Kako postići održivi razvoj - pitanje današnjice

Održivi razvoj

Praktičnu definiciju održivog razvoja dao je 1994.g. L. Reijnders, Institut za istraživanje okoliša, Sveučilište u Amsterdamu, Nizozemska.
 

Sirovine koje se mogu obnavljati ne smiju se iskorištavati u većim količinama od onih koje se sada stvaraju.

 
Iskorištavanje nedovoljnih geokemijskih sirovina, koje se ne mogu obnavljati (npr. rudača), treba gotovo obustaviti.

Sirovine koje se ne mogu obnavljati, a nisu manjkave, poput rudača željeza i aluminija, mogu se iskorištavati do određene granice.

Ne smiju se dopustiti onečišćenja koja se nakupljaju u pojedinim dijelovima okoliša.

Ne smije se nastaviti smanjivanje prostora i raznolikosti nedirnute prirode i uslijed toga povećanje problema za okoliš.

Sirovine koje se mogu obnavljati ne smiju se iskorištavati u većim količinama od onih koje se sada stvaraju.

To znači da godišnja erozija (ispiranje) zemljišta ne smije biti veća od godišnjeg formiranja zemljišta, da sječa drva u šumama ne smije biti veća od porasta šuma i sl.

Iskorištavanje nedovoljnih geokemijskih sirovina, koje se ne mogu obnavljati (npr. rudača), treba gotovo obustaviti.

Prema tome, oskudne sirovine moraju se u pravilu potpuno reciklirati (npr. platina). Spaljivanje fosilnih goriva treba se smatrati neodrživim i treba se obustaviti.

Opskrbljivanje energijom nužno je iz obnovljivih prirodnih izvora, kao što je zračenje Sunca ili vjetar. Neobnovljivi izvori moraju se zamijeniti obnovljivima. Energiju treba trošiti racionalno.
 

Ne smiju se dopustiti onečišćenja koja se nakupljaju u pojedinim dijelovima okoliša.

To znači da ne smije doći do povećanja “aktivnih” koncentracija onečistača u određenom dijelu okoliša. Također nije dopustivo njihovo polagano istjecanje, čija bezopasnost nije utvrđena.

Mora se u potpunosti isključiti izlaganje mutagenima koje je proizveo čovjek, a koji bi mogli prouzročiti mutacije kod sljedećih generacija ljudi.