Opća podjela droga, što je to ovisnost i narkomanija...

Opojne droge su, najopćenitije gledano, prirodne ili kemijski sintetizirane tvari koje unošenjem u organizam mogu modificirati mentalne funkcije i individualno ponašanje, te uzrokovati patološke ili funkcionalne promjene centralnog živčanog sustava. Konzumiranje droga prouzrokuje smetnje osjeta boli, pospanost ili budnost, halucinacije, smetnje u motornim funkcijama, ponašanju, zapažanju, raspoloženju, osjećaj izuzetne hrabrosti, pojačane inteligencije i seksualne moći. Droge pri produženom uzimanju stvaraju stanje ovisnosti koje može imati teške zdravstvene i socijalne posljedice.

Prema načinu na koji droga djeluje na središnji živčani sustav razlikujemo:

Prema načinu proizvodnje i porijekla materije od koje se proizvode droge dijelimo na:

• PRIRODNE ( meskalin, psiloycibin, morfin, kodein, heroin, hašiš...)

• POLUSINTETIČKE ( derivati morfina i kodeina: dehidramorfinon, dihidrakodeinon...)

• SINTETIČKE ( meperidin, metadon, amfetamini, LSD-25...)

Prema kakvoći droge dijelimo na:

• TVRDE – opijum-morfin, kodein, heroin.....

• MEKE – koka-kokain, kanabis-marihuana, hašiš, no granica između tvrdih i mekih droga nije jasno postavljena.

Različite vrste droga stvaraju i različite tipove ovisnosti:

• OVISNOST TIPA MORFIN

• OVISNOST TIPA BARBITURATA

• OVISNOST TIPA AMFETAMINA

• OVISNOST TIPA KOKAINA

• OVISNOST TIPA KHAT

• OVISNOST TIPA HALUCINOGENA

• OVISNOST TIPA KANABISA

• OVISNOST TIPA INHALACIJA

ŠTO JE TO NARKOMANIJA (OVISNOST)

Postoje različie definicije ovisnosti o drogama, odnosno narkomanije (kako se ovisnost prije nazivala). Najpogodnija je ona definicija koja kaže da je ovisnost o drogama stanje periodične i kronične intoksikacije koje je izazvano ponovljenim uzimanjem prirodne ili sintetske droge.

Osnove su značajke takvih intoksikacija:

• Nesavladive želje ili potrebe koje primoravaju da se nastavi sa uzimanjem droge i da se nabave po svaku cijenu,

• Sklonost  povećanju količine (doze) uzimanja droge (povećanje tolerancije),

• Psihička  i fizička ovisnost o djelovanju droge.

• Štetne posljedice na osobu koja uzima drogu, kao i na cijelo društvo.

Prema rečenome narkomanom se može označiti čovjek koji ispoljava slijedeće znakove:

- da se uslijed čestog uzimanja nekog sredstva nalazi u stanju povremenog ili kroničnog trovanja, koje za njega i njegovu okolinu predstavlja štetnu pojavu,

- da se uslijed čestog uzimanja nekog sredstva (prirodnog ili sintetskog) pokazuje sklonost ka povećanju doze (količine) istog,

- da pokazuje žudnju za takvim sredstvom i da se jedva ili uopće ne može obuzdavati,

- da se ne može, ni privremeno, uzdržavati od uzimanja tog sredstva,

- da postaje psihički, a često i fizički ovisan od tog sredstva i da apstinencija dovodi do psihičkih i fizičkih kriza.

Važno je razlikovati istinsku zlouporabu droga koja izaziva ovisnost o uzimanom sredstvu (kod prestanka uzimanja pojavljuju se znakovi apstinencijske krize) od navike ili habituacije da se s vremena na vrijeme posegne za nekom drogom (pri neuzimanju droge javlja se osjećaj da mu sredstvo nedostaje, a njezino uzimanje dovodi do osjećaja olakšanja, lagodnosti).

Pod drogom se razumjeva svako psihoaktivno sredstvo, prirodnog ili sintetskog podrijetla, o kojemu pojedinac, uzimajući ga sa svrhom da postigne neku poželjnu promjenu fizičkog ili psihičkog stanja, može postati ovisnim. Sredstva ovisnosti mogu biti različita kemijska sredstva i različita djelovanja.

Razlikuju se tako:

• Depresori središnjeg živčanog sustava (barbituratskog i opijatskog tipa)

• Stimulansi (kokain, khat, amfetamin)

• Halucinoeni (posebno se izdvajaju pripravci od indijske konoplje- kanabis, zbog vjerojatna psihostimulativnog i halucinogenog djelovanja)

• Otapala

Psihička ovisnost (psychic dependence) stanje je u kojemu droga izaziva „osjećaj zadovoljstva i psihički nagon za povremenim ili trajnim uzimanjem, kako bi se izazvalo zadovoljstvo ili otklonila nelagodnost“

Fizička je ovisnost stanje koje je izazvano opetovanim uzimanjem droge, što zahtjeva njezino kontinuirano uzimanje zato da bi se spriječilo nastajanje stereotipnih sindroma ili apstinencije koji su karakteristični za pojedine skupine droga.

Apstinencijska kriza (sindrom) stanje je koje se očituje skupom različitih simptoma koji se pojavljuju kao poslijedica potpunog ili djelomičnog prekida uzimanja droge o kojoj je pojedinac ovisan.

Tolerancija na neku drogu jest pojava sve slabijeg odgovora na kontinuirano uzimanje te droge- potrebno je uzimati veću količinu droge da bi se postigao prvobitni efekt, odnosno da bi se spriječila apstinencijska kriza.

Autor: Mario Bukovec dipl.ing.sig.