Sindrom karpalnog tunela-kako se liječiti, simptomi, dijagnoza, spriječavanje posljedica...

Sindrom karpalnog tunela

Sindrom karpalnog tunela je sindrom tzv. kompresivnih mononeuropatija, tj. bolesti perifernih živaca izazvanih mehaničkim kompresivnim čimbenicima koji pritišću živac kroz duže vrijeme.

U području zapešća (ručnog zgloba) pritisnut je središnji živac u "tunelu" koji tvore kosti zapešća i poprečni ligament.

Ako pritisak dosegne razinu na kojoj živac ne može ispravno obavljati funkciju, pojavljuju se simptomi kompresivnog sindroma, osjećaj slabosti i ukočenosti, te gubitak osjeta u prstima.
 

LIJEČENJE

U početnom stadiju sindroma karpalnog tunela imobilizacija ručnog zgloba može dovesti do poboljšanja stanja.

Kineziterapija (vježbe) - provode se prema individualnom stanju pacijenta primjenom pasivnih, potpomognutih ili vježbi s otporom; kao i korištenjem svih postojećih mehanizama za što bolje vraćanje funkcije šake.

Kod dugotrajnijih i težih oblika koji traju duže vrijeme jedino ispravno rješenje je kirurški tretman.
 

SINDROM KARPALNOG TUNELA (syndroma canalis carpalis)

javlja se kao posljedica pritiska na živac medianus u karpalnom tunelu. Karpalni tunel čine osam sitnih kostiju ručnog zgloba s donje strane, a gornju stranu zatvara čvrsto vezivno tkivo (poprečni karpalni ligament). Kroz taj tunel, iz podlaktice u šaku, ulazi živac medianus, ali i tetive mišića koje pokreću prste. Tetive su obložene tankom sinovijalnom ovojnicom koja ih podmazuje i olakšava njihovo klizanje i pokretanje. Ta je ovojnica osjetljiva na svaki dugotrajniji napor i podražaje.

Svaki neželjeni podražaj kao što je ozljeda, upala, degenerativna promjena, vanjski pritisak na tunel, može rezultirati zadebljanjem ovojnice, što smanjuje prostor u karpalnom tunelu dovodeći do pritiska i gnječenja medianusa. Ako pritisak dosegne razinu na kojoj živac ne može ispravno obavljati funkciju, pojavljuju se trnci i osjećaj žarenja u prva tri prsta i polovici četvrtog prsta šake te bol koja je naročito izražena noću.

Bol i trnci šire se u dlan i prste, ali se mogu širiti i u lakat i rame. Ako je kompresija dugotrajna ili intezivna dolazi do promjena na mišićima šake, oni hipotrofiraju što dovodi do gubitka snage i nesigurnosti pri hvatanju prstima te slabljenja i gubitka osjeta.

Dijagnoza

Liječenje

Naročito je važna prevencija sindroma karpalnog tunela

Evo nekoliko preporuka za prevenciju sindroma karpalnog tunela pri radu s računalima:

Za sprječavanje neugodnih bolova uzrokovanih dugotrajnim radom na računalu, najvažnije je redovito vježbanje. Uz vježbe za opću kondiciju najbolje su vježbe istezanja koje se mogu raditi na samom radnom mjestu. Vježbe treba raditi polako i bez naglih trzaja. U istegnutom položaju treba ostati desetak sekundi.

Na kraju za sve one koji profesionalno rade za računalom dobra vijest da je u pripremi pravilnik o radu s računalima kojim bi se trebala regulirati ova problematika s obzirom na zahtjeve radnog mjesta (ergonomska rješenja, vježbe, stanke za vrijeme rada), a predviđeni su i redoviti periodički zdravstveni pregledi zaposlenih s ciljem prevencije bolesti i očuvanja zdravlja.
 

