Trening praktičnog pucanja

U SJEDINJENIM DRŽAVAMA GODIŠNJE SE, PREMA IZVJEŠTAJU FBI, POČINI OKO 2 MILIJUNA ZLOČINA: JEDNO NASILNIČKO ZLODJELO DOGODI SE SVAKIH 16 SEKUNDA, SVAKIH 28 OZBILJAN NASILNIČKI PREPAD, SVAKIH 48 SEKUNDA PLJAČKA, SVAKIH 5 MINUTA JEDNO SILOVANJE, A UBOJSTVO SVAKE 21 MINUTE. NO NIJE TAKO SAMO U AMERICI.

Ljudima diljem svijeta sve više prodire u svijest da zločin nije nešto što se događa nekom drugom.

Svatko može postati žrtvom: to osim nas mogu doživjeti naše žene, naša djeca, roditelji ili prijatelji.

Zato se mnogi sve više zanimaju za različite načine samoobrane.

 
Proizvodi poput pištolja za omamljivanje, različiti sprejevi ili elektro -omamljivači prodaju se u nevjerojatnim količinama.

 Ipak, sva ta pomagala imaju ograničenje, a vatreno je oružje kao sredstvo ozbiljne osobne zaštite i dalje nenadomjestivo, pogotovo pištolji ili revolveri.

Porast prodaje pištolja prati i jedan problem: ljudi rijetko ili nikad ne pucaju iz njih.

Osim toga gotovo nikada ne dobivaju profesionalnu obuku korištenja kratkim oružjem u samoobrani.

Zato i postoji izreka: ako imate pištolj, to ne znači i da ste naoružani.

Kao što ne morate biti glazbenik ako imate violinu.
 

Pištolj može uliti osjećaj sigurnosti, ali ako njegov vlasnik ne zna kako će ga upotrijebiti, ne samo da mu je beskoristan, nego može biti za njega i krajnje opasan. Izbor najučinkovitije tehnike samoobrane nije tako jednostavan kako se čini. 

Primjerice, policija New Yorka je izvijestila da je 1993. godine ispalila samo 19 posto metaka koji su pogodili počinitelje zločina. Dakle bilo je 81 posto promašaja.

I policija u cijeloj Americi prosječno pogađa manje od 20 posto svojih meta. Prema istim izvješćima, 50 posto policajaca koji su zadobili rane od vatrenog oružja pogodili su sami sebe! 

To ne znači da su oni neznalice, nego da je njihova obuka, taktička ili sigurnosna, bila neprikladna za praktični život. Ako ti policajci, koji su dugo vježbali korištenje pištolja, toliko promašuju svoje ciljeve, kako će se s oružjem snalaziti ljudi koji nemaju nikakve obuke ? 

Zna li se pak da je prosječno 7,4 posto kriminalaca u New Yorku pogađalo svoje ciljeve, a ni oni nisu uglavnom vježbali pucanje, može se pretpostaviti da će jednak postotak uspješnih biti i među vlasnicima vatrenog oružja, što je posve neprihvatljivo.

Kako da se dakle osposobimo u korištenju pištoljem kako bi smo povećali izglede da pogodimo cilj i da preživimo možda smrtonosan sukob s napadačem?

U nekim su zemljama učinjeni vrijedni koraci u osposobljavanju građana za samoobranu, primjerice u Izraelu. Budući da je ta država nakon svoga nastanka oskudijevala oružjem, a ono koje je imala bilo je uglavnom loše, valjalo je njegove korisnike osposobiti koliko je to bilo moguće.

Potvrdilo se da svatko s dovoljno jakom voljom, bez obzira na nadarenost, može postići učinkovitost s bilo kojim ispravnim vatrenim oružjem ako prođe dobru obuku.

Ipak to ne znači da kakvoća ne igra nikakvu ulogu. Svako je najpoželjnije imati najbolju, ali bez obzira na to treba se onim što u određenom trenutku držimo u ruci poslužiti na najbolji mogući način. A jedini put da se to postigne jest prava obuka.

