Koje su stvarne posljedice ovoga fenomena i što učiniti kako bi se umanjio

Što su klimatske promjene i globalno zatopljenje?

Klima se na zemlji mijenja zbog čovjekovog djelovanja koje mijenja kemijski sastav u atmosferi nagomilavanjem stakleničnih plinova, prvenstveno ugljičnog dioksida, metana i natrijeva oksida. Toplina koju stvaraju ovi plinovi je neosporna.

Sunčeva energija utječe na vrijeme i klimu na zemlji. Zagrijana zemljina površina vraća tu energiju u svemir. Plinovi koji u atmosferi stvaraju staklenik (vodeno vapno, ugljični dioksid i drugi) sprječavaju prodiranje plinova zadržavajući toplinu, nešto poput staklene ploče na stakleniku. Bez ovog prirodnog "učinka staklenika" temperature bi bile znatno niže nego što su sada, i život na zemlji, ovakav kakav je danas, ne bi bio moguć. Umjesto toga, zahvaljujući plinovima u omotaču prosječna temperatura na zemlji je ugodna, i iznosi 15°C.

Problem može nastati ako atmosferska koncentracija oksidnih plinova naraste. Od početka se industrijske revolucije koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi povećala za 30%, koncentracija se metana udvostručila, a natrijeva se oksida povećala za 15%.

Ova povećanja utječu na zadržavanje topline u zemljinoj atmosferi. Zašto se povećava koncentracija stakleničnih plinova?

Znanstvenici većinom vjeruju kako su sagorijevanje fosilnih goriva i druga čovjekova djelovanja glavni uzrok povećanja koncentracije ugljičnog dioksida i drugih stakleničnih plinova.

Klimatske promjene su jedan od najuzbunjujućih izazova koji potresaju svijet u 21. stoljeću.

Proučavanja koja su se vodila posljednjih 50 godina donose nove i jače dokaze koji zahtijevaju odgovore. Klimatske se promjene događaju sada, a već je očekivano klimatsko zatopljenje u budućnosti veće nego što se predviđalo.

Većina se istraživača o klimatskim promjenama slaže kako se već suočavamo s neizbježnim povećanjem globalne temperature i kako je velika vjerojatnost da su klimatske promjene već nastupile. Na međunarodnom savjetovanju IPCC 1997. i ne tako davne 2000., na kojem je sudjelovalo preko 2000 znanstvenika, upozoreno je kako je ljudsko djelovanje glavni uzrok klimatskih promjena.

Iznosimo neke činjenice i dokaze o stvarnosti današnjeg svijeta:

•  Prirodne se nepogode kao potresi, poplave, oluje, cikloni i suše svakim danom povećavaju i sve su češće i veće.

•  Globalna temperatura može narasti za 5 stupnjeva u idućem stoljeću, ali povećanja u pojedinim područjima mogu biti znatno veća. Arktičke su se ledene kape znatno stanjile.

•  Uništavanje je šuma, koje proizvode ugljik, povećano za 20%. Time se uklanja i njihova mogućnost upijanja ugljika, čime čovjek znatno ubrzava klimatske promjene.

•  Od Drugog je svjetskog rata broj motornih vozila u svijetu porastao s 40 milijuna na 680 milijuna. Motorna vozila znatno pridonose povećanju ugljičnog dioksida u atmosferi. U svijetu je zadnjih 50 godina potrošeno oko pola svjetskih neobnovljivih energetskih izvora i uništeno više od 50% šuma.

Što uzrokuje globalno zatopljenje?

