Kakve sve zdravstvene tegobe može izazvati buka

Buka je svakodnevni čimbenik okoliša koji djeluje stresogeno, a na koji čovjek nema sposobnosti privikavanja.

Bukom se definira svaki neželjeni zvuk u sredini u kojoj ljudi borave i rade, a koji izaziva neugodan osjećaj ili može nepovoljno utjecati na zdravlje.

Osjetljivost na buku ovisit će o karakteristikama buke (jakost, ritam, sadržaj), individualnim karakteristikama izložene osobe (stanje organa sluha, životna dob, individualna osjetljivost na buku) te o duljini, vrsti i režimu izloženosti (položaj osobe prema izvoru buke, prisutnost ili neprisutnost buke u vrijeme odmora uzetog za radnog vremena te u slobodno vrijeme).

Glavni izvori buke u vanjskom prostoru su promet, građevinski i javni radovi, industrija, rekreacija, šport i zabava.

U zatvorenom boravišnom  prostoru  izvori buke su servisni uređaji vezani uz stambenu zgradu, kućanski strojevi i buka iz susjedstva.

U zadnje vrijeme sve više pažnje se posvećuje buci nižeg intenziteta, koja ne oštećuje sluh, ali zato može izazvati druge zdravstvene poremećaje.

Nepovoljan utjecaj buke na zdravlje može biti direktan (nagluhost i gluhoća) ili indirektan te može izazivati umor, smanjenje radne sposobnosti te ometanje sporazumijevanja, koncentracije, odmora i sna a tu su i određene zdravstvene smetnje kao i pogoršanje postojećih. Napomenuto je kako su reakcije na buku individualne te ovisno o razini i frekvenciji buke te o vremenu izloženosti mogu biti od blagih i prolaznih do trajnih oštećenja.

Izloženost intenzivnoj buci ima direktan utjecaj na zdravlje i izaziva oštećenje sluha (nagluhost i gluhoća).

Uredno osjetilo sluha čuje i raspoznaje zvukove koji predstavljaju ono frekvencijsko područje mehaničkog valovitog gibanja koje ljudsko uho može čuti. To su frekvencije od 16 do 20 000 Hz. Prag sluha uredno čujuće osobe je od 0 –25 dB(A) intenziteta.

Prva faza oštećenja sluha naziva se i faza početne akuszičke traume,  a javlja se u frekvencijskom području od 4000 Hz i na audiogramu se vidi kao točkasti ispad. Uho se još ponaša kao zdravo, ali je prag podražaja objektivno povišen. Treba naglasiti kako osoba nije svjesna svog problema, jer je do gubitka sluha došlo u frekvencijskom području višem od onog u kojem se odvija govorna komunikacija (1000 – 3000 Hz). Stoga se osoba kod koje je nastupila početna akustička trauma neće samoinicijativno obratiti liječniku, već njeno buduće zdravstveno stanje ovisi o kompletnosti i savjesnosti nadležnog obiteljskog liječnika, odnosno o specijalisti medicine rada.

Naime, redovitim audiometrijskim i ORL ispitivanjem, čiju dinamiku po algoritmu struke određuje specijalist medicine rada, osobe s početnom akustičkom traumom mogu biti pravodobno udaljene iz npr. buci izložene radničke populacije i primjereno zbrinute. Time se, ali samo u ovoj fazi oštećenja sluha, postiže kompletna sanacija i potpuni oporavak organa sluha. Ne učini li se navedeno, oštećenje sluha prelazi u drugu fazu, fazu nagluhosti.

Nagluhe osobe imaju prag sluha između 29 i 93 decibela. Razlikuje se provodna ili konduktivna nagluhost, koja je uzrokovana patologijom provodnog aparata sluha (vanjski zvukovod, srednje uho do ovalnog prozora), zatim osjetnu ili perceptivnu nagluhost, koja može biti senzoričkog (oštećen Cortijev organ) ili neuralnog tipa (oštećen je neuralni put između unutarnjeg uha i mozga). Sva profesionalna oštećenja sluha senzoričkog su tipa i u pravilu ireverzibilna. Oštećenje sluha može biti i centralne prirode, uzrokovano patologijom središnjeg živčanog sustava.  Nagluhe osobe imaju poremećaj komunikacije. Kod ocjene nagluhosti u orijentaciono-dijagnostičke svrhe, može se poslužiti slijedećim kriterijem:

Ako se nagluha osoba javi liječniku, intervencija je u pravilu usmjerena na to da se pokuša zaustaviti daljnje opadanje sluha, uz minimalne mogućnosti za potpunom sanacijom oštećenja.

Sve što je iznad 93 decibela (prag sluha) označava se kao gluhoća.

Ako se radi o profesionalnom oboljenju, gluhoća se očituje kao simetrično obostrano oštećenje, iako ima i atipičnih apoplektiformnih oblika (teške promjene nakon relativno kratkotrajnih izlaganja), pa i posve atipičnih jednostranih oblika za koje nema pravog objašnjenja.

Ako je čovjek izložen buci intenziteta 85 dB(A) i više od toga, postoji vjerojatnost oštećenja sluha. U početku su oštećene vanjske osjetne stanice bazalnog zavoja pužnice, dijela unutrašnjeg uha koje je odgovorno za sluh.

Kod trajne izloženosti buci dolazi do oštećenja unutrašnjih osjetnih stanica, a u konačnosti i do degeneracije cijelog Cortijevog organa, a time i do djelomičnog ili potpunog gubitka sluha.

Danas se to uspješno rješava otokirurškom ugradnjom pomagala, kada klasična slušna pomagala više ne pomažu.

Električno pomagalo za usađivanje zove se kohlearni implantat ili umjetna pužnica. Ugrađuje se u unutrašnje uho – u pužnicu. Dok klasično slušno pomagalo pojačava zvukove, kohlearni implantat premošćuje nefunkcionalne dijelove unutrašnjeg uha i vodi signale izravno u slušni živac.

Osim kod oštećenja unutrašnjeg uha, danas se uspješno provode operativni zahvati i na srednjem uhu. Ta oštećenja mogu biti jednostrana ili obostrana, a zahvaćaju provodni dio uha – lanac slušnih koščica (čekić, nakovanj i stremen). 

Prag bola ljudskog uha nalazi se na intenzitetu od oko 140 dB(A).

Dakle sve što je takvog ili sličnog intenziteta izaziva bol.

Buka oštećuje sluh, sluh je senzorički modalitet koji omogućuje slušanje zvuka, odnosno svjesno praćenje govorne poruke.

Osjetilo sluha ne čini samo organ sluha (vanjsko, srednje i unutarnje uho) , već i slušni put (slušni živci) i kora mozga (centri središnjeg živčanog sustava).

Izvor: HČJZ