Glavni izbornik
Naslovnica
O nama
Kontakt
Marketing
Vijesti
Forum
webLinkovi
Događanja
Zakoni i pravilnici
Poslovni izbornik
Tvrtke i obrti
Katalog proizvoda
Pitanja i odgovori
Sponzorirani članci
Stručni izbornik
Zaštita na radu
Zaštita od požara
Zaštita okoliša
Tjelesno tehnička zaštita
Sigurnost općenito
Stručni članci, vijesti i osvrti
Tražilica
Prijava





Zaboravili ste šifru?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.
Gostiju online: 25
Korisnika online: 3
  • institut1
  • Atinnam
  • bjurjec
Naslovnica arrow Zaštita na radu arrow Električna energija arrow Instalacije niskog napona arrow Dnevno i električno osvjetljenje prostorija II
Dnevno i električno osvjetljenje prostorija II PDF Ispis
Autor: SM   
Četvrtak, 31 Svibanj 2007

Kontrasti i sjene, ravnomjernost osvjetljenja, blještanje, boja svjetlosti

Kontrasti i sjene

Da bi se predmeti dobro vidjeli, potrebne su razlike u luminanciji i sjene (kontrasti).

Uopće je potrebno takvo osvjetljenje da sjenke ne budu suviše oštre ili tamne.

Za ocjenjivanje sjene služi takozvana sjenovitost osvjetljenja, koja se izražava ovim odnosom:

sjenovitost = (osvjetljenost bez zaklona – osvjetljenost sa zaklonom) / (osvjetljenost bez zaklona)
 

Ravnomjernost osvjetljenja

Dobra prostorna ravnomjernost osvjetljenja postiže se najpovoljnije samo općim osvjetljenjem.

Prostorija mora biti u svakom svojem dijelu dovoljno osvijetljena. Za samo opće osvjetljenje, odnosno između osvijetljenosti najslabije osvijetljenog mjesta u prostoriji prema prosječnoj osvijetljenosti cijele prostorije mora biti u skladu s tablicom 1.

 

Tablica 1

Zahtjevi

Odnos osvijetljenosti najslabije osvijetljenog mjesta prema prosječnoj osvijetljenosti prostorije

Veoma mali

1 : 6 do 1 : 3

Mali

1 : 3

Srednji i veliki

1 : 2,5

Veoma i izvanredno veliki

1 : 1,5

 

Razlika osvijetljenosti međusobno povezanih prostorija treba se, prema veličini zahtjeva, kretati u odnosima danim u Tablici 1.

 

Bliještanje

Bliještanje može nastati od izvora svjetlosti, njegovog refleksa s glatke površine i vrlo jakih kontrasta.

Bliještanje izvora svjetlosti velike luminancije sprečava se nastojanjem da luminancija svjetiljaka u kritičnom području ne prekorači granice iz Tablice 2.
 

Tablica 2.

 

SVJETILJKE ZA

Granica luminancije

opće osvjetljenje prostorija

dopunsko osvjetljenje radnog mjesta

Kritično područje zračenja

3000 cd/m2

2000 cd/m2

 

45 do 90°

60 do 180°

Slika kritičnog područja zračenja

 

Refleksno bliještanje sprečava se:

  • - smanjenjem luminancije izvora svjetlosti
  • - obradom refleksnih površina da budu bez sjaja (mat)
  • - razmještanjem izvora svjetlosti i refleksnih površina tako da se pravci gledanja i refleksije ne podudaraju.

Radi što boljeg viđenja i što manjeg bliještanja zbog jakih kontrasta u vidnom polju treba voditi računa o sljedećem:

  • - da su kontrasti što jači u glavnom vidnom polju koje promatrani predmet oblikuje s pozadinom
  • - da ostala područja vidnog polja nemaju veću luminanciju od glavnog vidnog polja
  • - da luminancija ukupnog vidnog polja bude što ravnomjernija, tj. da odnosi luminancija ne prekorače granice navedene u Tablici 3.

 

Tablica 3.

Najveći dopušteni odnosi luminancije

Između glavnog vidnog polja i bliže okoline vidnog polja

3:1 do 5:1

Između glavnog vidnog polja i dalje okoline vidnog polja

10:1 do 20:1

Između izvora svjetlosti i susjednih površina unutar vidnog polja

20:1 do 40:1

Bilo gdje u prostoriji

40:1 do 80:1

 

Manji odnosi vrijede za škole, crtaonice, urede i sl., a veći za industriju, obrt, trgovine i sl.

Bliještanje velikih svijetlih površina u okolini radnih mjesta sprečava se na taj način što se pojača osvijetljenost ili se izabere površina s većim faktorom refleksije na radnom mjestu ili, pak, oslabi refleksija u okolini. Isto djelovanje se postiže i primjenom indirektnog osvjetljenja.
 

Boja svjetlosti

Boja predmeta ovisi prvenstveno o sastavu spektra svjetlosti, a osim toga i o spektralnoj refleksiji površina samog predmeta.

Kad je potrebno točno raspoznavanje boja predmeta, treba primijeniti specijalne izvore svjetlosti pri kojima predmeti imaju približno prirodnu boju.

U prostorijama koje se istodobno osvjetljavaju dnevnom i električnom svjetlošću treba primijeniti izvore čija je boja svjetlosti što približnija dnevnoj svjetlosti. Pri svjetlosti izvora s nižom temperaturom boje, npr svjetlosti žarulja s užarenom niti i žarulja s natrijskom parom, ističu se tople boje predmeta (žuta, narančasta i crvena). Pri svjetlosti izvora s višom temperaturom boje, npr pri svjetlosti žarulja sa živinom parom i fluorescentnih cijevi s višom temperaturom boje, ističu se hladne boje predmeta (plava i zelena). Kad je temperatura boje svjetlosti ili njezin spektralni sastav različit od spektralnog sastava prirodne svjetlosti, mijenja se ton pojedinih boja promatranih predmeta.

Električno osvjetljenje s izvorima koji daju boju svjetlosti približnu dnevnoj je ugodno samo onda ako je i osvijetljenost približna dnevnoj.

Osvjetljenje mora biti takvo da predmeti s raznih strana ne budu osvijetljeni svjetlošću raznih boja.

 
« Prethodna   Slijedeća »