|
Kontrasti i sjene, ravnomjernost osvjetljenja, blještanje, boja svjetlosti
Kontrasti i sjene Da bi se predmeti dobro vidjeli, potrebne su razlike u luminanciji i sjene (kontrasti). Uopće je potrebno takvo osvjetljenje da sjenke ne budu suviše oštre ili tamne. Za ocjenjivanje sjene služi takozvana sjenovitost osvjetljenja, koja se izražava ovim odnosom: sjenovitost = (osvjetljenost bez zaklona – osvjetljenost sa zaklonom) / (osvjetljenost bez zaklona) Ravnomjernost osvjetljenja Dobra prostorna ravnomjernost osvjetljenja postiže se najpovoljnije samo općim osvjetljenjem. Prostorija mora biti u svakom svojem dijelu dovoljno osvijetljena. Za samo opće osvjetljenje, odnosno između osvijetljenosti najslabije osvijetljenog mjesta u prostoriji prema prosječnoj osvijetljenosti cijele prostorije mora biti u skladu s tablicom 1. Tablica 1 | Zahtjevi | Odnos osvijetljenosti najslabije osvijetljenog mjesta prema prosječnoj osvijetljenosti prostorije | | Veoma mali | 1 : 6 do 1 : 3 | | Mali | 1 : 3 | | Srednji i veliki | 1 : 2,5 | | Veoma i izvanredno veliki | 1 : 1,5 | Razlika osvijetljenosti međusobno povezanih prostorija treba se, prema veličini zahtjeva, kretati u odnosima danim u Tablici 1. Bliještanje Bliještanje može nastati od izvora svjetlosti, njegovog refleksa s glatke površine i vrlo jakih kontrasta. Bliještanje izvora svjetlosti velike luminancije sprečava se nastojanjem da luminancija svjetiljaka u kritičnom području ne prekorači granice iz Tablice 2. Tablica 2. | | SVJETILJKE ZA | | Granica luminancije | opće osvjetljenje prostorija | dopunsko osvjetljenje radnog mjesta | | Kritično područje zračenja | 3000 cd/m2 | 2000 cd/m2 | | | 45 do 90° | 60 do 180° | | Slika kritičnog područja zračenja |  |  | Refleksno bliještanje sprečava se: - - smanjenjem luminancije izvora svjetlosti
- - obradom refleksnih površina da budu bez sjaja (mat)
- - razmještanjem izvora svjetlosti i refleksnih površina tako da se pravci gledanja i refleksije ne podudaraju.
Radi što boljeg viđenja i što manjeg bliještanja zbog jakih kontrasta u vidnom polju treba voditi računa o sljedećem: - - da su kontrasti što jači u glavnom vidnom polju koje promatrani predmet oblikuje s pozadinom
- - da ostala područja vidnog polja nemaju veću luminanciju od glavnog vidnog polja
- - da luminancija ukupnog vidnog polja bude što ravnomjernija, tj. da odnosi luminancija ne prekorače granice navedene u Tablici 3.
Tablica 3. | Najveći dopušteni odnosi luminancije | | Između glavnog vidnog polja i bliže okoline vidnog polja | 3:1 do 5:1 | | Između glavnog vidnog polja i dalje okoline vidnog polja | 10:1 do 20:1 | | Između izvora svjetlosti i susjednih površina unutar vidnog polja | 20:1 do 40:1 | | Bilo gdje u prostoriji | 40:1 do 80:1 | Manji odnosi vrijede za škole, crtaonice, urede i sl., a veći za industriju, obrt, trgovine i sl. Bliještanje velikih svijetlih površina u okolini radnih mjesta sprečava se na taj način što se pojača osvijetljenost ili se izabere površina s većim faktorom refleksije na radnom mjestu ili, pak, oslabi refleksija u okolini. Isto djelovanje se postiže i primjenom indirektnog osvjetljenja. Boja svjetlosti Boja predmeta ovisi prvenstveno o sastavu spektra svjetlosti, a osim toga i o spektralnoj refleksiji površina samog predmeta. Kad je potrebno točno raspoznavanje boja predmeta, treba primijeniti specijalne izvore svjetlosti pri kojima predmeti imaju približno prirodnu boju. U prostorijama koje se istodobno osvjetljavaju dnevnom i električnom svjetlošću treba primijeniti izvore čija je boja svjetlosti što približnija dnevnoj svjetlosti. Pri svjetlosti izvora s nižom temperaturom boje, npr svjetlosti žarulja s užarenom niti i žarulja s natrijskom parom, ističu se tople boje predmeta (žuta, narančasta i crvena). Pri svjetlosti izvora s višom temperaturom boje, npr pri svjetlosti žarulja sa živinom parom i fluorescentnih cijevi s višom temperaturom boje, ističu se hladne boje predmeta (plava i zelena). Kad je temperatura boje svjetlosti ili njezin spektralni sastav različit od spektralnog sastava prirodne svjetlosti, mijenja se ton pojedinih boja promatranih predmeta. Električno osvjetljenje s izvorima koji daju boju svjetlosti približnu dnevnoj je ugodno samo onda ako je i osvijetljenost približna dnevnoj. Osvjetljenje mora biti takvo da predmeti s raznih strana ne budu osvijetljeni svjetlošću raznih boja. |