Što je teorija gorenja i gašenja, što je gorenje...

Suvremena proizvodnja uvjetuje sve veću uporabu  vrlo velikog broja novih,  u većini slučajeva gorivih, pa čak i lako zapaljivih tvari i materijala.

Povećanje produktivnosti rada i uporaba tvari i materijala čije korištenje istodobno uvjetuje opasnosti za nastanak po­žara nisu redovito praćeni i pooštravanjem preventivnih mje­ra, ali su na žalost često praćeni povećavanjem broja požara i povećanjem materijalnih i ljudskih gubitaka. ­

Materijalne štete izazvane požarima naravno ne ovise samo o broju požara, nego prvenstveno o tome da li je između nekoliko tisuća požara /koliko ih se prosječno dogodi u Hrvatskoj bilo i velikih katastrofalnih požara, koji uništavaju ogromna materijalna dobra i vrlo često izazivaju nenadoknadive gubitke - ljudske živote.

Sa ciljem da se smanji broj po­žara i umanje gubici koje požari izazivaju potrebno je stalno unapređenje zaštite od požara.

Danas sa sigurnošću možemo tvrditi da je prošlo vrijeme u kojem se unapređenje zaštite od požara može bazirati samo na iskustvu i slučajnim saznanjima.

Ne možemo se više zadovo­ljiti niti činjenicom da se zaštita od požara unapređuje us­putno općim napretkom tehnike. Jer  vrlo često se do­gađa da se, i pored savršenih tehničkih mogućnosti, zaštita od po­žara jednostavno  zanemari.

Zbog toga je nužno stalno i smišljeno unapređivanje zaš­tite od požara koristeći   pri tome sva raspoloživa naučna dos­tignuća i tehničke mogućnosti primjene. Ova potreba je svakim danom izražajnije naglašena jer nagli razvoj svih ljudskih djelatnosti dovodi ne samo do sve većeg koncentriranja ogrom­nih materijalnih dobara nego se a procesu rada stvara sve veći broj opasnosti za nastanak požara i mogućnosti njegovog  proširenja.

Zbog navedenog nije dovoljno istraživanja na polju una­prđenja zaštite od požara svesti samo na dopunjavanje iskus­tva i time se ograničiti na uska "svrsishodna"  istraživanja, nego su nužna temeljitija istraživanja i naučna dokazivanja i području zaštite od požara, jer ona to zaslužuje ne samo zbog općeg napretka nego i zbog ogromnih gubitaka koje požari, nano­se svakodnevno.                  

Zahtjevi za istraživanje teorijskih osnova zaštite od požara sa unaprijed određenim ciljem svakim danom su češći,  pri čemu  posebnu pažnju zaslužuje  činjenica da se teoretske postavke zaštite od požara ne promatraju isključivo i samo sa pozicija trenutačne praktične primjene nego i šire.

Iako se u izučavanju zaštite od požara koriste saznanja i rezultati istraživanja drugih znanstvenih područja, ova saz­nanja i rezultati ne mogu se koristiti jednostavnim kompilacijama i prikladnim kombinacijama, nego je sama ,po sebi razum­ljiva potreba čitavog niza usmjerenih teorijskih dokaza i prak­tičnih potvrda postavljenih teza.

Prijašnje, neposredno sa ci­ljem povezano, shvaćanje o zadaći proučavanja zaštite od po­žara dovelo je do veoma značajnih, uspjeha, te je za to vrijeme imalo i svoje opravdanje. Ali, a sadašnjem vre­menu potrebno se je osloboditi  brzih zaključivanja po kojima su dovoljni rezultati dobiveni i empirijskim putem i to zbog cilja da se u daljnjem razvoju postignu optimalni i željeni rezultati.

Ovim uvodnim razmatranjem teorije gorenja i gašenja želja je ne samo pripreme čitatelja na razumijevanje za poglavlja, nego i jedan od skromnih priloga ukupnom nastojanju razvoja teorijskih znanja o gorenju i gašenju.

Opravdanje izbora materije koji će biti obrađivani ba­zira se na tome da tekst mora biti namijenjen širem krugu čitatelja raznih usmjerenja pa prema to­me.

Da bi izlaganja  bila razumljiva širem krugu čitatelja, te da pri tome ne bi bilo nužno koristiti mnogo drugih specijalnih udžbenika u tekstu su koliko je bilo moguće, prikazane i date elementarne kemij­ske i termodinamčke činjenice  nešto opširni je nego što bi to zahtijevalo sistematsko izlaganje teorije gorenja i gašenja­ ako bi ono bilo namijenjeno samo kemičarima.

Zbog navedenog su obrađeni osnovni pojmovi o građi atoma, termodinamici i kinetici požara, da se dobije jasnija pred­stava o pojmovima oksidacije, kemijske ravnoteže, entalpije i entropije reakcije, brzine reakcije i lančanog me­hanizma reakcije izgaranja, koja su neophodna radi potpunijeg razumijevanja nastanka požara i načina i mogućnosti zaštite od njega.

Ovakav pristup objašnjavanja teorijskih pojmova gorenja i gašenja može odbijati one koji imaju u vidu samo aparativnu stranu vatrogastva.

Ovdje je potrebno naglasiti i to da teorija gorenja koja se odnosi na požare, nije identična sa onim učenjem o izgara­nju koje se obrađuje uglavnom kao dio tehničke termodinamike, to koja je osnova za tehničke kontrolirane  procese izgaranja. Kod ovog pos­ljednjeg radi se, naime, o namjerno izvedenim i upravljanim postupcima izgaranja.

Teorija gorenja koja se ovdje obrađuje naprotiv bazira se na neobuzdanim vatrenim stihijama. Međutim, usprkos jednakim, predmetima proučavanja, stanovišta raspravljanja o  teoriji gorenja različite su. Ipak  teorija gorenja u požarima preuzima od nauke o kontroliranim izgaranjima neke opće korisne činjenice.

S obzirom da je gorenje  sigurno najfascinantniji fenomen, ko­ji se događa u prirodi, razumljivo  da  je čov­jek od najstarijih vremena nastojao istražiti ovu uzbudljivu pojavu. Misterij koji je bio vezan uz pojavu gorenja nije se  mogao riješiti sve do kraja 18.  stoljeća. Prve pravilne pret­postavke u vezi s gorenjem vezane su uz početak moderne kemi­je.

Naše današnje znanje omogućuje nam da gorenje  smatramo  specijalnim slučajem općenite kemijske  reakcije koja se od­vija po određenim  termodinamičkim postavkama.

Općenito možemo reći: 

Gorenje je proces oksidacije, koji se odvija s dovoljnim in­tenzitetom i dovoljnom brzinom da dolazi do oslobađanja, zam­jetnih  količina  topline i svijetlosti.