|
Etički aspekti borilačkih vještina
Postoje napad i obranaPonekad je "napad najbolja obrana" - napad se eliminira brzim, eksplozivnim i dobro usmjerenim atakom, pre nego što se sjeti zašto je napao. Vrlo ččesto, pak, bolje je braniti se nego napadati. Sve zavisi od okolnosti. Kada neko napadne on eksponira neki dio tijela, recimo ruku, koja se može napasti (indirektni napad), a takođe otkriva i dio tijela koji ta ruka treba da štiti i koji se tada može napasti (direktni napad). Broj i vrsta tehnika u samoobrani nisu ograničeni. Ono što je prikazano u knjigama služi samo kao orijentir. Prije svega da ukaže na osnovne principe postupaka u pojedinim situacijama, ne pretendirajući na to da bude recept po kom treba obavezno postupiti. Naravno, i ono što je prikazano može se primjeniti u velikom broju sluččajeva. No, kako se u borbi mnogo toga ne može predvidjeti, treba imati u vidu da kruta mehanička priprema, bilo koje tehnike, može donijeti više štete nego koristi. Etiččki aspekti borilačkih vještinaBorilaččke vještine Dalekog istoka uvijek su imale i etički osnov, koji je bio, manje-više, poštovan. Ta moralna načela imaju opću vrijednost i važe u svim vremenima i za sve ljude, što nikako ne značci da svi moraju, niti da cće ih poštovati.
Navešcćemo samo osnovna: 1. Nikada ne prekoračiti nužnu samoobranu. 2. Ako dođe do sukoba, tehnike se upotrebljavaju tek u krajnjem slučaju. Prije svega treba nastojati izbjecći borbu. 3. Pri primjeni tehnika treba što više štedjeti život i zdravlje napadača. 4. Nije dopušteno kriviti nikoga, pa čak ni sebe, ako u toku sukoba dodaje do nesreće, lakše ili teže prirode. Ovo pravilo važi i za vježbanje, a ne samo za stvarni sukob. 5. Cjelokupni život mora da bude u skladu sa etičkim načelima kako vještine, tako i zemlje u kojoj se živi i radi. 6. Vježbanje borilačkih vještina nije škola za sadiste i ubojice, niti za kriminalce.
Treba napomenuti da je u borbi s naoružanim napadačem dozvoljeno koristiti i trikove, kao što su: - baciti mu kamencčicć u glavu,
- maramicu na lice,
- obmotati sako ili jaknu oko ruke i sliččno.
To je ispod ččasti jednog majstora i, donekle, protiv etike vještine, ali je dozvoljeno. Tim prije ako je cčovek na nižem stupnju majstorstva. U dalekoistocčnim borilacčkim veštinama često se koristi i oružje. Ima ga veoma mnogo vrsta. Majstor se najradije bori goloruk, ali upotreba oružja nije iskljucčena i ne kosi se sa etikom vještine. U tom slucčaju, oružje treba smatrati i osecćati kao produžetak tijela, odnosno ruke, a ne kao predmet u ruci. |