|
Što znače navedeni pojmovi?
Pravedna uporaba okoliša (enviroment) predstavlja ravnopravano djelovanje ljudi svih rasa, kultura i prihoda s obzirom na razvoj, implementaciju i provedbu zakona, propisa, programa i smjernica iz područja zaštite okoliša. Pojam koji ukida znanstvene, gospodarske, političke, društvene i religiozne domene i teži jednakoj distribuciji vrednota okoliša i okolišnog rizika na sve ljude. Ne uključuje samo problematiku jednake distribucije nego i brigu za smanjenje i sprečavanje okolišnog rizika. Taj drugi aspekt mogao bi se nazvati ekološkom pravdom i drži da su zemlja i okoliš od presudne važnosti Okolišna jednakost je idealan model jednakog tretmana i zaštite različitih rasnih, etničkih i dohodovnih grupa temeljem propisa i prakse iz područja zaštite okoliša. Okolišni rasizam je rasna diskriminacija kroz kreiranje politike te provedbu propisa i zakona zaštite okoliša. Okolišni klasizam je rezultat i proces kojim provedba politike zaštite okoliša izaziva namjerne ili nenamjerne posljedice koje imaju nerazmjerne utjecaje (štetne ili korisne) na ljude, stanovništvo ili zajednice s niskim prihodima. Građanstvo okoliša Građanska prava i obveze pripadanja okolišu: - ideja da smo svi sastavni dio našeg okoliša,
- prepoznavanje i prihvaćanje činjenice da naša budućnost ovisi o tome u kojoj mjeri brinemo o našim eko sustavima,
- osjećaj odgovornosti koji nas potiče da djelujemo u korist okoliša.
Aristotel: - građansko pravo i etika su jedno,
- etika se promatra sa stajališta pojedinca, građansko pravo sa stajališta grupe,
- moralni karakter etičke osobe čini ista skupina značajki ili vrlina koje valja posjedovati čestit građanin.
Aldo Leopold: - … etike zemlje mijenja ulogu Homo sapiensa od osvajača zemlje, lokalne zajednice (komune) do običnog njenog člana i građanina iste,
- podrazumijeva poštovanje članova-pojedinaca, kao i poštovanje zajednice kao cjeline.
Mark Sagoff: - mi smo građani, ne samo potrošači.,
- naš okoliš zahtijeva građanske sklonosti, a ne samo potrošačke,
- kao građani, moramo zaštiti prirodu, a ne samo kupovati, prodavati i trošiti je,
- priroda (okoliš) ima dostojanstvo, a ne samo cijenu.
Ideja da svatko od nas mora djelovati odgovorno i pozitivno u odnosu na naš okoliš sastoji se u promjenama koje valja provesti u našem svakodnevnom životu u smislu da postanemo ekološki svjesni građani cijelog dana, svaki dan. Ta je ideja slična i kompatibilna savjesnoj skrbi o okolišu kod kršćanske, islamske i židovske tradicije, ali nije obvezujuća niti je povezana s bilo kojom religijskom ili kulturnom tradicijom. Suvremeni čovjek živi na takav način da mu je iz dana u dan “potrebno” više energije nego što je može dobiti bez štete za životni prostor. Pohlepa a ne potreba može posjeći i posljednje stablo i ubiti i posljednju životinju, može opustošiti lice zemlje. Da bi zadovoljio svoje “potrebe”, suvremeni čovjek iskorištava prirodna bogatstva u tako velikim količinama da će slijedeće generacije oskudijevati ili ih uopće neće imati. Ako stanovnici spavaju dok kuća gori, izgorjet će skupa s njom. Ako čovječanstvo “prespava” ekološke probleme, snaći će ga ista sudbina koja će snaći Zemlju - našu zajedničku kuću. Mogućnost ekološke katastrofe stvorila je potrebu da čovjek preispita svoj stav prema prirodi. Zemlju nismo naslijedili, od djedova, već posudili od unuka. |