Kako riješiti problem zaštite motociklista i mopedista

Sve brži način života uvjetuje brže obavljanje poslova i radnih zadataka pri čemu se sve više kao sredstvo rada, u pravnim osobama, koriste motocikli i mopedi.

Tijekom obavljanja poslova i radnih zadataka radnici koji obavljaju predmetne poslove i radne zadatke stalno su prisutni u javnom prometu pri čemu im zbog korištenja motocikla kao sredstva rada prijeti povećana opasnost od ozljeda.

Kao najveći problem podrazumijeva se niz problema vezanih uz promet poput gustoće prometa, lošeg stanja prometnica, starosti i tehničke ispravnosti vozila sudionika u prometu i sl.

Sve navedeno neminovno dovodi do nezgoda u prometu pri čemu jedan dio otpada i na ozljede na radu budući da se motocikli kao sredstvo rada sve više upotrebljavaju u obavljanju raznih vrsta poslova (policija, pošta, dostavljači i sl).

 
Poboljšanje primijenjene opreme sa svrhom utjecanja na smanjenje broja ozljeda na radnim mjestima gdje se koriste motocikli javlja se kao razlog za ozbiljno promišljanje o problemu osobnih zaštitnih sredstava i opreme za motocikliste i mopediste.

Kada poslodavac može utjecati na smanjenje utjecaja opasnosti u procesu rada smanjivanjem rizika na prihvatljivu razinu onda mu je to ujedno i obveza.

Štetnosti i opasnosti na radnom mjestu

Štetnosti i opasnosti koje ugrožavaju sigurnost radnika prilikom vožnje motociklom su raznolike:

Potreba za zaštitnim sredstvima (opremom)

Svakodnevno obavljanje poslova s motociklom kao sredstvom rada veliki je potencijalni izvor ozljeda na radu. Budući da je osnovni cilj zaštita od ozljeda i oštećenja zdravlja, primjenu osnovnih pravila zaštite na radu (ispravnost samog motocikla) treba nadopuniti posebnim pravilima zaštite na radu (potrebno provesti zahtijevana osposobljavanja) te omogućiti siguran rad (vožnju).

Da bi se povećala upotreba zaštitne opreme i samim tim povećala sigurnost motociklista potrebno je obratiti osobitu pažnju na osobna zaštitna sredstva za motocikliste i mopediste (zaštitna jakna, zaštitna kaciga i specijalni zaštitni dodaci), njihovu građu, sastav, ispitivanje prema normama (standardima), način uporabe i prednosti koje donosi njihovo korištenje, posebice u pravnim osobama koje kao sredstvo rada koriste motocikle i mopede (usluge dostave – hrane, pića, pošte i paketa, zatim policija, vojska, komunalna poduzeća – dostava uzoraka i dr.), no jednako tako i u svakodnevnom životu motociklista i mopedista.

Pri tome osnovni cilj je poboljšanim osobnim zaštitnim sredstvima utjecati na smanjenje broja ozljeda s naglaskom na teže ozljede i smrtne slučajeve koji su redovita popratna pojava uz prometne nezgode u kojima je jedan od sudionika motociklist ili mopedist.

Razvoj zaštitnih sredstava (opreme)

Moderni automobili opremljeni su sigurnosnim pojasevima, zračnim jastucima, ojačanjima u vratima i raznim drugim sigurnosnim uređajima i opremom, no sve to ipak nije dovoljno da se spriječi veliki broj prometnih nesreća sa mnogobrojnim teškim povredama i smrtnim slučajevima – pogibijom.

 
Isto tako u tim prometnim nesrećama sudjeluje i veliki broj vozača motocikala i mopeda čija je sigurnost kao sudionika u prometu mnogo više ugrožena s obzirom na:

 
Stoga je sigurnost motociklista postala industrija u razvoju, sa sve više odobrenih izuma i patenata za veću sigurnost u vožnji.

Nedavno je promoviran i prvi zračni jastuk na motociklu u serijskoj izvedbi (Honda Goldwing), zatim Reevu kaciga sa ugrađenim retrovizorom, SportVue HUD (displej na viziru kacige) i slični proizvodi koji služe za povećanje sigurnosti motociklista u bilo kojem obliku.

U cilju što bolje zaštite proizvođači rade na usavršavanju postojećih materijala i pronalaženju novih, koji će zadovoljiti dva osnovna uvjeta: biti što lakši i istovremeno pružati visoku razinu zaštite.

Osiguranje kvalitete zaštitne opreme

Osiguranje kvalitete zaštitne opreme realizirano je izradom opreme prema najstrožim sigurnosnim normama (standardima). Europske norme određuju minimalni nivo različitih karakteristika zaštitne odjeće koja mora osigurati tvrdnju da sva zaštitna odjeća koja se izrađuje prema navedenim normama pruža značajnu razinu zaštite.

Sve norme zahtijevaju osobine materijala koje se baziraju na višegodišnjim neovisnim laboratorijskim testiranjima proizvoda namijenjenih tržištu, određujući gdje je linija razdvajanja između proizvoda koji nas mogu zaštiti i onih koji to ne mogu. Standardi osiguravaju izuzetnu korist za motocikliste koji se brinu o svojoj sigurnosti jer im osigurava da će sva kupljena odjeća sa odgovarajućim certifikatima biti u mogućnosti pružiti primjerenu razinu zaštite pri padu motociklista.