Definicija

Ergonomija je ukupnost proučavanja ljudi i njihovog suodnosa s radnom okolinom. Ova disciplina primjenjuje znanstvene informacije za dizajniranje radne opreme, postupaka i okoline u svrhu olakšavanje rada, otklanjanja ili smanjivanja umora, iscrpljenosti i bola, povećanja sigurnosti radnoga mjesta te povećanje efikasnosti rada.
Ergonomski principi trebali bi se poštovati u svim područjima ljudske aktivnosti i neaktivnosti: u radnom procesu, sportu i odmaranju, zdravlju i sigurnosti.

Nazivlje

Prema Klaićevu rječniku stranih riječi ergonomija je složenica grčkih riječi ERGON (djelo, čin, rad) i NOMOS (običaj, red, zakon). 
 

Interdisciplinaran pristup

Ergonomija integrira niz disciplina, uključujući biološku antropologiju, genetiku, anatomiju, fiziologiju, biomehaniku, psihologiju i dizajn. Ergonomi sva ta znanja koriste kako bi dizajnirali proizvode koji će biti udobni, sigurni i učinkoviti. Ergonomija uzima u obzir čovjeka, njegove mogućnosti i sposobnosti kao i granice u kojima se neki zahtjev može postaviti na čovjeka. Ovim pristupom se omogućuje pravilno korištenje čovjekove energije u okolini u kojoj ljudi mogu postići maksimalni učinak bez nepotrebnoga izlaganja riziku od ozljede ili bolesti.

Zašto ergonomija?

Proučavanjem organizacije i proizvodnje, odnosno općenito radnog procesa, zaključeno je kako se veći radni učinak ne može postići samim time da se od radnika traži maksimalno naprezanje. U složenom sustavu čovjek-stroj-uvjeti rada napredovati se može samo ako se metode rada, uvjeti rada, strojevi i radna okolina prilagode čovjeku, a ne samo ako se čovjek prilagođava njima.

Što je ergonomski dizajn?

Ergonomski je dizajn oblikovanje predmeta za čovjekovu uporabu koji u obzir uzimaju čovjekove mogućnosti i ograničenja. Na taj način se proizvodi prilagođavaju krajnjim korisnicima. Pri ergonomskom dizajniranju se u obzir uzimaju građa i funkcija čovjeka. Zbog dinamičkog karaktera čovjeka i njegovih aktivnosti potrebno je poznavati dimenzije tijela i dinamiku kretanja pri obavljanju složenih zadataka. Osim statičkih dimenzija tijela potrebne su informacije o amplitudama pokreta u zglobovima, dohvatnom polju i mišićnoj snazi u različitim položajima tijela. Antropometrijske mjere koje su važne za ergonomiju različite su za razne vrste aktivnosti i proizvoda. U obzir se uzimaju sve dimenzije ljudskog tijela koje su podložne izvođenju određenog radnog zadatka i okoline u kojoj se čovjek nalazi i radi. Potrebno je npr. odrediti udaljenost očiju od tla ili sjedalice, najveću udaljenost u kojoj je moguće dohvatiti neki predmet, visinu u kojoj se nalazi koljeno prilikom različitih položaja noge, pojedine dimenzije šake tijekom držanja ili stiskanja određenog predmeta itd. Izbor ergonomskih antropometrijskih mjerenja ovisi o obliku stroja i/ili proizvoda, osobi koja će tu raditi ili predmet upotrebljavati, dijelovima tijela koji će dolaziti u izravan odnos s proizvodom. Za omogućiti najpogodniji položaj i kretanje u nekom prostoru nisu važne samo dimenzije prostora, stroja, pomagala i proizvoda već i udobna, odgovarajuća odjeća i obuća za radnika. 
 

Posljedice neergonomskih radnih uvjeta

Ukoliko se ne poštuju ergonomski principi, čovjek je izložen nizu rizičnih čimbenika što je potvrđeno u tisućama epidemioloških istraživanja, laboratorijskih ispitivanja i povijesti bolesti. Krajnji je rezultat razvoj niza bolesti mišićnog i koštanog sustava.

