istraživanja želja, potreba i zahtjeva za kvalitetom proizvoda i usluga.

Usavršavanje sustava kvalitete, također, se temelji na istim parametrima, naravno vodeći računa o njihovoj aktualnosti. Najbolji izravni pokazatelj stanja kvalitete jesu troškovi zbog nekvalitete, koji se promptno moraju pratiti prema posebnoj metodologiji.

Prema normi ISO 8402 definicija kvalitete glasi:

"Kvaliteta je skup karakteristika (i njihovih vrijednosti) nekog objekta (jedinice) koji se odnosi na njihovu sposobnost provedbe pretpostavljenih i utvrđenih zahtjeva".

Već je spomenuto da se zahtjevi sustava normi ISO 9000 odnose na sve poslove i djelatnosti koji se obnašaju u pripremi, proizvodnji i plasmanu proizvoda (usluga), pa u tome svjetlu treba razmatrati i djelatnost zaštite na radu koja je implicirana u brojne odrednice norme ISO 9000. Naša nedovoljna informiranost o problematici kvalitete prema normi ISO 9000 mogla bi biti prepreka za potpuno prihvaćanje takvih zahtjeva, ali problema neće biti ako imamo pozitivno stajalište o postupku normi i spremnosti za dodatno i permanentno usavršavanje, što je jedna od bitnih odrednica norme.
 

Suvremeni pristupi zaštiti na radu

Izučavajući problem zaštite u svezi s radom vrlo često se susreću problemi koji upućuju na zaključak da je u osnovi zaštite prvenstveno humanost, a iz tih razloga proizlazi briga društvene zajednice za zdravlje zaposlenika. To je naravno samo jedan čimbenik za koji se ne može dokazati da je apsolutno dominantan ni u jednom društvu, jer je s druge strane vrlo lako dokazati da je zaštita u svezi s radom ekonomska kategorija zanimljiva za poslodavca i državu te osobno za zaposlenika i njegovu obitelj.

Stradanja i profesionalne bolesti zaposlenika nanose višestruke štete poslodavcu (učinkovitost zaposlenika, organizacija posla, dodatni troškovi, kvaliteta proizvoda i dr.); društvenoj zajednici (opterećenje socijalnih i mirovinskih fondova, dodatna angažiranja zdravstva i humanitarnih organizacija, izdavanja za dodatnu infrastrukturu te razina ukupne razvijenosti); zaposleniku i njegovoj obitelji (smanjenje socijalne i materijalne sigurnosti, psihološke stabilnosti i općeg stanja kod pojedinca i obitelji).

Mi ćemo se u ovome članku baviti odnosima zaštite na radu i kvalitete proizvoda i usluga prema normi ISO 9000 koja ima posebno značenje za državu, poslodavca i radnika. Ljudi su često u dilemi, pa pitaju da li je zaštita na radu uopće u svezi s kvalitetom proizvoda i usluga. Dileme su redovito posljedica nedovoljno širokog shvaćanja filozofije norme ISO 9000 na kojoj se zasniva kvaliteta proizvoda i usluga na današnjem jedinstvenom tržištu. Postignuće takve kvalitete nužno uključuje sve djelatnosti tvrtke, pa i zaštitu na radu.

Sadašnje stanje manjkave informiranosti u ovoj problematici u nas rezultira zanemarivanjem djelatnosti imple- mentacije norme ISO 9000 u postojeći poslovni sustav i poslovnu politiku, a što je u suvremenom svjetskom gospodarstvu sastavnim dijelom upravljanja kvalitetom u svakom poduzeću i ustanovi. Uspostava takvog sustava kvalitete počinje posebnim projektom osiguranja kvalitete, koja se realizira poslije odluke uprave poduzeća o pristupanju izgradnji novih poslovnih odnosa i procesa koji moraju postići definiranu kvalitetu vlastitih proizvoda i usluga utvrćenom politikom kvalitete. Ti novi odnosi i procesi, na taj način uspostavljeni, izravno utječu na provedbu ugovornih odnosa prema kupcima te maksimalno zadovoljavanje njihovih želja i potreba, a to je upravo u osnovi filozofije kvalitete prema sustavu normi ISO 9000.

Da ne bismo ostali na razini općenitog, pokušat ćemo konkretizirati pojedine djelatnosti u projektu osiguranja kvalitete, a koje su izravno ili neizravno u svezi sa zaštitom na radu. Početni pisani dokument u osiguranju kvalitete svakog poduzeća i ustanove je politika kvalitete.

To je dokument kojeg utvrđuje i donosi direktor, odnosno predsjednik uprave tvrtke.
 

Politikom kvalitete eksplicite se ističu sljedeći elementi:

Takvo strogo određenje politike kvalitete zahtijeva da se u projektu utvrde instrumenti praćenja razine njezine provedbe. Svaka slobodna procjena stanja kvalitete bila bi jako rizična, što malo koji menadžer želi. Pored niza mogućnosti prikupljanja konkretnih indikatora o stanju kvalitete široko je prihvaćeno praćenje troškova koji nastaju zbog nekvalitete, praćenje zadovoljstva kupca te praćenje stanja kvalitete kod konkurencije.