Do globalnog zatopljenja dolazi kada se koncentracija određenih plinova, poznatijih kao staklenični plinovi, posebno CO₂ i klorofluorougljikovodici CFC (freon) , povećava u atmosferi, čemu je uzrok čovjekova i industrijska djelatnost. Glavni staklenični plin je ugljični dioksid (CO₂) koji se stvara korištenjem ugljena, nafte i plinova, kao i uništavanjem šuma i šumskih površina. Natrijev oksid ispuštaju automobili i industrija, dok metan ispušta industrija i nastaje kao proizvod poljodjelske proizvodnje. Freon, koji uvelike uništava ozonski omotač i pridonosi globalnom zagrijavanju, je stavljen pod Montrealski protokol. Ugljični dioksid, freon, metan i natrijev oksid su plinovi koji zagađuju okolinu i nakupljajući se u atmosferi zaustavljaju sunčevu toplinu.

Iako oceani i biljni svijet upijaju goleme količine CO₂, njihova sposobnost da djeluju kao "slivnici" prelazi njihove mogućnosti.

To znači da svake godine, određena količina nakupljenih stakleničnih plinova ostaje u atmosferi i time povećava globalno zatopljenje.

U zadnjih je 100 godina korištenje energije u svijetu poraslo za 70%. Razvijene zemlje koriste 78% energije dobivene iz fosilnih goriva. Ovo uvelike stvara nesrazmjer koji pojedine zemlje osiromašuje, dok druge iz toga izvlače golemu dobit. Postotak je korištenja obnovljivih energija (sunčeve, vjetra, biomase, vode) koje bi mogle odigrati značajnu ulogu u smanjenju korištenja fosilnih goriva, još uvijek izuzetno mali, podjednako u razvijenim i nerazvijenim zemljama.

Uništavanjem se šuma smanjuje apsorbiranje ugljika što dovodi do povećanja ugljika u atmosferi za 20% . Time se mijenja mjesna mikroklima i hidrološki slijed, što pak utječe na plodnost zemlje.

Kako bi izbjegli golemu štetu koju mogu izazvati klimatske promjene moramo stabilizirati postojeću razinu stakleničnih plinova u atmosferi što je prije moguće. Prema IPCE treba pod hitno za 50% smanjiti ispuštanja stakleničnih plinova. Ukoliko se ništa ne učini, na popisu koji slijedi možete vidjeti neke od mogućih razarajućih učinaka.

Posljedice:

•  Porast će morske razine imati razarajući učinak na pučanstvo koje živi u područjima izrazito male nadmorske visine. U mnogim će zemljama biti ugrožena gusta naselja na obali i uz rijeke. Poplavama i sušama će posebno biti ugrožene siromašne zemlje. Računa se kako će tri četvrtine svjetskog pučanstva biti ugroženo poplavom ili sušom. Siromašne će zemlje najviše osjetiti posljedice klimatskih promjena, kako zbog svog zemljopisnog položaja tako i zbog nedostatka sredstava za prilagodbu promjenama.

•  Ljudska, i druga bića na planeti, već osjećaju posljedice klimatskih promjena. Znanstvenici ukazuju na količinu i žestinu ugrožavanja i navode primjere toplotnih udara, povećanja i širenja tropskih bolesti sjevernije i južnije od ekvatora i porast nezdrave ishrane.

•  Ukoliko se ništa ne poduzme oko smanjenja količine ispuštanja stakleničnih plinova slijedećih 50 godina, godišnji će troškovi učinka globalnog zagrijavanja iznosi i do 300 bilijuna US$. Ako naši političari i oni koji stvaraju politiku ne reagiraju sada, svjetsko će gospodarstvo doživjeti ozbiljan pad. Proteklih su deset godina prirodne nepogode koštale 608 bilijuna $.

•  U studenom je 2001. godine u Maroku održana sedma konferencija Ujedinjenih Naroda za konvenciju o klimatskim promjenama. UNEP-ovi su predstavnici upozorili kako će zbog globalnog zagrijavanja proizvodnja hrane, kao što je žito, riža i kukuruz, opasti za 30% u sljedećih 100 godina. Postoji bojazan kako će poljodjelci biti primorani seliti u planinska hladnija područja, čime bi se opet ugrozile šume i životinjski svijet. To bi dakako utjecalo i na količinu i kvalitetu pitke vode.