Koža za proizvodnju kombinezona, čizama i rukavica prolazi sve kompliciranije tehnološke procese obrade kako bi bila mekana i ugodna za nošenje, a opet čvrsta i otporna na udarce i trenje do kojih dolazi prilikom pada.

Pojavljuju se novi sintetički materijali sa sve boljim i boljim svojstvima.

Zaštitne kacige su zasebno poglavlje do sada primijenjene zaštite motociklista i mopedista, jer upravo na njima je napredak najočitiji. Posljednjih nekoliko godina razvoj zaštitnih kaciga za motocikliste i mopediste doživio je znatan napredak.

Inovacije u području razvoja zaštitnih kaciga učinile su mogućim zaštititi glavu od eventualnih udaraca uslijed sudara. Oblik i struktura zaštitne kacige apsolutno su prilagođeni njihovoj osnovnoj zadaći - pružiti vrlo visok stupanj zaštite.

No usprkos tome, ne postoji potpuna sigurnost, čak ni ukoliko motociklist koristi svu raspoloživu zaštitnu opremu. Postoje određene točke koje je zbog njihove specifičnosti oduvijek bilo teško zaštititi - vrat i kralježnica.

Prije desetak godina pojavio se na tržištu prvi uspjeli pokušaj zaštite leđa - protektor za leđa, popularna „kornjača”. Kornjača se pokazala vrlo efektnom, no osnovni nedostatak je u tome što ne pokriva kompletnu kralježnicu. Naime niti jedna „kornjača“ bez obzira na veličinu, ne štiti vrat i prvih nekoliko kralježaka.

 
Budući da su udarci u gornji dio tijela motociklista uzrok u 90 % fatalnih i ozbiljnih ozljeda, dugo vremena se istraživalo rješenje tog problema. Ideja je došla od spasilačkog prsluka – air bag (križanac zaštitne jakne i zračnog jastuka).

 
Prednost jakne sa zračnim jastukom stoji u činjenici da osim vrhunskog tekstila i protektora motociklist dobiva i sustav zračnih jastuka koji mu pruža zaštitu za vrat, leđa, trticu i torzo. Protektori ugrađeni u jaknu obavijaju torzo vozača zajedno sa kacigom koja štiti glavu i na taj način imobiliziraju vratnu kralježnicu.

Kaciga i ekstenzija iz jakne koja prekriva dio kacige izvrsna su zaštita pri padu jer glava (kaciga) ne udara direktno o tlo, već prvi udar prima ekstenzija zračnog jastuka i ublažava udarac koji se dalje znatno smanjen prenosi na kacigu (glavu) te je na taj način zaštićena kralježnica, vrat i kičmena moždina.

Upotreba zaštitne opreme za motocikliste i mopediste - zaključak

Obradom statističkih podataka o motociklističkim nesrećama i korištenju zaštitne opreme utvrđena su osnovna zaštitna sredstva kojima se može utjecati na preostali rizik kod korištenja motocikla kao sredstva rada:

 
Korištenje navedene opreme pridonosi većoj sigurnosti vozača tijekom vožnje što potvrđuju i provedene studije su dokazale da upotreba zaštitne opreme za motocikliste i mopediste predstavlja odlučujući čimbenik u prevenciji i smanjenju broja i intenziteta ozljeda. Podaci o upotrebi zaštitnih kaciga i jakni jasno prikazuju smanjenje intenziteta i broja ozljeda (pogotovo težih ozljeda) motociklista.

 
Konkretni podaci o svrsishodnosti korištenja zaštitnih jakni sa zračnim jastukom nisu dostupni zbog kratkog vremena uporabe i relativno malom korištenju. Međutim sva provedena testiranja od strane proizvođača upućuju na povećanu sigurnost i znatno smanjenje broja i intenziteta ozljeda.

Povećanje sigurnosti vozača motocikala pozitivno će utjecati na daljnji razvoj motociklističke industrije, a samim tim i industrije zaštitne opreme, što u konačnici znači još veću sigurnost za vozače motocikala bilo u radno ili slobodno vrijeme.

S druge strane tvrtkama se smanjuju troškovi koji nastaju kao posljedica bolovanja ozlijeđenih radnika na poslovima sa uporabom motocikala kao sredstava rada.

Osnovnim pravilima zaštite na radu i pokušajem unapređenja četvrtog načela zaštite na radu (primjena osobnih zaštitnih sredstava i opreme) ugradnjom zračnih jastuka u motociklističke jakne moguće je djelomično zadovoljiti sigurnosne zahtjeve za smanjenjem opasnosti na radnom mjestu.

Poslodavac mora unapređivati zaštitu na radu prateći novosti i dostignuća iz tog područja, a jednako tako radnicima mora osigurati odgovarajuća osobna zaštitna sredstva (radi zaštite organizma i dijelova tijela) te se skrbiti da ih oni koriste pri obavljanju poslova, što je regulirano Zakonom o zaštiti na radu (NN 59/96, 94/96 i 114/03.).