Rizični čimbenici koji doprinose njihovu razvoju su:

Od ovih rizičnih čimbenika su sila, ponavljane radnje i neudoban položaj tijela najznačajniji za razvoj zdravstvenih poremećaja. Izloženost čak i jednom ergonomskom rizičnom čimbeniku može dovesti do poremećaja zdravlja. Npr. djelatnost u kojoj je radnik izložen djelovanju velikih sila sama za sebe može uzrokovati poremećaj u tijelu. Međutim, uglavnom kombinacija rizičnih čimbenika dovodi do poremećaja. 
 

Ulaganje velike sile u pokret

Veliki fizički napori povećavaju mogućnost ozljede. Lako je vidjeti koliko napora zaposlenici ulažu u rad gledajući grimase njihova lica dok podižu, nose ili guraju teški objekt. Mišići se pri tome znatno skraćuju i brzo umaraju. Mišić se previše napreže te može nastati njegovo istegnuće, bol ili oštećenje. Mogu se oštetiti tetive, zglobovi i diskovi, uzrokovati upalu, nakupljanje tekućine, pritisak na živac (sindrom karpalnog tunela i druga uklještenja živaca).

Ozljede su u ovom slučaju vrlo česte, a najčešće ozljede kralježnice.

Ponavljanje jednog pokreta mnogo puta

Mnogi poslovi zahtijevaju ponavljanje istog posla, npr. pri sklapanju predmeta, obradi podataka, slaganju pisama i paketa... To može biti isti pokret ili različiti pokreti koji su vrlo slični i uključuju iste tetive, zglobove i mišiće. Zglobovi se na ovaj način najčešće oštećuju, osobito zglob zapešća, prstiju, ramena i laktovi.  

Neprestano izvođenje pokreta bez kratke pauze ili stanke između njih (nedovoljan odmor)

Poslovi kojima nije predviđena pauza ili odmor između pokreta ili zadataka ne ostavljaju dovoljno vremena mišićima za oporavak. Stoga se učinak sila nakuplja i mišić postaje umoran i napregnut. Poslovi koji zahtijevaju stalnu mišićnu aktivnost također ne pružaju odgovarajući odmor, npr. kod dugotrajnog držanja alata u jednom položaju. Što se duže posao izvodi, mišić je sve izloženiji povredi.

Neudoban položaj, statički položaji tijela, stalan stres, vibracije

Pridutnost svih ovih rizičnih čimbenika, osobito ako su u kombinaciji s ponavljani kretnjama ili silama zahtijeva ulaganje veće sile nego normalno za obavljanje zadatka. Ako se ne koristi dovoljno vremena za oporavak, brže nastupa zamor i oštećenja ligamenata, zglobova i mišića.  

Izvođenje poslova koji zahtijevaju velika ispružanja

Ovi poslovi uključuju rad iznad glave, stavljanje predmeta na visoke police, rad na pokretnoj traci - stavljanje ili uzimanje predmeta, savijanje da se uzme nešto na dnu kutije itd. Ovakvi položaji zahtijevaju iznimno neprikladne položaje tijela. Kad je potrebno dosegnuti nešto vrlo rijetko ili jednom, sile nisu velike i zadatak nije problem jer se tijelo najvjerojatnije može odmoriti. Ali ako se to radi često i traje duže od nekoliko sekundi, povećava se rizik oštećenja. Duga dosezanja najveći utjecaj imaju na ramena i donji dio leđa.  