Nove nam spoznaje pokazuju kako se velik broj seoskog stanovništva u zemljama u razvoju već suočava s glađu i neishranjenošću. Zbog ugroženosti prirodne okoline u svijetu već postoji 25 tisuća izbjeglica.

Do postojećeg stanja na zemlji je dovela prevelika potrošnja 1/3 dijela svijeta u kojem živi 20 % bogatog pučanstva koji koristi 86% svjetskih prirodnih bogatstava, a ne zbog 2/3 dijela svijeta u kojem živi 80% siromašnog pučanstva.

Kyoto sporazum

Da bi se spriječilo daljnje štetno djelovanje globalnog zatopljenja i efekta staklenika razvijene zemlje su se dogovorile da će smanjiti ispuštanje plinova staklenika za 5.2% u usporedbi sa 1990 godinom. To je protokol Ujedinjenih Naroda (UNFCCC- United Nations Framework Convenction on Climate Change) koji je usvojen u Rio de Janeiru 1992. U Kyotu je samo unaprijeđen (neke tehničke sitnice i slično). Protokol predviđa da razvijene zemlje moraju platiti i osigurati tehnologiju nerazvijenima da spriječe promjenu klime. Ali protokol isto tako predviđa da i kvote proizvodnje CO₂, tako da neke razvijene zemlje mogu kupovati kvote od nerazvijenih kako u teoriji ne bi usporili svoj razvoj, u praksi se takvo ponašanje "velikih" zemalja često poistovjećuje s neokolonijalizmom.

Sporazum iz Kyota je pod čestim kritikama jer ga neke razvijene zemlje smatraju restriktornim, a neke nerazvijene neokolonijalističkim. Budućnost sporazuma iz Kyota je nesigurna poglavito zbog američkog odbacivanja.
Da bi postao valjan sporazum iz Kyota mora ratificirati barem 55 zemalja, koje su odgovorne za 55% emisije CO₂ iz 1990. godine. Kako je američki predsjednik Bush povukao SAD ("najveći svjetski zagađivač" odgovoran za preko 33% emisije ugljičnog dioksida ) iz protokola, te ga ocijenio "štetnim za američke gospodarske interese" EU nagovara ostale zemlje (poglavito Rusku federaciju sa 17.4% emisije CO₂) da ratificiraju sporazum. Trenutno je sporazum ratificiralo 119 zemalja, odgovornih za oko 44.07% emisije CO₂ .

Utjecaj na život na Zemlji

Globalno zatopljenje, zbog kojega biljke sve ranije cvatu, a ptice sve ranije grade gnijezda, mijenja navike i ponašanje stotina vrsta biljaka i životinja širom svijeta, pokazale su dvije studije.

Ostvare li se predviđanja, rezultati globalnoga zatopljenja u idućem stoljeću mogli bi biti strašni za vrste koje su već izgubile stanište, objavio je časopis "Nature". Znanstvenici kažu da studije, utemeljene na prijašnjim istraživanjima u Sjevernoj Americi i Europi, najavljuju izumiranje životinjskih i biljnih vrsta tijekom idućih desetljeća jer će ih porast temperature prisiljavati na suočavanje s gubitkom staništa i s novim prirodnim neprijateljima.

Alastair H.Fitter, profesor biologije sa Sveučilišta u New Yorku, rekao je da su biljke i životinje već pogođene globalnim zatopljenjem, iako je temperatura Zemlje u prošlom stoljeću porasla za samo 0,5 stupnja celzija. "Studije pokazuju da priroda već odgovara na klimatske promjene, iako su one tek počele, a najgore tek dolazi", rekao je Fitter.

Po podacima UN-a, temperatura Zemlje bi, zbog taloženja štetnih plinova u atmosferi, u idućem stoljeću mogla porasti za gotovo 5,8 stupnjeva celzija. Dvije su skupine znanstvenika odvojeno pregledale stotine objavljenih radova o promjenama broja i ponašanja životinjskih i biljnih vrsta, za koje se pretpostavlja da su uzrokovane globalnim zatopljenjem.

