Računala i djeca- Ergonomija prostora za igru i učenje u stanu i vrtiću

Ergonomija, kada taj pojam vežemo uz računala, označava znanost koja se bavi prilagođavanjem rada na računalu, kako bi ga učinili udobnijim i zdravijim. Ona proučava rizike za zdravlje korisnika računala i predlaže pravilan, sigurniji, način korištenja računala.

Zanemarivanje ergonomije i preporuka znanstvenika koji se njome bave, vodi značajno većem riziku od kroničnih ozljeda uzrokovanih dugotrajnim radom na računalu. To se pogotovo odnosi na djecu, a još više na malu djecu, predškolske dobi, koja još nisu fizički, ni psihički potpuno razvijena. No u današnjem društvu služenje računalom je imperativ, i zato potrebno je obratiti pozornost na rizike koje ono sa sobom donosi. Djeca koja se služe računalom, danas više nisu rijetkost i važno je roditeljima prenijeti znanja, koja će im pomoći u prevenciji kako fizičkih tako i psihičkih poremećaja, izazvanih dugotrajnim korištenjem računala.

Istraživanja su pokazala da su trogodišnja do četverogodišnja djeca koja se služe računalima, uz pomoć toj dobi namijenjenih programskih paketa, ostvarila znatan napredak u razvoju u odnosu na drugu djecu. Inteligencija, neverbalne vještine, strukturno znanje, dugoročno pamćenje, pokretljivost ruku, jezične vještine, rješavanje problema, apstraktno razmišljanje i konceptualne vještine, to sve su područja u kojima je taj napredak bio vidljiv. Djeca vrtićke dobi, mogu dakle, kroz rad u informatičkim učionicama ili kod kuće za obiteljskim računalom, ostvariti značajan napredak u razvoju. Dakle sve je veća vjerojatnost da će se tako mala djeca s računalom susresti već u vrtiću.

Način na koji dijete sjedi za računalom odredit će koliki je rizik od ozljeda očiju, ramena, leđa, ruku, zglobova, itd. Ipak još se ne posvećuje dovoljno pažnje tome i djeca često nepravilno sjede. Pravilan položaj minimizira rizike od tih ozljeda, koje mogu biti itekako hendikepirajuće za dijete kasnije, nakon nekoliko godina intenzivnog korištenja računala na krivi način.

Rizici za zdravlje djece vezani uz korištenje računala

Korištenje računala djeci može povećati rizik od ozljeda zbog učestalih ponavljanja relativno složenih malih pokreta (eng. Repetitive Strain Injury, RSI) i nepravilnog položaja tijela pri radu. Također korištenje računala promovira na neki način, sjedilački način života koji za posljedicu ima pretilost i druga nezdrava stanja. Osim toka postoje neke naznake da djeca koja provode mnogo vremena za računalom zaostaju u nekim područjima razvoja (kao što je npr. koordinacija između percipiranja svijeta i kretanja u njemu, te izvlačenje smislenih zaključaka iz rezultata, što može dovesti do zastoja u učenju jezika i drugih problema kod učenja). Osim toga potencijalni rizik za djecu su emisije toksičnih spojeva i elektromagnetska radijacija, pogotovo od strane starijih monitora.

Svi ti rizici zahtijevaju reakciju, iako se zasad još uvijek premalo pažnje obraća pravilnom korištenju računala od malih nogu. Zbog toga djeca često tek koriste radni prostor odraslih, koji im ni na koji način nije prilagođen, što osigurava nepravilan položaj i veća naprezanja.

Ozljede mišićno-koštanog sustava

Ozljede mišićno-koštanog sustava pojavljuju se kao posljedica dugotrajnog korištenja računala, zbog stresa na naše mišiće i kosti koji nastaje kod opetovanog ponavljanja istih pokreta, što je kod korištenja računala čest slučaj. Te ozljede (eng. repetitive strain injuries) manifestiraju se kroz kroničnu bol, koja osobi koja od te vrste ozljede pati, može znatno utjecati na obavljanje i najjednostavnijih svakodnevnih radnji kao što su npr. otvaranje vrata ili kopčanje gumbi na košulji.

Dugotrajno služenje tipkovnicom, pri čemu se konstantno ponavljaju nekoliko preciznih pokreta rukom što se izmjenjuje s razdobljima gdje prsti spremno čekaju na neku takvu akciju, ostavlja trag na mišićno-koštanoj strukturi ruku, zglobova i vrata. Osim toga ostatak tijela je dugo vremena praktički nepomičan, što ljudsko tijelo ne podnosi baš dobro, jer nam je kretanje u prirodi. Tu također važnu ulogu ima položaj tijela koji je najčešće neprimjeren, što zbog nekvalitetnog prostora i namještaja za rad za računalom, što zbog neupućenosti same osobe koja računalo koristi.