Radne površine su previsoke ili preniske

Većina radnih površina se ne može prilagoditi radniku te su stalnih dimenzija. Iako radnici prosječne visine na njima mogu raditi bez problema, to može biti problem za visoke i niske zaposlenike. Visoki radnici će se morati savijati, a niski držati ruke podignute i laktove maknute od tijela. Visina radne površine može biti neodgovarajuća i ako se koristi za druge poslove za koje nije namijenjena. Npr. običan stol nije namijenjen za uporabu računala. Čak i osoba prosječne visine će morati držati laktove i ramena uzdignute kako bi koristili tipkovnicu, osobito ako stolica nije podesiva. Čak i ako se stolica može podignuti, stopala često ostaju visjeti u zraku, što opet nije dobro.  

Zadržavanje istog položaja tijela dugo vremena

U ovom slučaju se ljudi obično žale na ukočenost i zgrčenost mišića. Statički položaji povećavaju zahtjeve za silom jer se mora stalno stezati mišiće kako bi se održao isti položaj. Negativan učinak ovoga može se vidjeti na svim dijelovima tijela i biti različit ovisno o lokaciji. Npr. učinak na koljena i leđa nakon dva sata čučanja ili klečanja je veći nego učinak na vrat i ramena nakon dva sat gledanja u monitor. 

Dugotrajno sjedenje

Nemogućnost ustajanja i kretanja pri sjedećim poslovima predstavlja statičko opterećenje, osobito na donji dio leđa, a isto tako i na gornji dio leđa, vrat i noge. Problem je još veći ako je prisutan i neudoban položaj tijela. Sjedenje je još veći problem ako stolice, stolci ili klupe nemaju odgovarajuću potporu za leđa ili uopće nema naslona. Tada se mišići leđa naprežu, remeti držanje kralježnice, pojačava djelovanje sile na diskove i smanjuje opskrba krvlju u kralježničkoj moždini. Mišići se umaraju. Kad mišići leđa postaju bolni ljudi savijaju leđa i pogrbe se. U ovom se položaju povećava djelovanje sile na međukralježničke diskove koji mogu uzrokovati pritisak na živce i razne sindrome. Čak i ako postoji naslon i odgovarajuća potpora za leđa, statičko opterećenje je prisutno jer nema odgovarajućeg odmora. Mnogi radnici odgovaraju na ovo savijanjem prema naprijed, umjesto prema natrag. Na ovaj se način kralježnica neprirodno izvija i naprežu diskovi. 

Rukavice su premale, prevelike ili robusne

Mnogi poslovi zahtijevaju nošenje rukavica koje mogu otežati hvatanje ako su neprikladne. To zahtijeva suvišne pokrete i suvišnu silu. Stoga je nužno osigurati prikladnu veličinu i vrstu rukavica.

Manualni poslovi (podizanje/spuštanje, guranje/privlačenje, nošenje)

Uporaba velike sile pri ovim poslovima veliki je rizični čimbenik za poremećaje zdravlja. Bolovi i ozljede donjeg dijela kralježnice odgovorni su za najveći broj dana bolovanja.

Rad s teškim predmetima

Radnici podižu, spuštaju i pokreću predmete svaki dan. Što je predmet teži potrebno je uložiti više sile u pokret. Kad se mišići stežu blizu granice izdržljivosti, brzo se umataju i skloniji su oštećenju. Uporaba velike sile ovdje je glavni rizični čimbenik, iako je bitna i nagla promjena sile. Radnici su obično pripremljeni na promjene sile, ali kad se naglo dogodi neočekivana promjena sile, to ne mora biti praćeno odgovarajućom pripremljenošću mišića i može nastati ozljeda. Iako se uglavnom smatra kako je podizanje problematičnije nego spuštanje, potreban je veliki oprez pri obje radnje. Položaj tijela pri tom je vrlo važan: ako se predmet može privući tijelu, potrebna je manja sila. Nezgrapni predmeti zahtijevaju veći napor. Učestalost podizanja i spuštanja predmeta također je bitna.  