Nedvojbeno je danas svakom menadžeru jasno o čemu ovise troškovi poslovanja, pa i troškovi koji su posljedica nekvalitete. Tu će svatko prepoznati koliki je značaj zdravog radnika i što znače izvanredna davanja, koja se javljaju kao posljedica nezgoda i nesreća na radu te koliko zaštita na radu utječe na održavanje tih troškova na dopuštenoj razini. U tvrtkama koje nemaju razvijenu zaštitu na radu kao posljedica je, među ostalim, i brojna odsutnost s posla, odnosno problemi oko stručnih zamjena što nužno utječe na radnu proizvodnost i teškoće poštovanja ugovorenih rokova s kupcem. Svjesni činjenice da svako odstupanje od ugovorenih elemenata kod kupca stvara nezadovoljstvo, a u definiranju politike kvalitete apsolutno se svi opredjeljujemo na maksimalno zadovoljavanje kupca našom kvalitetom i naravno odnosima. Dakle, ova mala ilustracija već puno govori da je zaštita na radu bitan čimbenik kvalitete, jer kvalitetu prvenstveno stvaraju zdravi i dovoljno osposobljeni ljudi u svojim radnim odnosima i procesima. Iz tih razloga ne treba se iznenaditi ako auditor pri certificiranju poduzeća ili ustanove ima problema upravo s elementima zaštite na radu. To nije njegova zla namjera, nego naprosto cjelovito shvaćanje upravljanja kvalitetom.

Druga ilustracija, koju apostrofira norma ISO 9000, je značenje motivacije i svjesnosti o značenju kvalitete kod svakog zaposlenika. Ovdje ćemo pokušati istaknuti u kakvoj je to vezi s ukupnom kvalitetom koju želimo postići. Navedeno je da samo osposobljeni, zdravi, sigurni i zadovoljni radnici mogu dati maksimalno kvalitetan proizvod ili uslugu, što implicira i minimalne troškove zbog nekvalitete. Zamislimo takvu situaciju da želimo kvalitetan proizvod, a radnik nam je apsolutno nemotiviran, nesiguran i nezadovoljan. Nema dvojbe da se u tim stanjima može postići kvaliteta, a u to još samo rijetki vjeruju. Prošlost je davna, i za teoriju upravljanja, kada se tvrdilo da će poslodavac uspjeti postići kvalitetu, koja se na tržištu zahtijeva ako mu radnici rade pod pritiskom i strahom od predradnika.
Sve spomenuto je dio provedbenog procesa politike kvalitete, koja se operacionalizira utvrđivanjem ciljeva kvalitete i praćenjem njihove realizacije.
 

Praćenje troškova zbog nekvalitete

Izravne učinke zaštite na radu na kvalitetu proizvoda i usluga poslodavac će prepoznati ako prati pojave ugrožavanja radnika i posljedice koje se na to vežu. Sve to naravno treba iskazati kao trošak zbog nekvalitete i odmah potom tražiti uzroke pojava koje će otklanjati planom poboljšanja kvalitete. Nema dvojbe da je mnogo ekonomičnije za vlasnika i poslodavca ulagati u osposobljavanje radnika za siguran rad nego snositi posljedice koje nastaju zbog neosposobljenosti radnika iz zaštite u svezi s poslom koji obavlja.
U sustavu normi ISO 9000 zahtijeva se praćenje troškova kvalitete. Razrađene metodologije poznaju različite pristupe klasifikaciji troškova, a time i njihovo praćenje.

Nastanak troškova neredovito je u svezi s nastankom nedostataka, čega je posljedica nekvaliteta proizvoda ili usluga. Nedostatci s obzirom na nastanak mogu biti objektivne ili subjektivne prirode. Ovoga puta ćemo samo proanalizirati nedostatke zbog subjektivne prirode jer su zanimljiviji sa stajališta zaštite na radu. Nedostatci subjektivne pri- rode mogu biti svjesni i nesvjesni.
 

Svjesni su u vezi sa stimulacijom, odnosima, radnim mjestom, zaradom i voditeljem, a nesvjesni su u vezi s:

• opskrbljenošću za rad, posebno za siguran rad tehnologijom i zaštitom u vezi s tehnologijom,
  
• radnom okolinom i zaštitom u vezi s radnom okolinom,
  
• zaštitom zdravlja,
  
• pogrešnim rasporedom na radne zadatke,
  
• neshvaćanjem značaja zaštite i sl. 

Ozljede i životno stradanje Ijudi javljaju se kao posljedica nekvalitete u zaštiti na radu. Da bi se shvatili uzroci i posljedice tih stradanja, treba izraditi posebnu analitiku koja se predviđa obvezatnom prema Pravilniku o izradi procjene opasnosti.