Utvrdili su utjecaj zatopljenja na stotine vrsta, od insekata preko ptica do sisavaca, pa čak i onda kada su isključili druge čimbenike, poput gubitka staništa. Znanstvenici ocjenjuju da su rezultati njihovih analiza, uz otapanje ledenjaka i zagrijavanje oceana, dodatni dokaz da globalno zatopljavanje ugrožava život na Zemlji.

Globalne temperature mogle bi narasti za samo dva desetljeća do kritične granice koja bi mogla pokrenuti opasne poremećaje u klimi planete Zemlje, danas je objavila svjetska organizacija posvećena zaštiti okoliša. Arktička regija se najbrže zagrijava, topeći polarne ledenjake, što prijeti izumiranju polarnih medvjeda do kraja stoljeća. "Ukoliko se ništa ne poduzme, Zemlja će se zagrijati za 2° Celzijevih iznad predindustrijske razine u razdoblju između 2026 i 2060", kaže WWF u svom izvješću. Nekoliko znanstvenika je do sada predviđalo tako brzi početak zagrijavanja za 2°C, koji WWF  kao prag "opasnog" zagrijavanja, koje podiže morsku razinu i uzrokuje poplave, oluje i suše, te dovodi do izumiranja nekih vrsta. Globalne temperature su do sada, od 1750., porasle za oko 0.7°C.

Klimatski modeli ukazuju na to da bi tijekom ovoga stoljeća moglo doći do povišenja temperature za više od 5°C. Osim toga, primijećen je porast morske razine od 15 pa čak do 90 centimetara.

Jedan profesor s Georgia Institute of Technology rekao je: "Razorno djelovanje dosad ispuštenog ugljik-dioksida nastala izgaranjem fosilnoga goriva trajat će još najmanje 100 godina. To znači da moguća redukcija CO₂ neće dovesti do prekida globalnog zagrijavanja. Najveći problem, dakako, upravo je brzina kojom se globalno zagrijavanje odvija."

Jedini način da se smanji trenutna količina ugljik-dioksida u atmosferi je redukcija njegove emisije za 20 do 30 posto.

Globalno zatopljenje donosi bolesti

Epidemije malarije, leptiri puni parazita, bolesti koje napadaju koralje i drveće pod udarom gljivica - to je budućnost kakvu vide znanstvenici iz SAD-a.

Nakon pomna proučavanja stotine znanstvenih radova, grupa newyorških znanstvenika upozorava da će s porastom temperature doći do većeg broja bolesti ljudi, životinja i biljnog svijeta. Po njihovu mišljenju, može se dogoditi da od posljedica neke bolesti izumre cjelokupna populacija neke životinjske vrste.

Tropske bolesti mogle bi se proširiti izvan svog uobičajenog geografskog područja i početi napadati sve više ljudi, a već ugrožene vrste, poput lavova i orlova, također bi mogle podleći infekciji.

Ovo upozorenje našlo se na stranicama novog broja časopisa Science. Jedan od autora, dr. Richard Ostfeld s newyorškog Institute of Ecosystem Studies, izjavio je: "Širenje bolesti također postaje bitan faktor u sve većim klimatskim promjenama. A same promjene treba uzimati s daleko većom ozbiljnošću nego što se trenutno čini. Pod tim ne mislim samo na internacionalne agencije već i na vlasti SAD-a."

Promjene temperature, kiše i veća vlažnost odličan su temelj za širenje raznih kukaca, a patogeni elementi će se moći širiti po daleko većem prostoru i povećati mogućnost preživljavanja.

Istovremeno, klimatske promjene i stres kao njihova posljedica mogli bi oslabiti živi svijet i učiniti ga podložnijim infekcijama, tvrde znanstvenici pod vodstvom profesora Drewa Harvella sa Sveučilišta Cornell.