Vodoravni doseg je dugačak

Udaljenost ruku od tijela vrlo je važna pri radu. Sile potrebne za pomicanje tijela pojačavaju se ako su ruke udaljene od tijela. Rezultat je povećan pritisak na kosti i tkiva. Osim predmeta, radnik treba održavati i ravnotežu vlastitog tijela te je potrebno uložiti veću mišićnu silu ako je predmet udaljeniji od tijela. Neprikladan položaj je ovdje glavni rizični čimbenik, a najveći je utjecaj na ramena, ruke i leđa.  

Okomiti doseg je ispod koljena ili iznad ramena

Radnici koji podižu, spuštaju, guraju, vuku ili nose predmete ulažu više napora ako je okomiti položaj ruku na početku pokreta iznad ili ispod 30 °. Mišići leđa i ramena se vrlo naprežu ako su ruke blizu poda ili iznad ramena te su izloženiji ozljedama. U idealnom slučaju ruke trebaju biti u visini struka pri početku pokreta. Niski početni položaj zahtijeva savijanje ili čučanje te sve moguće posljedice neugodnog položaja. Kad je predmet ispod koljena, potrebno je savijanje prema naprijed. Kad se predmet podiže iznad razine grudi, njegova težina se prebacuje s jakih mišića leđa na slabije mišiće ramena i povećava mogućnost ozljede.  

Predmeti ili ljudi se premještaju na velike udaljenosti

Pri radu je ponekad potrebno premještati osobe ili predmete na veće udaljenosti. Radnik ih može gurati, vući ili nositi te gotovo uvijek treba uložiti velike napore. Vrsta pokreta, udaljenost i sila odgovorni su za nastanak oštećenja zdravlja. Najčešće su negativne posljedice na leđa, ramena i ruke.
 

Savijanje tijekom manualnih zahvata

Savijanje i pregibi zahtijevaju povećane napore i neprikladne položaje tijela te je povećana mogućnost ozljede kralježnice i njenih diskova. Kad je predmet koji treba podići ispod razine radnikova koljena, običaj je nagnuti se prema naprijed, istegnuti mišiće leđa, a tako se postiže manje učinkovit položaj tijela. Zato je bolje čučnuti, s ramenima i leđima ravno postavljenima te iz takvog položaja dizati predmete.

Predmet je nezgrapan, sklizav ili nema ručke

Nemogućnost prikladnog hvatanja predmeta zahtijeva jaču silu hvatanja, veću silu mišića ruku i leđa te neprikladan položaj tijela kojim se osigurava nošenje. Leđa, šake, ručni zglob i prsti najčešće se ovako ozljeđuju.

Podne površine su nejednake, klizave ili ukošene

Neravne površine zahtijevaju prilagođavanje radnika postavljanjem tijela u neprikladan položaj. Kad je kralježnica u prirodno položaju sile su pravilno raspoređene na kostima i tkivima. U neprikladnom položaju se veća sila stavlja na diskove kralježnice i mišići su u manje učinkovitom položaju. Ako je pod klizav ili ukošen radnik ulaže više energije da bi se odupro prirodnoj sklonosti klizanju stopala. Neprikladan položaj i velika sila glavni su rizični čimbenici. 

Zaključak

Poznavanje ergonomije omogućuje ugodniju, sigurniju i zdraviju atmosferu ne samo na poslu već i tijekom odmora. Poznavanje rizičnih čimbenika omogućuje njihovo otklanjanje. Tu je odgovornost najveća na vodstvu radnog procesa koje treba poznavati radne uvjete, strojeve i radnike te im omogućiti siguran i udoban rad. Naravno, radnik također snosi dio odgovornosti za svoje zdravlje te ga treba čuvati prijavljivanjem neodgovarajućih radnih površina, predmeta, rukavica, dimenzija radnog mjesta te zahtijevati nužne intervencije. Sve potencijalne zdravstvene posljedice mogu se spriječiti. Redovna fizička aktivnost i jačanje svih dijelova tijela umnogome će doprinijeti prevenciji ovih zdravstvenih problema.

Izvor: www.medicina.hr