Nove vrste ozljeda na radu povezanih s radom sa računalom

Umorni ste, a sjedili ste cijeli dan, obrva vam se neprimjetno trza, ruka vam se koči, malo ste u "bluru" pa vas ljudi čudno gledaju i svako toliko pitaju je li sve u redu jer nekako ste prozirni. Jutro je novog radnog dana, sjedate za stol i "stavljate" glavu u kompjutor, gdje ostaje do kraja radnog vremena. Vrijeme proleti, a kad se nakon osam sati dignete sa svog stolca tijelo vam šalje neuobičajene poruke. Umorni ste, a sjedili ste cijeli dan, obrva vam se neprimjetno trza, ruka vam se koči, malo ste u "bluru" pa vas ljudi čudno gledaju i svako toliko pitaju je li sve u redu jer nekako ste prozirni.

Priroda našeg duhovnog i tjelesnog je pokret i kretanje u prostoru, svedemo li taj pokret na metar kvadratni i nekoliko minimalističkih pomaka koji se još k tome učestalo ponavljaju, a onda to pomnožimo sa šest radnih dana od kojih svaki drugi ostajemo prekovremeno. Krajnji rezultat ove računice dobili su za sada samo Amerikanci. Povrede i bolesti na radu američku naciju svake godine koštaju procijenjenih 171 milijardu dolara, što u usporedbi s drugim bolestima nosi uvjerljivo prvo mjesto. Ova objavljena usporedna studija u magazinu American Medical Association ukazuje da direktni i indirektni troškovi za AIDS iznose oko 30 milijardi, za Alzeheimerovu bolest 6,6 milijardi.

Tako je priča o zaštiti i sigurnosti na radu pretvorena u brojke u međuvremenu postala američki prioritet.

Osim tržišno/matematičkih zaključaka, medicina nas izvještava o novo definiranim "kompjutorskim" bolestima. Nove vrste ozljeda na radu odnose se na rad uposlenika koji provode puno radno vrijeme za nekom cyber mašinom 21. stoljeća.

CTS ili Carpal Tunnel Syndrome (sindrom karpalnog tunela ili tzv. kompjutorska šaka) i RSI ili Repetitive Stress Injuries (povrede izazvane stresom kojeg izaziva učestalo ponavljanje), bolesti su koje zvuče isto tako "cyber".

Jedan od prvih zahvata, kojima se radna okolina dovodi u red kako bi što ugodnije i uz što manje posljedice ozljeda na radu djelatnik svakodnevno funkcionirao, je ergonomija.

Ergonomija je, prema definiciji, ukupnost proučavanja ljudi i njihovog suodnosa s radnom okolinom. Dolazi od grčkih riječi ergo (rad) i nomis (zakon), što znači da je ergonomist onaj koji pomaže ljudima u postavljanju ugodnije i produktivnije radne atmosfere na način da fizički i psihički stres svakog djelatnika svede na minimum.

Kako u Hrvatskoj postoji deficit u kategorizaciji poslovnih zanimanja, ergonomske zadatke uglavnom rješavaju arhitekti, dizajneri, šefovi logistika ili pojedinci intuitivnim osjećajem za prostor, a posljedicama se bave fizioterapeuti i ortopedi.

Primjera radi, urbanu ergonomiju najlakše prepoznajemo po arhitektonskim prilagodbama za invalide. Uredsku ergonomiju prepoznajemo po ergonomskim stolicama, podlošcima za držanje ruke dok se radi s mišem, ergonomskim tastaturama, pravilnom rasvjetom te još nekim detaljima koje čine rad ugodnijim i sigurnijim.

Iako znanstvenici tvrde kako je teško mjeriti zamor osjetila i psihički zamor pojedinca, možda je dovoljno reći da pri većem zamoru produktivnost pada, a pogreške su češće, te kao primjer navesti moguće posljedice zamora kontrolora letenja.

Prim.dr.sc. Ladislav Krapac i fizijatar-reumatolog Sonja Dabić s Odjela fizikalne medicine i rehabilitacije KB Dubrava iz Zagreba u svom tekstu "Ergonomija, znanost, zdravstvo, informatika", objavljenom u stručnom časopisu Fizioterapija, upravo ističu činjenicu da nas evolucija nije dovela do toga da postanemo ljudsko tijelo koje sjedi.

Smanjene fiziološke krivine vratne i slabinske kralježnice osovinskog organa uspravnog čovjeka (homo etrectusa), nisu više idealan amortizer. Dapače, naglašena je prsna kifoza (pogrbljenost), a opterećenja su višestruko potencirana u prijelazu vratne u prsnu i lumbalne u sakralnu kralježnicu. Uz to, oslabljena je i trbušna stijenka koja stvara dodatnu "polugu opterećenja" na L3 L4I L5 I S1 segmentima kralježnice.

Dodatno preopterećenje je i smanjenje muskulature ramena, koja u radu na modernim tehnologijama neminovno atrofira uz neprirodan položaj ruku i izostanak podupiruće uloge mišića ramena pridonosi sve češćim neugodnim tegobama zglobova gornjih udova u informatičara.

Ako se uz to i prečesto koristi miš, a uvažava se i mogućnost korištenja "ergonomskog softvera" kojim se kombinira kombinacija "short cut" naredbi tipkovnicom čime se ravnomjerno opterećuju tetive podlaktice lijeve i desne ruke, može se izbjeći nastanak tzv. sindroma prenaprezanja. On se najčešće manifestira intenzivnim bolnim tegobama tetivnih ovojnica fleksora podlaktica. Uz strukture lokomotornog sustava neergonomskim principima rada za videoterminalima i osobnim računalima preopterećene su i oči te krvožilni sustav donjih udova.

Iako kroz povijest nalazimo različite prirodne prilagodbe čovjeka i (radne) okoline, u posljednjih stotinjak godina u vrijeme, kako kažu, najvećeg tehnološkog napretka, čovjek, njegovo tijelo i radna okolina miljama su udaljeni jedno od drugog, odnosno od svojih prirodnih fizičko/psihičkih potreba. Ali ne treba očajavati, nego djelovati. Ergonomski principi su primjenjivi i savladivi.

Izvor: net.hr