Obuka borbenog pucanja na realističnim tečajevima zbog osposobljavanja osoba da prežive i pobjede u situaciji kada im je ugrožen život i imovina. Mnoge dijelove takve obuke već provode i policije i vojske raznih zemalja , pa i naše domovine (naročito postrojbe za posebne namjene.

Stvarni tečaj praktičnog borbenog pucanja pruža građanima šansu u oružanom okršaju kad se nađe licem ulice s naoružanim kriminalcem .

Neka zapažanja uvezi s time podjednako vrijede i za službene osobe. "Znojave šake lebde iznad oružja u holsterima. Napetost raste. Spremni lijevo. Spremni desno. Spremni na liniji vatre..." Oružje se vješto izvlači iz otvorenih holstera, i prinosi do razine očiju, gdje se pokušava umiriti u X prsten mete u punoj ljudskoj veličini sedam metara dalje . Nakon što ispale sve metke ujednačenom ritmom, strijelci ostavljaju svoja prazna oružja na pultu. Spremnici se zatim koriste da bi se ponovo napunila s novim nabojima. Oružje se ponovo prinosi do razine oka i sve se ponavlja.

Ovo je izvrstan šport, ali svaka sličnost između ovakvog pucanja i praktičnog borbenog pucanja je sasvim slučajna.

Eksperti svake godine analiziraju situacije u kojima se mogu naći napadnute osobe i kako svaki put zaključe, da je najbolja razdaljina od 7 do 50 metara.

Činjenice ne govore u prilog takvom tečaju za opće svrhe.

Sve obučene osobe moraju biti u stanju točno pucati do 50 metara, ali to nije razdaljina na kojoj će se u borbeno kriznoj situaciji naći prosječan građanin.

Pogledajmo izvještaje o zločinima nad policajcima - U SAD-u policajci u prosjeku bivaju pogođeni sa razdaljine od 30 centimetara do 1,7 metara.

Od 131 policajaca koliko ih je poginulo tijekom jedne godine, 73 ih je poginulo na razdaljini od 1,7 metara i manje!

Treba voditi računa da je od 131 poginulog policajca te godine ,samo 18 njih pogođeno sa daljine od 6 metara ili više.

Naši treninzi se moraju odmah i u potpunosti izmijeniti ukoliko želimo da budu svrhoviti. Nije potrebno da se isključivo trenira pucanje sa bliske daljine (close range), jer se mnogi okršaji odvijaju sa veće udaljenosti. Međutim po svemu sudeći iz većine takvih okršaja policajci izlaze kao pobjednici jer su bolje izvježbani.

Svrha vježbanja borbenog pucanja je da se sačuvaju životi. Stoga tko posjeduje oružje (policajac, zaštitar, građanin) mora imati bar nešto "prakse" s onim razdaljinama s kojima se najčešće sreće u životu.

Kad osobe nauče učinkovito koristiti vatreno oružje na kratkoj razdaljini, njihovi izgledi da prežive neku borbenu situaciju uvelike rastu. Početnici često dobivaju neadekvatnu obuku o tome kako treba osigurati svoje oružje u bliskim sukobima. Stoga mnoge osobe prilaze potencijalnom napadaču s otvorenim sigurnosnim remenima, kako bi mogli lakše potegnuti oružje. Pritom si je građanin lak pristup svom oružju, ali isto tako i kriminalcu ukoliko mu priđe blizu.

Glede toga oružje se mora nositi dobro učvršćeno sigurnosnim remenom u holsteru. Dakako, da im je u takvim uvjetima potezanje oružja otežano, pa je moj savjet da nabave tzv. plastični osigurač ili da sa svojim holsterom kojim raspolažu stalno vježbaju. Najprihvatljiviji je dobro napravljen holster s plastičnim osiguračem (thumbbreak) jer potrebno je oružje nositi uvijek osigurano osim u slučaju povlačenja.

Međutim bez obzira kakav se remen ili osigurač za oružje koristi, strijelac mora biti u stanju da ga u bilo kakvoj situaciji brzo povuče. Druga tema kojoj treba posvetiti pozornost su zapovjedi ili signali za otvaranje vatre, te borbeni tečajevi za bliske okršaje. Uobičajena zapovijed ne priprema strijelca na neočekivanu situaciju.

Zviždaljka je vrlo prikladan signal ali on ničim ne pridonosi da strijelac prepozna doista opasnu situaciju. Nakon što je doseg (range) raščišćen, učinkovitiji bi bili signali kao što su "on ima pištolj" ili "bacaj oružje", "pazi". Takvi izrazi koriste se tijekom pravih okršaja, pa bi trebali biti uvriježeni i tijekom treninga.

