|
Kako pristupiti samoobrani od noža
Velika je zabluda verovati da je dovoljno naucčiti nekoliko zahvata pa biti siguran da cće se svaki sukob rešiti u našu korist. I majstor može, sticajem okolnosti, pretrpeti neuspeh. Nije bitno o kom momentu je recč: slaba koncentracija, neprecizan pokret, neodgovarajucći zahvat ili slicčno. Slucčajnosti i nepredvidive okolnosti uvek su ukljucčene u onaj redovan tok dogadjaja. Samoodbrana od napada nožem spada u "viši kurs" borilacčkih vještina. Čovjek mora dobro da poznaje odbranu od nenaoružanog napadacča da bi efikasno mogao da se brani i od onoga sa oružjem. Nož je u rukama veštog cčoveka veoma opasno oružje. Potrebni su velika koncentracija, hladnokrvnost i dobra obucčenost da bi cčovek brzo i uspešno savladao napadacča. Medjutim, ne treba ni preterivati, iako su u strahu "velike ocči", pa preuvelicčavaju velicčinu noža, ozbiljnost situacije i umešnost napadacča. Oružje, kako su govorili drevni ucčitelji dalekoistocčnih borilacčkih veština, nije ništa drugo do produžetak tela. Dakle, situacija je ista kao da se borite sa cčovekom koji ima nešto duže ruke. Samoodbrana od napada nožem bila je proucčavana dugo i studiozno tako da postoji veoma mnogo tehnika, od kojih je svaka podesna samo za odredjenu vrstu napada. Univerzalne odbrane nema. Potrebno je, zbog toga, dugo vežbati i dobro uvežbati mnoge nacčine odbrane, kako bi u realnosti samoodbrana bila automatski odgovor na napadacčev pokret. U borbi na život i smrt, ne treba se zavaravati, sve je dozvoljeno. U takvim uslovima osnovno pravilo je "ubij ili cćeš biti ubijen", a jedno drugo pravilo kaže "jedan udarac rešava sve". Ove kratke, jezgrovite izreke poticču iz vremena od više hiljada godina unazad, sa "Divljeg Istoka", koji je, iako je to malo poznato, bio neuporedivo suroviji od "Zakona kolta" i "Divljeg Zapada", i naravno, ne mogu se bukvalno preneti u naš današnji mirnodopski život. Pre svega, ide se na to da se sukob izbegne - da se borba završi pre nego što je i pocčela. Tek ako borbu nikako nije mogucće izbecći, nastaje bitno drugačija situacija. Praktični aspekt Udarci, poluge, bacanja i ostali zahvati primenjuju se tako da sprecče akciju protivnika i odvrate ga od njegove namere. Ali, smesta se prestaje sa primenom tehnika samoodbrane kada se vidi da se protivnik urazumio. Zloupotreba tehnika kažnjava se zakonom isto kao i upotreba hladnog oružja, (i kad je poznavalac borilacčke veštine napadnut), jer su tehnike isto toliko, pa cčak, i opasnije. U bliskoj borbi, na poludistanci i u kontaktu, ove tehnike su efikasnije i od vatrenog oružja. Jer, pištolj valja izvaditi iz džepa ili futrole, a za to vreme onaj koji to radi može ostati bez oba oka ili otputovati u "carstvo snova". Isto tako pušku treba skinuti sa ramena, eventualno repetirati, a za to vreme on može biti ubijen. Obucčeni ljudi veoma brzo vade pištolj - brže nego prosecčan policajac može da podigne ruku. Ali, eksperti borilacčkih veština ipak su brži. Na primer, Brus Li (B r u c e L e e) je bio veoma brz u zadavanju udaraca. Godine 1965. u studiju "Twentieth Century Fox" izmjereno je da je "ispucavao" direkt za jednu osminku sekunde. Kako je Brus kasnije usavršio i veštinu i sebe, vrlo je verovatno da je bio i brži. Majstor borilacčkih veština upotrebljava tehnike u borbi po svom nahodjenju, pazecći samo da ne pretera i da ne ubije onog protivnika koga je dovoljno onesvestiti, slomiti mu ruku, ili ga, nanošenjem velikog bola, podrediti našoj volji. "Ubij ili cćeš biti ubijen" jeste osnovni zakon borbe na život i smrt, ali nije jevandjelsko pravilo. Majstorstvo u borilacčkim veštinama podrazumeva superiornost nad napadacčem i napadom svake vrste, a nadmocćan cčovek nema potrebe, niti bi smeo, da ide u krajnost. Krivicčni zakoni gotovo svih zemalja u svetu imaju jednu odredbu koja može da služi kao orijentir u borbi. To je - "Nužna odbrana". Nikada ne treba primeniti više nego što je nužno. Tako se necće povrediti ni zakoni zemlje, niti ljudsko prirodno pravo. Kao što