Dr. Ute Collier, voditeljica programa za klimatske promjene World Wide Fund for Nature, kaže da nije iznenađena zaključcima američkih kolega te dodaje: "Klimatske promjene su čudovište s mnogo lica, a ova studija samo ističe mnogostruki stres koji pogađa ljude, životinje i biljni svijet."

Globalno zatopljenje ugrožava Alpe

Zatopljenje u Alpama već je počelo, prosječna temperatura Alpa porasla je od 1985. do 2000. za stupanj, više nego u posljednjih 90 godina. Usporedbe radi: za cijeloga prošlog stoljeća ta je temperatura u svijetu porasla 0,6 do 0,7 stupnjeva. Topljenje ledenjaka od 1850. godine - primjerice u Švicarskoj - iznosi 25 posto. Istraživanje o klimatskim promjenama u Alpama, predstavljeno sredinom tjedna u Beču, u okviru programa "Science-Events", pokazuje da bi se alpski ledenjaci do 2030. godine mogli otopiti za četvrtinu količine koja je postojala 1850. godine.

Po procjenama IPCC-a (Intergovermental Panek on Climete Change) očekuje se do 2100. godine mogući pad tih vrijednosti na pet posto, a to znači da bi Europa time izgubila svoj najveći rezervoar pitke vode. Očekivano zatopljenje za tri stupnja do 2050. godine u Alpama će nastupiti prije. Ono će srednju vrijednost snježnoga pokrova stanjiti za 300 do 500 metara, što znači da ispod visine od 1200 metara zimi više neće biti snježnoga pokrivača. Broj će se tih područja, kako pokazuje istraživanje, prepoloviti, a to će imati i utjecaja na turizam. Na nadmorskim visinama os 1.200 do 1.500 metara snjega će biti jedan do dva mjeseca manje.

Ta je prognoza rezultat interdisciplinarnoga istraživanja pod nazivom "Globalna promjena okoline u alpskoj regiji", koju je objavio sveučilišni profesor dr. Karl Steiniger.
Naravno, u takvim okolnostima valja očekivati manje oborina. Bit će više kiše nego snijega, a to znači da će vode i brže otjecati. Električne centrale morat će se drukčije ustrojiti, voda drukčije akumulirati, a opasnost od poplava će se povećati. Što se pak naseobina tiče, "bolje" će biti da budu u višim predjelima s uspostavljenom zaštitom protiv prirodnih nepogoda. Da bi to ostvarili, Austrijanci će morati računati s desecima milijardi Eura. Samo održavanje osnovnog standarda glede sigurnosti stajat će godišnje oko 100 milijuna.

Što možemo učiniti SADA?

Stvarni ekološki integritet može biti postignut samo zajedničkim naporom svih nas.

Kriza okoliša je kriza osnovnih životnih vrijednosti. Kako bi svijet gledali na drugačiji način, trebamo mijenjati sebe. Uz promjene koje možemo napraviti u svom svakodnevnom životu, još je važnije promijeniti politiku na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Time se podrazumijeva da bi poziv na ekološke promjene trebao produbiti naše razumijevanje klimatskih promjena i ekoloških problema (Papa Ivan Pavao II., 11. siječnja 2001.). Izobrazba je nužno potrebna. Ne samo kako bi se upozorilo na ono što ugrožava naš planet, već i kako bismo otkrili bit svog postojanja.

Što čovjek može učiniti? Evo nekih ideja:

•  Oblikovati načine očuvanja prirodnih bogatstava.

•  Usvajati zajedničke životne odluke koje vode prema očuvanju i recikliranju

•  Neki od nas, koji su već napravili bitne pomake u svom životu jer imaju spoznaju o složenosti stanja, trebali bi se više zalagati u promjeni političkih odluka.

•  Pojedinci trebaju stupiti u vezu s domaćim nevladinim organizacijama o zaštiti okoliša i pomagati ostvarivanje nekih njihovih projekata i kampanja.

