Troškovi ozljeda na radu, relativni pokazatelji neposrednih posljedica

Razvijene europske države ulažu maksimalne napore kako bi uz minimalna ulaganja u proizvodnju povećale produktivnost. Poštujući osnovna ljudska prava i međunarodne konvencije, za njih je radnik značajan faktor privređivanja.

Strogom podjelom poslova i uz maksimalnu iskoristivost radnog vremena, svaki poremećaj radnog procesa koji kao posljedicu ima ozljeđivanje jednog ili više radnika, predstavlja posredne i neposredne gubitke za poslodavca. U ekonomskom pogledu, radnik prestaje biti ljudsko biće već "stroj" za ostvarenje profita kojem se poklanja izuzetna pozornost.

Cijeli timovi stručnjaka izučavaju uvjete radnog okoliša, predviđajući moguće poremećaje koji bi mogli biti uzrokom ozljeđivanja radnika ili uzrok zdravstvenih poremećaja. Kada do ozljeda ipak dođe, sagledavaju se sve negativne posljedice i mogućnosti kompenzacije nastale štete. U tom pogledu sastavljanje liste troškova jedan je od ključnih zadataka. Pri tome se posebno razmatraju troškovi ozlijeđenog radnika i troškovi na nivou tvrtke te mogućnost saniranja nastalih troškova.

Na osnovu izvršenih analiza izračunato je da europski neposredni gubici zbog ozljeda na radu i smrtnih slučajeva iznose oko 4% društvenog prihoda. Do takvih pokazatelja došlo se na osnovu međusobno usklađenih evidencija koje vodi ESAW (European statistics on accidents at work). Kako se u RH ne vode ekonomske analize posljedica štetnih događaja, za prihvatiti je podatke istraživanja provedenih na nivo EU.

Sagledavanje mogućih i nastalih šteta kao posljedica nedovoljne zaštite te pokriće troškova oštećenim pojedincima i tvrtkama (od strane osiguravatelja) uvjet je dosljednije provedbe propisanih mjera zaštite.

EKONOMSKI ASPEKTI ZAŠTITE NA RADU

gubitaka zbog izostalog rada složeni je društveni i pojedinačni problem. Poremećaji se prate dugoročno a zaključci se donose na temelju statističkih mjerenja i kontrole. Posljedice štetnih događaja iskazuju se kao sociološki i ekonomski pokazatelji.

Država, kao osnovni pokretač provedbenih mjera zaštite na radu, u očuvanju vlastitih interesa i produktivnosti radno sposobne populacije, nametnula je poslodavcima imperativ praćenja poremećaja u radnom okolišu radi pravovremenog poduzimanja svrsishodnih mjera kojim bi se smanjio broj ozljeda i povećala produktivnost.

Slika 1: Inputi i outputi radne okoline [3]

Zahtjevi za praćenjem troškova i ulaganja radi zaštite radnika i troškova koji nastaju zbog nedovoljnog ulaganja postaju sve značajniji u uvjetima privatnog vlasništva kad poslodavci postaju kreatori i nosioci cjelokupne poslovne aktivnosti. U tržišnom gospodarstvu, svaka je investicija opravdana ako rezultira povećanjem dobiti. Pa tako i ulaganje u zaštitu na radu donosi kratkoročnu i dugoročnu dobit.

Ulaganja u zaštiti na radu mogu se podijeliti na prethodna, preventivna i kurativna. Cilj ulaganja (input) je povećanje produktivnosti (output). Na slici 1 slikovito je prikazan efekt ulaganja u zaštitu na radu. Stvarni efekti ulaganja u zaštitu očituju se tek kod izračuna ekonomičnosti poslovanja.

Slika 2: "Ledeni brijeg" troškova i posljedica [3]

Ekonomičnost poslovanja moguće je izračunati poznajući:

• visinu uloženog kapitala s elementima troška i
• troškove nastale poremećajem u procesu rada.

Iznos uloženih sredstava poznat je jer se ta sredstva evidentiraju u financijskom knjigovodstvu. Opravdanost ulaganja u zaštitu i svrsishodnost uloženih sredstava prate osobe zadužene za sigurnost.

Na temelju evidentiranih direktnih troškova zbog ozljeda na radu i profesionalne bolesti (troškovi izostanka radnika, troškovi medicinske rehabilitacije) izračunavaju se troškovi po pojedinom štetnom događaju. Pri izračunu je potrebno uzeti u obzir i indirektne troškovi koji su prema nekim istraživanjima 4 puta veći od direktnih troškova [3]. Na slici 2 prikazan je odnos direktnih i indirektnih troškova.