vecć biva, svako pravilo ima izuzetaka, pa je tako i u ovom slucčaju. Pravilo "ubij ili cćeš biti ubijen" važi u potpunosti u uslovima opštenarodne odbrane i društvene samozaštite. Pažljivo posmatranje protivnika može da "kaže" mnogo. Često se u svakodnevnom govoru cčuje kako smo "pozeleneli od besa", "pocrveneli od ljutnje" ili "pobledeli od straha". Iza ovako literalnih izraza stoji fiziološka suština - cčovek daje snažne znake unutrašnjeg zbivanja u organizmu menjanjem boje kože. Crvenilo manje zabrinjava. Izazvano je silovitim pokušajima parasimpaticčkog nervnog sistema da uspostavi ravnotežu u organizmu. Ljutit protivnik kod koga je lice crveno od srdžbe, redje napada od onoga stisnutih usana i bledog lica. Unutrašnji konflikt cčoveka crvenog u licu takve je prirode da ga cčitavog zaustavlja i kocči, dok je onaj bledog lica spreman za akciju. Doduše, ni sa jednim se ne treba šaliti, ali bledoliki je spremniji za napad, ako se odmah ne smiri, ili mu se ne zapreti pretnjom snažnijom od njegove. Mogu se posmatrati ne samo fiziološke odlike napadacča, nego i tehnicčke. Ako cčovek stoji s nožem, a ne napada, nije mudro prilaziti mu, nadajucći se da je ono što je naucčeno dovoljno, jer se uopšte ne zna kako cće napasti. Pricći naoružanom napadacču - to sebi mogu dozvoliti samo eksperti, kojima njihova briljantna tehnika dozvoljava da budu ravnodušni na to da li je, ili nije, napadacč naoružan, kao i na to, ko je i kakav je napadacč. Ako je protivnik vecć zamahnuo nožem, onda su mogucćnosti i vrste njegovih napada vecć ogranicčene, mada ne i malobrojne. Ako je secčivo nadole od malog prsta, udarac cće najverovatnije docći odozgo nadole - takozvani štajerski bod. Ali napad može docći i polukružno s desna na levo ili s leva na desno. Opis je dat, i svi sledecći cće biti takvi, pod pretpostavkom da se nož drži i da se zamahuje desnom rukom. Isto to, samo obrnuto, važi i za levu stranu. Ako je secčivo nagore od palca onda cće udarac biti nanesen odozdo nagore - takozvani "bosanski bod" - ali isto tako može docći i s desna na levo ili s leva na desno. Napad, cčak, može biti izveden odozgo nadole. Ako se nož sa secčivom u pravcu koji pokazuje palac drži u visini kuka, može docći do vrlo nezgodnog, brzog i direktnog boda, slicčnog direktnom ubodu kod macčevanja. Postoji i napad kada protivnik drži jednom rukom za odecću ili neki deo tela, a drugom napada nožem. Ponekad se dogadja da se protivnik "igra" nožem, prebacujucći ga iz jedne u drugu ruku, ili okrecćucći ga u jednoj ruci u razlicčite položaje. Pošto se takva akcija nužno radi u odredjenom ritmu mora se, što pre, "procčitati" taj ritam i izbiti nož iz ruke napadacča. Postoji napad nožem s ledja. Zatim, napad sa dva noža - u svakoj ruci protivnika po jedan. Postoji još mogucćnost da napadacč gadja nozem. Tu je odbrana veoma složena i zahteva posebno uvežbavanje. Još jedna je oblast samoodbrane izuzetno teška - kada ima više naoružanih napadacča. Tada nema oklevanja, niti razmišljanja o posledicama. Pravilo je "udari pa onda razmisli". Teška je odbrana od više nenaoružanih napadacča, a kamoli kada su još s oružjem. Kada ima više protivnika besmisleno je biti blag, jer se time broj napadacča bitno ne smanjuje. Ne sme se ustrucčavati ni od primene najstrožijih mera. Poželjno je da se svaki napadacč najkracćim putem definitivno eliminiše is borbe - udarcima, bacanjima na glavu, lomljenjem ruku ili nogu. (klikni za video)
Iskustvo je pokazalo da je snaga grupe u brojnosti - kada se ova redukuje, preostali se obicčno razbeže. Osim toga, svaka grupa, bilo formalna (neka banda) ili neformalna (slucčajno i trenutno skupljena grupa) ima svog vođu. Kada se lider "izbaci iz igre" drugi, cčesto, sami odustaju. Scena je slicčna onima iz "vestern" filmova - kada kauboji Indijancima ubiju poglavicu, ovi, sami, odmah napuštaju bojište, makar u tom trenutku bili i nadmocćni. Zato, ako je mogucće, treba otkriti ko je vodja i što pre s njim srediti racčune. Autori: Ljuba Vračarević, Branimir Šegvić |