Pretpostavka o euruptivnom požaru na Kornatu

Uvod

Nakon pregleda fotografija sa analize intervencije na Kornatima, autor posebno naglašava da zbog nedostupnosti svih podataka sa Kornata ne može i ne tvrdi da se radi o eruptivnom požaru, no napominje da su neke pojedinosti jezivo slične sa onima u kornatskom slučaju.

Sam članak je iznimno kratak jer je pretpostavljeno da će ljudi koji su plaćeni za taj posao napraviti iscrpniji i kvalitetniji članak.

Eruptivni požari

Mnogobrojni teške nesreće vatrogasaca povezane su sa naglim ubrzavanjem fronte požara u usjecima i kanjonima. Taj fenomen poznat u literaturi kao blow up pa i efekt dimnjaka, zadnjih 10-ak godina intenzivno se istražuje proračunima i eksperimentima na požarima a zbog sličnosti sa erupcijama nazvan je i eruptivni požar.

Sam mehanizam nastanka je jednostavan:

Uvjeti potrebni za razvoj eruptivnog požara su:

• vegetacijom prekrivena kosina gdje počinje požar koji se sam povećava i ubrzava do erupcije, nevezano na vanjske utjecaje;
  
• što strmija kosina i što suša i finija goriva tvar erupcija će se brže dogoditi (Izravan citat iz literature!).

Ako kosina nije dovoljno duga i kosa požar se možda neće ubrzati do erupcije jer će kosina potpuno izgoriti. Taj odnos kosine i brzine dolaska do erupcije je jako zanimljiv a vrijeme do erupcije se smanjuje sa većim nagibom. Npr. u slučaju 30° kosine ili u vrlom strmom i zatvorenom usjeku do erupcije može doći praktično odmah nakon početka požara.

Sama goriva tvar nije u principu bitna jer će do erupcije doći. Ukoliko se radi o težem gorivu poput grmlja vrijeme do erupcije je duže nego kod lakšeg goriva kao npr. trave.

Imajući ovo u vidu možemo razumjeti zašto je do sada toliko vatrogasaca stradalo upravo u ovakvim uvjetima. Dolaskom do požara koji se polako razvija na dnu kosine ili kanjona lako se precijene vlastite mogućnosti i oprema.

Gaseći požar odostraga i napredujući po bokovima požara prema naprijed ili se smještajući na samu kosinu vrlo se lako nađemo iznad požara koji nas svojim ubrzanjem i eventualnom erupcijom lako iznenadi. U literaturi se navodi sa sama taktika gašenja ovakvih situacija izričito zabranjuje postavljanje ljudi na kosinu iznad požara.

Ukoliko se radi o velikom području zahvaćenom požarom na kosini sa velikom masom gorivih tvari, eruptivni požari mogu biti i potencijalna opasnost za zgrade i vozila postavljena na cestama ili pak na vrhu kosina.

Nevjerojatno ali svi dolje navedeni povijesni i dobro analizirani eruptivni požari (sa najvećim brojem žrtava) razvijali su se na kosinama ili u kanjonima, samo se razlikuje vegetacija. Opisivanje samih događaja bilo bi preopširno a zanimljivo je same analize tih stradavanja sadrže i preko 150 stranica kvalitetnih analiza.

• Mann Gulch (SAD), 1949, 13 vatrogasaca poginulo
• Rattlesnake (SAD), 1953, 9 vatrogasaca poginulo
  
• Cramer (SAD), 1994, 2 vatrogasaca poginula
  
• South Canyon (SAD), 1994,14 vatrogasaca
• Thirtymileu (SAD), 2001, 13 vatrogasaca i 2 civila poginula
  
• Freixo de Espada (Portugal), 2 civila poginula, 2003

Nažalost lista ovakvih požara je poduža, posebno se ističu požari u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj čija vegetacija je mediteranska kao i ona u Hrvatskoj.

Francuski vatrogasni stručnjaci (a Francuzi se opravdano smatraju najboljim gasiteljima na mediteranskom kršu) prepoznaju i posebnu podvrstu eruptivnih požara koja nastaje kada zbog topline požara iz mediteranskog bilja isparavanju hlapivi spojevi koji se mogu skupljati i naglo izgarati.

Ti spojevi nastaju pri svakom požaru, a nažalost ponekad je oblik terena (opet kanjon ili usjek) i vjetar takav da se ti spojevi mogu akumulirati na nekom području. Požar u Palasci na Korzici te dva dokumentirana požara u Francuskoj, također sa smrtnim posljedicama pokazuju svu opasnost takvog događaja. Navedeni požari su detaljno analizirani, čak i ponovljeni zbog eksperimentalnih razloga, sa istim rezultatom: naglim eksplozivnim izgaranjem.

Zaključak

Ovaj kratki članak pokazuje samo dio kompleksnosti razvoja požara. Kada se uzme u obzir sa koliko stvari vatrogasci moraju računati i pod kakvim opasnostima jasno je da je vatrogastvo vrlo opasna djelatnost. Ti teški terenski uvjeti stavljaju vatrogasce u najteže kušnje a kako se situacija razvija na gore tako se i ljudsko razmišljanje, emocionalne reakcije i opažanja smanjuju povećavajući mogućnost za greške. Sama tema naglih razvoja požara (na otvorenom ali i u zatvorenom) zaslužuje svakako duboko i opširno istraživanje te uvrštavanje u sve priručnike i obuke vatrogasaca.

Izvor: udruga profesionalnih vatrogasaca hrvatske