Prva vježba

Prva vježba tečaja za blisku borbu postavlja strijelca na razdaljinu dužine pružene ruke od mete. Tako se počinje, kako bi se pokušalo oboriti ili fizički nadvladati oružanog napadača, a u tom slučaju ruke nisu ni blizu oružja. Radi blizine napadača sigurnosni remen mora biti zatvoren kad se očekuje fizičko nasilje, ili kad postoji mogućnost fizičkog nasilja, kako bi se spriječio gubitak oružja. Kad su ruke strijelca uperene u metu sa visine prsiju, silueta izgleda vrlo stvarno. A onda iznenada, osoba se nađe vrlo blizu napadača i potpuno ranjiva u mogućem okršaju. Ovi tečajevi nemaju vremenskih ograničenja, jer svatko napadnut najbolje prosuđuje što se sve može dogoditi ako odmah ne pogodi metu, odnosno zaustavi napadača. Mnogim strijelcima je teško ispaliti dva metka za manje od tri sekunde. Smanjena im je koordinacija radi blizine mete, otklona osigurača, a potom brzog povlačenja oružja.

Na većini tečajeva strijelci se obučavaju za pružanje oružja prema meti, što nije pogodno za male razdaljine protivnik može zgrabiti cilindar revolvera, ili blokirati oružje i možda zadobiti kontrolu nad oružjem. Stoga se preporuča da se pri bliskim okršajima oružje drži dalje od napadača a bliže tijelu.

Nakon što je oružje povučeno, zglob se brzo učvršćuje.

Iz oružja se gađa ravno naprijed, po mogućnosti u sredinu mete. Preporučuje se dva naboja, jer udarac dvije kugle uzrokuje veći šok neophodan za zaustavljanje napadača.

Ne pokušavajte ispraviti potisak prvog naboja (recoil), jer će drugi naboj krenuti nekoliko centimetara iznad prvog.

No s malo vježbe, naboji se mogu ispaljivati za manje od sekunde i pol.

Nakon toga oružje se vrača u holster i pričvršćuje se remen osigurača.

Na zapovijed ova vježba ponavlja se još dva puta.

Druga vježba

Drugu vježbu izvodimo na vrlo sličan način, s tim izuzetkom što strijelac gađa s daljine od 1,5 m. Ruka se može držati blizu oružja u pogodnom, ali ne provokativnom položaju.

Položaj mora simulirati situaciju sličnu onoj u kojoj osoba prilazi potencijalnim napadaču.

Na zapovijed strijelac otpušta remen osigurača, povlači oružje i uperi ga prema meti.

Lakat može biti savijen pod kutom od 90 stupnjeva.

Nakon što je oružje povučeno, ruka se brzo podiže "do pola", opali se dva puta.

Na zapovijed ova se vježba ponavlja još dva puta.

Treća vježba

Treću vježbu izvodimo s daljine od 3 metra.

Strijelac stoji licem prema meti, u položaju "spreman".

Na toj daljini može se, a i ne mora, koristiti remen osigurača jer vježba simulira situaciju u kojoj je osoba dovoljno daleko od "sigurnog" napadača, te remen osigurača može već otvoriti.

Na zapovijed strijelac povlači oružje i "pruža" ga prema sredini mete pokretom boksača.

Ruka može biti u potpunosti pružena prema sredini mete.

S povećanjem daljine, oružje mora biti što više ispruženo prema meti, radi veće točnosti pogađanja.

Međutim, na ovoj daljini oružje ne treba biti upereno više od sredine prsiju.

Kad se čovjek nađe u potencijalno opasnoj situaciji, adrenalin se pojačano luči. Ako se tome pridoda trčanje, tijelo reagira sasvim drukčije, nego kad miruje. Srce tada kuca brže nego obično, a oprema strijelca izložena je treskanju. To dočarava kako to izgleda, kad treba pretrčati određenu razdaljinu, a zatim uporabiti oružje.

Četvrta vježba

Počinje na razdaljini od 50 metara.

Remen osigurača je pričvršćen.

Na zapovijed, strijelac trči do linije od 5 metara, povlači oružje i brzo ispaljuje 2 puta po 2 metka u sredinu mete.

Zbog daljine istresa preporučuje se držanje oružja sa dvije ruke, a oružje treba držati u visini očiju.

Peta vježba

Brojni oružani sukobi u koje su uključene službene osobe odigravaju se unutar ili u blizini njihovih automobila.

Dosad se osobe nisu pomnjivo izvježbavale za izlazak iz vozila ukoliko se nađu u zasjedi ili pod vatrom. Veoma rijetko ih se uči kako da koriste vozilo kao zaklon od napada.

Naša peta vježba počinje tako što se automobil dovede do linije od 5 metara, sučelice meti.

Osoba sijedi za volanom, ima sigurnosni pojas, kako to i inače čini u automobilu.

Na zapovijed skida ruku sa volana, oslobađa se sigurnosnog pojasa i otvara vrata.

Zatim izbacuje oba stopala na zemlju.

Spušta tijelo unutar vozila, zatim sklizne iz njega, i postavlja se između samih vrata i praznog otvora za vrata.

Zatim povlači oružje i ispaljuje 2 puta po 2 metka sa dvije ruke, u metu, koristeći vrata vozila kao naslon za ruke.

Mora stalno držati na oku metu ako ni zbog čega drugog, a ono da ga ovaj ne bi napao dok ponovo puni oružje.

Stoga, oružje pritom ne smijete spustiti do visine struka, nego ga držite nešto niže od visine očiju. Na taj način strijelac ima stalnu vizualnu kontrolu nad metom, a istodobno može brzo ponovno napuniti oružje.

Izvor: Rennen