Glavni izbornik
Naslovnica
O nama
Kontakt
Marketing
Vijesti
Forum
webLinkovi
Događanja
Zakoni i pravilnici
Poslovni izbornik
Tvrtke i obrti
Katalog proizvoda
Pitanja i odgovori
Sponzorirani članci
Stručni izbornik
Zaštita na radu
Zaštita od požara
Zaštita okoliša
Tjelesno tehnička zaštita
Sigurnost općenito
Stručni članci, vijesti i osvrti
Tražilica
Ankete
Koliko će stanje globalne recesije utjecati na stanje zaštite?
 
Prijava





Zaboravili ste šifru?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.
Gostiju online: 2
Naslovnica arrow Sponzorirani članci arrow Prva pomoć i liječenje pri uganućima
Prva pomoć i liječenje pri uganućima PDF Ispis
Autor: Bojan Dojčinović, dr. med. i dr. sc. Božidar Šebečić, dr. med, spec. kirurg-traumatolog   
Četvrtak, 06 Rujan 2007

Gležanj

Kada primijeniti koji oblik liječenja?

  

Uganuće (distorsio) - istezanje ligamenata zgloba djelovanjem sile koja prelazi fiziološku granicu pokretljivosti zgloba.

 
Težina kliničke slike ovisi o stupnju ozljede ligamenta.

 

 RTG stopala s frakturom gležanjske kosti

 
Terapija: uganuće prvog i drugog stupnja liječi se konzervativno, oblozima i elastičnim zavojima, djelomičan razdor imobilizacijom od nekoliko tjedana, dok se ruptura tretira operativnim zahvatom.

Prva pomoć: hladni oblozi, kompresivni zavoj, imobilizacija zgloba.

 

Često se događa pri hodanju i trčanju po neravnom terenu. Javlja se oštra bol, a potom i oteklina zgloba. Tegobe se mogu ublažiti hladnim oblogom ili ledom. Noga treba mirovati u povišenom položaju. U težim slučajevima potreban je liječnički pregled.

 
Do ozlijede ligamenata najčešće (u preko 85% slučajeva) dolazi kod uvrnuća stopala.

 

Podjela ligamentarnih ozljeda

Prvi stupanj (gradus I) - Karakterizira ga istegnuće ligamenata bez okom vidljivog puknuća, otok i bol su minimalni ili ih nema, funkcija je obično uredna ili minimalno oštećena.
Drugi stupanj (gradus II) - Umjereno teško uganuće koje je karakterizirano izrazitijom boli, a prisutni su oteklina i ukočenost zgloba. Prisutno je djelomično prsnuće ligamentarnog sustava. Postoji i umjereni gubitak funkcije s nemogućnošću hoda na prstima. Potrebno je 2-3 mjeseca da se povrate potpuna snaga i stabilnost zgloba.
Treći stupanj (gradus III) - Najteži oblik uganuća karakteriziran jakom boli, koja nakon početne prisutnosti može popustiti uslijed pucanja živčanih vlakana. Oteklina je velika i praćena je intenzivnom ukočenošću zgloba. Prisutni su i znaci labavosti zgloba kao posljedica totalnog prsnuća postraničnog kompleksa ligamenata i zglobne čahure.

 

Neodgovarajuće liječenje i površan pristup problematici uganuća gležnja može prouzročiti trajno ograničenje funkcije zgloba.

 


 

Preporuka - funkcionalni tretman

Liječenje je uglavnom konzervativno. U posljednje vrijeme preporuča se agresivniji pristup konzervativnom liječenju (funkcionalni tretman), koji karakterizira kraće razdoblje imobilizacije i rani početak rehabilitacije.

U prvih 48-72 sata nakon ozljede cilj liječenja je smanjiti oteklinu, krvarenje i bol te zaštititi ligamente od daljnjih ozljeda. Liječenje uključuje sljedeće postupke:

Rest / Odmor - ozlijeđeni zglob poželjno je poštedjeti najmanje 24 sata nakon ozljede. Preporuča se hod sa štakama bez opterećenja gležnja.

Ice / Led - Poželjno je lediti gležanj svakih 2 sata po 20 minuta da bi se smanjili bol, edem i ukočenost. Trebalo bi izbjegavati leđenje preko 30 minuta. Umjesto leda može se koristiti proizvod Deep Freeze u obliku gela ili spreja. U fazama između nanošenja leda i u krajnjim fazama liječenja korisnom se pokazala lokalna primjena gela s analgetskim i protuupalnim učinkom (Deep Relief, tri puta dnevno u razmacima od najmanje 4 sata).

Compression / Pritisak - Primjena elastičnog zavoja smanjuje krvarenje i edem.