Troškovi ozljeda na radu

Ozljede na radu predstavljaju gubitke koje možemo podijeliti na direktne i indirektne gubitke. Sa stanovišta radne nesposobnosti, direktni se gubici manifestiraju u danima ili satima odsutnosti s rada a indirektni gubici iskazuju se kao novčani pokazatelji. Iz toga se nameće zaključak da direktni gubici predstavljaju osnovu za izračun svih troškova koji iz toga proizlaze.

U zaštiti na radu evidencije ozljeda imaju svrhu evidentiranja događaja radi statističkog praćenja poremećaja na razini čovjek-stroj-okoliš, kako bi se na temelju toga mogli predvidjeti događaji i poduzeti svrsishodne mjere. U ekonomskom pogledu, vode se evidencije iz kojih je moguće izračunati efekte ulaganja u zaštitu na radu izražene kroz prihod ili gubitak. Da bi te evidencije bile svrhovite, potrebno je dobro poznavanje elemenata izračuna. U praksi se najčešće vode evidencije o dinamici neposrednih posljedica. Neposredne posljedice iskazuju se brojevima dana odsutnosti s rada, neovisno o mjestu nastanka događaja i njegovim posljedicama. Dobiveni se podaci uspoređuju s prethodnim razdobljem odnosno s industrijskom granom za koju se prati uspješnost poslovanja.

Relativni pokazatelji neposrednih posljedica

Za analitičko sagledavanje negativnih posljedica radne nesposobnosti potrebno je poznavanje i relativnih pokazatelja. Na osnovu relativnih pokazatelja moguće je dobiti realniji prikaz stanja zaštite na radu i posljedica koje iz toga proizlaze.

Relativni pokazatelji koriste se kao usporedni podaci vlastite uspješnosti a iskazuju se kao:

• broj ozljeda na 1000 zaposlenih
• indeks učestalosti
• indeks težine
• indeks nesposobnosti za rad.

Broj ozljeda na radu na 1000 radnika

Za međusobno uspoređivanje broja ozljeda u različitim subjektima, područjima, razdobljima i dr. koriste se podaci dobiveni na razini tisuću zaposlenih. Uspoređivanje se može vršiti unutar pojedinih grana djelatnosti, unutar određenog perioda, između pojedinih država, u različitim razdobljima i sl.

Broj ozljeda na radu na 1000 radnika (p₁₀₀₀) dobije se iz odnosa ukupnog broja ozljeda na radu (p) pomnoženih s 1000 i prosječnog broja radnika (Z) u promatranom razdoblju. Broj ozlijeđenih na 1000 radnika računa se po formuli [8]:

(1)

gdje je:

• p_{1000 -} broj ozljeda na 1000 radnika
• p - broj ozljeda u promatranom razdoblju
• Z - prosječan broj zaposlenih u promatranom razdoblju.

Indeks učestalosti ozljeda na radu

Kao relativni pokazatelji ozljeda na radu najčešće se koriste indeksni bojevi. Indeks frekvencije (učestalosti) ozljeda na radu predstavlja broj ozljeda na radu koje su se dogodile na milion radnih sati a računa se po slijedećoj formuli [8]:

gdje je:

• U - indeks učestalosti
• p - broj ozljeda u promatranom razdoblju
• rh - ukupan broj ostvarenih efektivnih sati rada svih radnika u promatranoj jedinici za promatrani period.

Ukupan broj ostvarenih radnih sati (rh) računa se po formuli:

                                                                                                            (3)

gdje je:

rh - ostvareno radno vrijeme u satima ili danima u promatranom periodu

Z - prosječan broj zaposlenih u promatranom razdoblju

rh_{R -} prosječan broj ostvarenih radnih sati po radniku.

Indeks težine

Indeks težine prikazuje prosječnu težinu ozljede u određenom subjektu izraženo kao izgubljeno radno vrijeme u promatranom razdoblju po jednoj ozljedi na milion radnih sati. Izračunava se prema formuli [8]:

(4)

gdje je:

• T – indeks težine ozljeda na radu
• id – stvarni broj izgubljenih radnih sati zbog ozljede
• vt – procjena budućih gubitaka radnih sati kao posljedica smrti, djelomičnog ili potpunog invaliditeta
• rh – ukupan broj ostvarenih efektivnih sati rada svih radnika u promatranoj jedinici za promatrano razdoblje.

Indeks nesposobnosti za rad

Indeks nesposobnosti za rad prikazuje nesposobnost za rad po prosječno zaposlenom radniku. Izražava se kao izgubljeno radno vrijeme po radniku a računa se po formuli [8]:

(5)

gdje je:

• N – indeks nesposobnosti za rad
• rh_i – mogući izostanci (bolovanja zbog ozljeda na radu i prof. bolesti) svih radnika u promatranoj jedinici za promatrani period
• Z – prosječan broj zaposlenika u jedinici vremena izračunavanja.