Sindrom karpalnog tunela (eng. Carpal tunnel syndrome) ili tzv. kompjutorska šaka, je takva ozljeda. Uzrokuje ju pritisak na glavni živac u zglobu šake. Pojavljuje se kada u kanaliću zgloba šake dođe do nateknuća, koje pritišće centralni živac, koji prolazi iz podlaktice u šaku.

Kod djece ta je vrsta ozljeda još izraženija te je rizik od ozljede još ozbiljniji, jer kod njih kosti i mišići još uvijek nisu potpuno razvijeni i još uvijek rastu, pa može doći i do smetnji u njihovom razvoju, a ne samo do ozljeda već razvijene koštano mišićne strukture. Te ozljede javljaju se još za školovanja (već u srednjoj školi dolazi do kroničnih stanja), kod djece koja su vrlo rano počela koristiti računalo, i mogu ozbiljno ograničiti izbor karijere mlade osobe. Kada dođe do takvih ozljeda, potrebno je odmah reagirati i početi paziti na radne navike za računalom, kao i na adekvatnost namještaja i radnog prostora.

Pogrešno je ignorirati neugodu i bol u predjelima vrata, gornjeg dijela leđa, ruku, zglobova. Iako se takva vrsta neugode i boli obično povezuje samo sa umorom, te u pravilu prolazi nakon kraće pauze, ipak će nakon nekog vremena doći do kronične ozljede, izazvane dugoročnim stresovima na mišićno-koštani sustav. Takve kronične ozljede u naprednoj fazi zahtijevaju skupe operacije i dug period oporavka, a i onemogućavaju normalan život osobe, jer jednostavne aktivnosti poput otvaranja paste za zube mogu biti izrazito bolna ako ne i nemoguća. Ako se ne liječe, takve ozljede mogu doći u stanje kada se i ne mogu više potpuno izliječiti, pa osoba ostaje trajno zakinuta na tom području, odnosno dovode do određenog stupnja invalidnosti.

Općeniti simptomi koji su uočeni kod ovakve vrste ozljeda, i na koje treba obratiti pozornost, su:

Naprezanje očiju

Kontrast između osvjetljenja u prostoriji i svjetline ekrana, bliještanje samog ekrana,  te konstantno fokusiranje na istu udaljenost pod istim kutem, izazivaju naprezanje očiju. Osim toga smetnje mogu prouzročiti i neadekvatna temperatura i vlažnost zraka. Takvi uvjeti rada djeluju na učestalost treptanja, koja pada i pritom oko postaje nedovoljno vlažno. Samim time oko se napreže, pa s vremenom osoba osjeća umor i napetost očiju, oči suze, peku i svrbe, magli se vid i javljaju se glavobolje. Istraživanja pokazuju da je naprezanje očiju veće kod korištenja računala nego kod čitanja npr. knjige.

Kod male djece, vrtićke, rizik je logično još veći. Kod jako male djece sustav za vid je još nedovoljno razvijen i tek se prilagođava svijetu u kojem živimo. Jako mala djeca (mlađa od 2 godine, a neka i kasnije) se još nespretno kreću i uče kako koordinirati oko i svoje pokrete. To učenje događa se kroz niz iskustava koje povezuju ono što dijete vidi, kako se kreće i što dodiruje u prostoru. Dijete iskustveno čini sve preciznije pokrete, dok ne razvije koordinaciju između ta dva sustava, za vid i kretanje. Ako tako malo dijete previše vremena utroši pasivno gledajući u dvodimenzionalne reprezentacije objekata, koči se razvoj te koordinacije.

Također konstantno gledanje u ekran, pri čemu dijete ima tendenciju da oči pozicionira što bliže ekranu, kako bi doslovno isključilo periferni vid i bolje se fokusiralo na ono što trenutno radi, može dovesti do kratkovidnosti. Doduše danas postoje rješenja za takve deformacije, no nošenje naočala može ograničiti dijete u svakodnevnim aktivnostima i igrama, jer je prisiljeno više paziti. Tako ih na primjer nošenje naočala ograničava u sportskim aktivnostima, pa tako i u igrama koje zahtijevaju puno kretanja. To sasvim sigurno ima utjecaj i na dječju psihu, jer se ponekad osjećaju isključeno od ostale djece (npr. u vrtiću) koja se mogu nesmetano zabavljati i uživati u djetinjstvu.

Izvor: Fakultet elektrotehnike i računarstva