Poslodavci troškove zbog ozljeda na radu sustavno trebaju pratiti prema sljedećim elementima: troškovi prve pomoći, troškovi medicinske pomoći, troškovi liječenja u bolnici, naknada zarade ozlijeđenom zaposleniku, izgubljeno radno vrijeme ozlijeđenog zaposlenika, izgubljeno radno vrijeme drugih zaposlenika, izgubljeno radno vrijeme voditelja poslova, gubitci u proizvodnji, troškovi zapošljavanja novog zaposlenika, troškovi sudskih postupaka, naknada štete, jednokratna novčana pomoć i izdatci na osnovi preuzetih obveza (Štefan, 1997.). Ako se sličan pristup prihvati za sve ostale troškove koji nastaju zbog nekvalitete proizvoda i usluga, naše tvrtke će prihvatiti filozofiju praćenja troškova, što je i intencija norme ISO 9000.

U razmatranju kvalitete proizvoda i usluge ne bismo dobili cjelinu ako ne uočimo značenje sigurnosti našeg proizvoda za budućeg korisnika. Naime nekvalitetnim proizvodom izravno ugrožavamo radnike koji ga u daljem procesu rada koriste. Zamislimo samo jednu situaciju kako je vrlo teško zaštititi radnike od loših proizvoda naših dobavljača jer im u poslu prilaze s puno povjerenja te u njima ne vide izvore opasnosti.

Npr. čovjek je stradao na radu, penjući se na električni stup u namjeri da popravi prijavljeni kvar, jer se stup srušio zbog pucanja betonskih nožica. U ovakvim slučajevima preventivna zaštita na radu bila bi spasonosna i nesreća se ne bi dogodila. Da je kupljeni proizvod imao sve tehničke reference od konstrukcije do završne kontrole i ateste o kvaliteti zaštita bi bila maksimalna.
 

Upravo iz tih razloga je norma ISO 9004-1 u točki 19. propisala zahtjeve sigurnosti proizvoda. U tim zahtjevima eksplicite se zahtijeva da proizvođač:

Svi ovi zahtjevi izravno su u službi zaštite korisnika proizvoda, a korisnici su vrlo često zaposlenici partnerskih tvrtki. Iz tih razloga i mnogih drugih u ovome članku nespomenutih, maksimalnu zaštitu na radu moguće je postići samo ako probleme sigurnosti i integralne zaštite u poduzeću gledamo kao dio upravljanja kvalitetom prema sustavu normi ISO 9000.

Koliko su podudarni zahtjevi sustava normi ISO 9000 i odrednica Zakona o zaštiti na radu u Republici Hrvatskoj, najbolje ćemo uočiti ako usporedimo zahtjeve o osposobljenosti radnika u normi ISO 9004-1 (točka 18.2. (i Zakonu o zaštiti na radu (članak 27.). Norma u citiranoj točki zahtijeva da se za radnika može dokumentirati osposobljenost za rad vezan za sigurnost, a Zakon u citiranom članku pro- pisuje da poslodavac ne smije dopustiti obavljanje posla zaposlenicima koji prethodno nisu osposobljeni za rad na siguran način. Ovdje zaista ne treba komentirati da se radi o istom zahtjevu, i to zahtjevu s kojim se ostvaruje jedan od ciljeva kvalitete prema sustavu normi ISO 9000.

Sve navedeno upućuje na zaključak da se politika zaštite na radu i ukupna sigurnost poduzeća u tržišnom gospodarstvu moraju integrirati u politiku kvalitete, koja je dio poslovne politike tvrtke. Svako drugo parcijalno rješenje davalo bi znatno manje učinke u provedbi zaštite radnika pri radu i ukupnu manju sigurnost, a što nam nije cilj. U ovom trenutku pretvorbe i postavljanja našeg gospodarstva na tržišne osnove prilika je da se usporedo s time uspostavlja sustav kvalitete prema normi ISO 9000. U tom procesu osiguranja kvalitete vrlo brzo će se uočavati ekonomska dimenzija zaštite na radu, a profitabilnost poslovanja kao posljedica uspostavljanog sustava kvalitete bit će znatno veća.

UMJESTO ZAKLJUČKA

Na kraju umjesto zaključka smatramo korisnim uputiti svim poslodavcima da je potpuna provedba Zakona o zaštiti na radu u sklopu njihovog sustava kvalitete za njihovo poslovanje vrlo profitabilna investicija. Jer, ulaganjem u preventivu spriječit će se moguće destrukcije koje rezultiraju golemim, a često i nepotrebnim troškovima te drugim negativnim učincima za poslodavca, državu i pojedinca. Navode se podaci da se u godini 1995. dogodila 21.039 ozljeda na radu, koje su imale za posljedicu 520.737 izgubljena radna dana. Pri tom se te iste godine do- godilo i 60 smrtnih ozljeda na radu (Štefan, 1997.). Nadajmo se da je to velika pouka te da će se nešto učiniti na kvaliteti zaštite na radu. Samo za one poslodavce koji nemaju potpunu strategiju i politiku poslovanja u provedbi Zakona o zaštiti na radu i osiguranju kvalitete prema sustavu normi ISO 9000 sve spomenuto ima sasvim drugi smisao.

Izvor: časopis sigurnost