•  Pozovite aktiviste za zaštitu okoline da govore u vašoj zajednici.

•  Razgovarajte s beskućnicima, prognanicima, izbjeglicama i starosjediocima. Podupirite njihova nastojanja za povrat zemlje, vode, šume itd...

•  Što još... ?

Znate li kako prvi put u povijesti imamo međunarodni sporazum (Protokol iz Kyota) za zaštitu čovjekove okoline koji zakonom obvezuje na smanjenje uporabe stakleničnih plinova. Kako bi postao djelotvoran, moraju ga potvrditi 55 zemalja (do sada ih je potpisalo 46). Ratifikaciju sporazuma trebaju potpisati i zemlje koje ispuštaju više od 55% stakleničnih plinova. To znači da sporazum moraju potvrditi glavne industrijske zemlje, a samo ih je nekoliko to učinilo.

Čovjek kao pojedinac u zajednici može učiniti tri stvari:

Reciklirati

•  Preispitati potrošačke navike. Kupovati i koristiti samo ekološki pakirane proizvode. Tražiti deterdžent, sapun i sredstva za čišćenje koja nose ekološki znak.

•  Reciklirati sve što se može reciklirati: plastika, ostaci voća i povrća, papir, karton, staklo i konzerve.

•  Pravite prirodno gnojivo - kompost, kojemu ćete dodati par glista i lišća, kao i drugi otpad iz vrta. Kompost će biti prirodno i visoko djelotvorno gnojivo za zemlju.

•  Potičite proizvođače na odgovornost za recikliranje potrošenih i rabljenih strojnih dijelova u proizvodima kao što su TV i računala.

Smanjiti

•  potrošnju vode,

•  korištenje automobila,

•  paljenje nerecikliranih tvari,

•  smanjiti ispuštanje freona,

•  smanjiti potrošnju električne energije koristeći odgovarajuće fluorescentne žarulje.

Podsjećati

•  mjesnu vlast i njene podupiratelje na recikliranje i smanjenje otpada, kao i donošenje suvremenih zakona o recikliranju,

•  stalno podsjećati domaće proizvođače na korištenje jednostavnijeg pakiranja za njihove proizvode,

•  podsjećati domaće vlasti na čuvanje električne energije i korištenje djelotvornijih električnih sustava,

•  podsjećati državne vlasti na izvršavanje obećanja koje su izrekli u svezi s očuvanjem čovjekove okoline,

•  podsjećati sve koje susrećemo u svakodnevnom životu kako živimo odveć lagodno i kako za svoje potrošačke navike trebamo koristiti načela: smanji-recikliraj-ponovo koristi-podsjeti

Uključite se u promicanje Zemaljske povelje (Earth Charter) koja je dostupna na raznim jezicima na adresi: http://www.earthcharter.org

Stupite u vezu s Ministarstvom za zaštitu okoliša i političarima. Pitajte ih što čine kako bi se Protokol iz Kyota ostvarivao u zbilji. Ako živite u SAD koje su napustila sporazum u Kyotu, pišite predsjedniku i tražite da razmisli o pridruživanju sporazumu. Stupite u vezu s domaćim UN suradnikom, obično smještenim u Uredu za razvoj, pronađite projekte koje domaće ustanove vode u svezi klimatskih promjena.

Popis zemalja koje su/nisu ratificirale Kyoto Protokol možete naći na: http://www.unfccc.int

Globalno zatopljenje zahvatilo Hrvatsku

Visoke temperature zraka, mala količina padalina i uglavnom sunčano vrijeme obilježili su proteklo blagdansko razdoblje u Hrvatskoj. Blaga zima bez imalo snijega, nagovještavaju iz Državnog hidrometeorološkog zavoda, potrajat će do sredine siječnja. U drugoj će polovici mjeseca malo zahladnjeti te se očekuje nešto više padalina. No, prema trenutačnim prognozama, slabi su izgledi da padne veća količina snijega i da temperature zraka padnu duboko ispod ništice te se zadrže do proljeća.

