Obveze proizvođača i ambalažera prema Pravilniku o ambalaži i ambalažnom otpadu

Obveze proizvođača i ambalažera

Ambalažer je dužan u skladu s najboljim dostupnim tehnologijama proizvoditi ambalažu koju je moguće ponovno uporabiti i/ili reciklirati kako bi se nepovoljni utjecaj na okoliš od ambalaže i ambalažnog otpada sveo na najmanju moguću mjeru.
 

Proizvođač je dužan na primjeren način na prodajnom mjestu obavještavati prodavatelja i potrošača o bitnim svojstvima proizvoda i ambalaže glede opasnih i onečišćujućih tvari koje oni sadrže te o načinu postupanja s proizvodom i ambalažom kada postanu otpad.
 

Proizvođač je dužan snositi troškove skupljanja, zbrinjavanja i oporabe otpadne primarne ambalaže od proizvoda koje je stavio na tržište na teritoriju Republike Hrvatske, sukladno člancima 12.; 13.; 14.; 15. i 16. Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 97/2005, 115/2005).
 

Proizvođač je dužan osigurati na vlastiti trošak obilježavanje ambalaže odnosno proizvoda koje je stavio na tržište odgovarajućim barkodom sukladno međunarodnom sustavu kodiranja i identifikacije proizvoda EAN (Europsko udruženje za označavanje proizvoda).

Obveza iz članka 4. Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 97/2005, 115/2005) (proizvođač je dužan na primjeren način na prodajnom mjestu obavještavati prodavatelja i potrošača o bitnim svojstvima proizvoda i ambalaže glede opasnih i onečišćujućih tvari koje oni sadrže te o načinu postupanja s proizvodom i ambalažom kada postanu otpad) nastaje kad proizvođač stavlja na tržište više od godišnje količine pojedine vrste ambalaže, i to:

Proizvođač koji stavlja na tržište manje od godišnje količine pojedine vrste ambalaže iz prethodnog stavka je mali proizvođač u smislu ovoga Pravilnika. 
 

Proizvođač je dužan voditi očevidnik o vrsti i količini ambalaže koju je stavio na tržište u pisanom i elektronskom obliku.
 

Svi proizvođači dužni su najkasnije do 1. ožujka tekuće godine, osim u prvoj godini primjene ovoga Pravilnika, dostaviti Fondu godišnje izvješće po vrstama i količinama ambalaže stavljene na tržište na teritoriju Republike Hrvatske u prethodnoj godini u pisanom i elektronskom obliku.
 

Za proizvođače koji na vrijeme ne dostave podatke o vrsti i količini ambalaže koju je stavio na tržište, Fond će narediti vođenje očevidnika i dostavljanje podataka.
 

Sadržaj očevidnika o količini i vrsti ambalaže stavljene na tržište propisan je na obrascu u Dodatku I. koji je prilog Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 97/2005 i 115/2005) i čini njegov sastavni dio.
 

Proizvođač je dužan za svaku vrstu ambalažnog materijala u koji pakira proizvode osigurati dokaze o količinama teških metala (Ambalažer je dužan osigurati da ukupan sadržaj teških metala: olova, kadmija, žive i šesterovalentnog kroma u ambalažnom materijalu, ne smije prelaziti 100 mg po kilogramu mase, certifikat o sadržaju teških metala iz podstavka 1. ovoga članka. Iznimno, sadržaj teških metala može biti i veći od 100 mg po kilogramu mase do 2009. godine kod staklene ambalaže, plastičnih sanduka i paleta koji potječu od recikliranog materijala).
 

Dokazi o količinama teških metala su certifikati koje pribavljaju proizvođači od ambalažera.

Podaci o količinama teških metala unose se u očevidnik.
 

Proizvođač koji stavlja na tržište povratnu ambalažu dužan je voditi očevidnik o količinama novonabavljene povratne ambalaže u pisanom i elektronskom obliku.
 

Količina novonabavljene povratne ambalaže koja se stavlja na tržište umanjuje se za količinu koju proizvođač kao svoj proizvodni otpad direktno preda obrađivaču, što dokazuje potvrdom obrađivača.

Dužnost je proizvođača koji stavlja na tržište povratnu ambalažu godišnje izvješće o količinama novonabavljene povratne ambalaže u prethodnoj godini prema stavku 2. ovog članka najkasnije do 31. ožujka tekuće godine dostavljati Fondu u pisanom i elektronskom obliku.
 

Za proizvođače koji na vrijeme ne dostave podatke iz stavka 3. ovoga članka, Fond će narediti vođenje očevidnika i dostavljanje podataka.
 

Ambalažer je dužan osigurati:

Iznimno, sadržaj teških metala može biti i veći od 100 mg po kilogramu mase do 2009. godine kod staklene ambalaže, plastičnih sanduka i paleta koji potječu od recikliranog materijala.
 

Proizvođač je dužan označiti ambalažu propisanim a po potrebi i posebnim barkodom koji će se koristiti u evidenciji ambalaže kod prodaje i prilikom povratka. Uvjete označavanja propisat će Fond.
 

Sustav označavanja ambalaže, ovisno o vrsti materijala, određen je Dodatkom V. koji je prilog Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu (NN 97/2005 i 115/2005) i čini njegov sastavni dio.