Elevation / Podizanje noge - Podizanje noge ima zadatak smanjiti edem pojačanjem venskog i limfnog povrata.

 


 

Druga faza u terapiji započinje 48-72 sata nakon ozljede. Smanjenje otekline i intenziteta boli naznačuje početak oporavka ligamentarnog sustava, kada ligamenti uz najmanju moguću aktivnost neće više podlijegati oštećenju.

Najbolji indikator prekomjerne aktivnosti u ovoj rehabilitacijskoj fazi je bol. U ovoj fazi je i dalje potrebno primjenjivati krioterapiju (led) i početi s razgibavanjem zgloba. Prioriteti faze rehabilitacije su postizanje normalnog opsega pokreta i vraćanje snage što je prije moguće.

Rano započeto razgibavanje je u brojnim studijama pokazalo da skraćuje vrijeme do vraćanje potpune funkcije zgloba, a ujedno doprinosi i smanjenju boli.

U kasnoj fazi rehabilitacije korisno je uvesti vježbe propriocepcije. Propriocepcija podrazumijeva osjećaj za položaj vlastitog tijela u prostoru. Često se zanemaruje kod ozljeda skočnog zgloba. Ako se ozljeda ponavlja na neodgovarajući način može biti uzrok kasnijih ponovnih ozljeda uslijed poremećaja osjećaja za ravnotežu. Što je ozljeda bila opsežnija to je i gubitak propriocepcije veći.

Zato je potrebno provoditi sljedeće vježbe:

  • trčanje u obliku osmice,
  • stajanje na jednoj nozi s otvorenim i zatvorenim očima,
  • balansiranje na dasci.

 

Duljina liječenja i povratak ranijim aktivnostima ovisi o opsegu ozljede:

  • I stupanj: kompresivni zavoj 5-7 dana i rana mobilizacija; ukupno liječenje 10 dana
  • II  stupanj: kompresivni zavoj 14 dana; ukupno liječenje oko 20 dana
  • III stupanj: konzervativno ili kirurško liječenje. 

 

 Upotreba steznika

 

Kada koji oblik liječenja? 

 

  • Klasično konzervativno liječenje: Potkoljenična imobilizacija 4-6 tjedana.
  • Kirurško liječenje: Kirurško liječenje se primjenjuje u slučaju težih ligamentarnih ozljeda, iščašenja, otrgnuća djelića kosti ili kombinacije s prijelomom susjednih kostiju. Nakon rekonstrukcije ligamenata imobilizacija traje 3-4 tjedna. Kod vrhunskih sportaša se preporuča operativno liječenje s funkcionalnim postoperativnim liječenjem.
  • Funkcionalni tretman: Zaštita zgloba kompresivnim zavojem (tape) ili ortoza (slika 6) koja ograničava pokrete; 2-3 tjedna kontrolirana mobilizacija bez inverzije stopala; puno opterećenje 6-8 tjedana. Funkcionalno liječenje dovodi do bržeg povratka sportskim aktivnostima, ali češće dovodi do kronične nestabilnosti.
  • Krioterapija ozlijeđenog gležnja ledom ili nadomjescima leda (Deep Freeze) od ključnog je značenja za inicijalno zbrinjavanje ozljede i kasniju rehabilitaciju. Krioterapija ima analgetski učinak pa uklanjanjem boli omogućuje veći raspon pokreta u početku razgibavanja. Nadalje, smanjuje mišićni zamor, povećava protok krvi te smanjuje edem i upalu. Učinci leda, odnosno vrijeme potrebno za nanošenje, variraju od osobe do osobe, a potrebno je uzeti u obzir i debljinu potkožnog masnog tkiva na mjestu nanošenja. Npr. ako debljina potkožnog masnog tkiva na mjestu nanošenja iznosi 1 cm, potrebno je 10 minuta da se podležeći mišić rashladi na 2 cm dubine, dovoljno da poluči terapijski učinak. U osoba koje imaju 2 cm potkožnog tkiva za isti učinak potrebno je vrijeme od 20-30 minuta.

  • Kriokinetska terapija je također korisna metoda, koja se sastoji od kombinacije leđenja i vježbanja, doprinoseći bržem uspostavljanju funkcije. Kriokinetika u kombinaciji s ranim razgibavanjem i ranim težinskim opterećivanjem osnova je funkcionalnog liječenja.

 
U kasnijoj fazi liječenja ozljede gležnja korisna je i naizmjenična primjena leda i toplih kupki.

Nesteroidni protuupalni lijekovi sa svojim blagim protuupalnim i analgetičkim učinkom imaju manju ulogu u liječenju pa nakon 7 dana nisu više korisni u terapiji.

 

Izvor:

http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/147/

 
« Prethodna   Slijedeća »