Postoje napad i obrana

Ponekad  je  "napad  najbolja  obrana"  -  napad   se  eliminira  brzim,  eksplozivnim  i dobro usmjerenim atakom, pre nego što se sjeti zašto je napao.

Vrlo ččesto, pak, bolje je braniti se nego napadati. Sve zavisi od okolnosti.

Kada  neko  napadne  on  eksponira  neki  dio  tijela,  recimo  ruku,  koja  se  može  napasti

(indirektni napad), a takođe otkriva i dio tijela koji ta ruka treba da štiti i koji se tada može napasti (direktni napad).

Broj i vrsta tehnika u samoobrani nisu ograničeni.

Ono što je prikazano u knjigama služi samo   kao   orijentir.   Prije   svega   da  ukaže  na   osnovne   principe   postupaka   u   pojedinim situacijama, ne pretendirajući na to da bude recept po kom treba obavezno postupiti.

Naravno, i  ono  što  je  prikazano može  se  primjeniti  u  velikom  broju  sluččajeva.  No, kako  se  u  borbi mnogo toga ne može predvidjeti, treba imati u vidu da kruta mehanička priprema, bilo koje tehnike, može donijeti više štete nego koristi.

Etiččki aspekti borilačkih vještina

Borilaččke vještine Dalekog istoka uvijek su imale i etički osnov, koji je bio, manje-više, poštovan.

Ta moralna načela imaju opću vrijednost i važe u svim vremenima i za sve ljude, što nikako ne značci da svi moraju, niti da cće ih poštovati.

Navešcćemo samo osnovna:

1. Nikada ne prekoračiti nužnu samoobranu.

2. Ako dođe do sukoba, tehnike se upotrebljavaju tek u krajnjem slučaju. Prije svega treba nastojati izbjecći borbu.

3. Pri primjeni tehnika treba što više štedjeti život i zdravlje napadača.

4. Nije dopušteno kriviti nikoga, pa čak ni sebe, ako u toku sukoba dodaje do nesreće, lakše ili teže prirode. Ovo pravilo važi i za vježbanje, a ne samo za stvarni sukob.

5. Cjelokupni život mora da bude u skladu sa etičkim načelima kako vještine, tako i zemlje u kojoj se živi i radi.

6. Vježbanje borilačkih vještina nije škola za sadiste i ubojice, niti za kriminalce.

Treba napomenuti da je u borbi s naoružanim napadačem dozvoljeno koristiti i trikove, kao što su:

To je ispod ččasti jednog majstora i, donekle, protiv etike vještine, ali je dozvoljeno. Tim prije ako je cčovek na nižem stupnju majstorstva.

U dalekoistocčnim borilacčkim veštinama često se koristi i oružje. Ima ga veoma mnogo vrsta.  

Majstor  se  najradije  bori  goloruk,  ali  upotreba  oružja  nije  iskljucčena  i  ne  kosi  se sa etikom vještine. U tom slucčaju, oružje treba smatrati i osecćati kao produžetak tijela, odnosno ruke, a ne kao predmet u ruci.