Osim u visokom gorju, oštrih zima, čini se, više nema niti će ih biti u Hrvatskoj. Glavni uzrok tome prirodnom fenomenu jest proces globalnog zatopljenja. Na Zemljinoj sjevernoj hemisferi protekla 2004. u prosjeku je bila četvrta najtoplija godina za redom u povijesti. A ova bi godina, prema neslužbenim prognozama, trebala biti još toplija.

Staklenički plinovi

Prošlu se godinu u Hrvatskoj može opisati kao vrlo toplu i kišnu, s većim temperaturama zraka nego što su one zabilježene proteklih godina. Iz toga se zaključuje da proces globalnog zatopljenja polako zahvaća i Hrvatsku, a u svijetu se nastavlja i trajati će sve dok se ne smanji emisija štetnih stakleničkih plinova u atmosferu.

Dok u Hrvatskoj i Europi, kontinentu s najblažom klimom, idućih nekoliko desetljeća ili možda stoljeća ljudi još neće toliko osjećati negativne posljedice globalnog zatopljenja, odnosno svjetske promjene klime, u drugim predjelima planeta već su prošle godine zbog klimatskih promjena zabilježene velike ljudske žrtve. Primjerice, na jugu Indije toplinski je val u ožujku odnio stotinjak života. I mnogi su Japanci te Australci stradali ljetos zbog ekstremno visokih temperatura. S druge strane, abnormalno niske temperature u južnoameričkim Andama u lipnju su pokosile 92 osobe. U brdovitim predjelima južne Azije u prosincu se smrznulo 600 ljudi jer se nisu očekivale tako niske temperature. Iako se trenutačno brojka od 600 mrtvih u tim brdima Azije čini smiješnom u usporedbi s brojem poginulih u nedavnoj navali tsunamija u obalnim područjima južne Azije, u budućnosti će biti znatno veća. A sve zbog procesa globalnog zatopljenja.

Svjetska meteorološka organizacija u svojem godišnjem izvještaju za 2004. navodi kako je povećanje prosječne temperature zraka glavni krivac i za mnogobrojne suše i poplave u prošloj godini. Visoke temperature produljile su sezonu suše u Africi te su propali usjevi. Nedostatak hrane i pitke vode najviše se osjetio u afričkoj državi Mozambiku, gdje su tisuće djece i odraslih umrle od gladi i žeđi.

Povećan broj uragana

Velike monsunske kiše u sjevernoj su Indiji, Nepalu i Bangladešu prouzročile snažne poplave u kojima je stradalo oko dvije tisuće osoba. Ipak, najveću su materijalnu štetu poplave napravile u Kini. Usto, na kojekakve načine negativno su utjecale na život više od 100 milijuna ljudi.

Rast prosječne temperature zraka utjecao je i na broj uragana. Za atlantske sezone uragana podignulo se 15 jakih tropskih oluja. Devet oluja preraslo je u uragane, od kojih je čak šest proglašeno izrazito snažnima. Uragan Charley bio je najsnažniji i najdestruktivniji uragan koji je pogodio Sjedinjene Američke Države nakon uragana Andrew 1992. godine. Ukupna šteta od uragana prošle je godine procijenjena na nevjerojatne 43 milijarde američkih dolara.

U novoj 2005. čovječanstvu neće biti ništa bolje. Broj poginulih će rasti, materijalna šteta bit će još veća, a trpjet će i životinjski te biljni svijet. Sve dok se ne smanji emisija štetnih stakleničkih plinova, koja potiče globalno zatopljenje, jednu od najvećih prijetnji civilizaciji.

Zakonodavstvo u Hrvatskoj o zaštiti okoliša

Hrvatska i Kyoto protokol:

- potpisan 1999. ali nije ratificiran

- obveza smanjenja emisije do 2012. g: 5%

- problem s određivanjem bazne godine

Važni nadnevci u svezi s ekologijom i zaštitom okoline