Izraelska obuka uporabe ručnog vatrenog oružja stavlja naglasak na odgovarajuće mentalno stanje i pouzdane tehnike koje se lako uče.

Osnovna svrha obuke je naučiti rukovatelja tehnikama koje su jednostavne,praktične i učinkovite u borbi, kad stres temeljito mijenja percepciju te fizičke i psihičke mogućnosti svakog sudionika. Iako se instinktivno pucanje pištoljem rabi već duže vrijeme, o njemu se uvijek ima što reći.

S porastom terorizma 70-ih godina u Izraelu je stvoren Yamam, specijalne policijske postrojbe, u kojima se uči učinkovitost u borbi s kratkim vatrenim oružjem. Inače su one isključivo sastavljene od veterana elitnih borbenih postrojba. Bilo je to prvi put u povijesti Izraela da je jedna postrojba svu svoju energiju i obuku usredotočila samo na borbu protiv terorizma i spašavanje ljudskih života, a danas se smatra vodećom u svijetu.

Time je Yamam do krajnosti usavršio "doktrinu pištolja", koja je postala toliko djelotvorna i pouzdana da su se njome koristile sve izraelske sigurnosne službe. I većina izraelskih civila koji u svakidašnjem životu nose kratko vatreno oružje poučavaju se prema tom sustavu i on se i za njih pokazao učinkovitim.

Zašto je izraelsko "taktičko pucanje" tako učinkovito?

Pogledajmo neke od tehnika koje se uče. Pri svakoj obuci rukovanja pištoljem osobito je važno ispravno stanje duha. Bez pravog stava prema oružju ono može biti više prepreka nego prednost. Iznad svega je važno da rukovatelj oružjem bude svjestan da drži potencijalno smrtonosno sredstvo. Zato se on mora prema njemu odnositi s odgovarajućim poštovanjem i pažnjom, ljubavlju i oprezom.

Iako nikad ne možemo dovoljno naglasiti važnost sigurnosti, ispravno stanje duha nadaleko je nadilazi. Borbeno stanje duha podrazumijeva spremnost za redovito čišćenje, i održavanje oružja te "suho" vježbanje, razmišljanje o njegovu stanju (puno - prazno), gdje je smješteno i kamo mu je u svakom času usmjerena cijev. Iznad svega valja razvijati svijest o vlastitom okruženju, jer akciju možemo poduzeti samo ako smo svjesni prijetnje. Iako je stanje duha vrlo važno ono je tek temelj uvježbanosti.

Da biste ispravno postupili u nekom sukobu, vrlo je važno biti obučen za stvarnu situaciju. Jedan od načina da se to postigne jest uvođenje snažnog stresa u program obuke. Svatko može na streljani sa 25 metara pogoditi središte mete, ali da bi se naučilo ispravno reagirati u stvarnoj, potencijalno smrtonosnoj situaciji, potreban je sasvim drukčiji trening.

S vremenom su u vježbe uključene specijalizirane tehnike koje vrlo vjerno oponašaju stres koji se doživljava pri stvarnu okršaju. Ta simulacija stresa osim ostalog ubrzava puls i disanje, podiže tlak, potiče znojenje, smanjuje finu motoričku koordinaciju i temeljito mijenja percepciju i svijest.

Mentalni stres što se time postiže uzrokuje stanje koje nije nimalo pogodno za koncentraciju na pucanje u nespecifičnu metu. U tom dijelu treninga neprestano se naglašava važnost stanja duha.

Uči se kako se svladavaju prepreke i problemi na put do linije pucanja, strijelac razvija agresivnost i stječe odlučnost i brzinu. Tako se vježba i donošenje važne odluke u stanju fizičkog i mentalnog stresa. Međutim sve to nipošto ne znači da ljudi koji nisu u vrhunskoj fizičkoj kondiciji ne mogu sudjelovati u tako zahtjevnu treningu,jer se on prilagođava svakom posebno.

SAVJETI:

Izvor: Rennen