Ozljede na radu u građevinarstvu

Sažetak

Članak se bavi specifičnim problemima zaštite na radu s kojima se kod nas suočavaju izvoditelji građevinskih radova, kod kojih su ozljede na radu među najučestalijim i najopasnijim.

Detektirani su najizraženiji problemi i svrstani prema njihovim izvorima i sudionicima, te mogućim putevima njihovog prevladavanja.

Negativni utjecaj od strane radnika dolazi zbog neodgovornosti i nediscipline, te njihove neobučenosti. Niska razina svijesti i želja za brzom zaradom kod poslodavaca ima još teže posljedice za sigurnost pri radu. Loša priprema zaštinih mjera i nedovoljna kontrola njihove provedbe često rezultira neodgovarajućim uređenjem gradilišta i lošom zaštitom na radnom mjestu. Tu je izuzetno važna uloga građevinskih inženjera, pa je dan pregled nastavne materije o zaštiti na radu kod njihovog fakultetskog obrazovanja. To je vjerojatno premalo, a u praksi građevinskih izvoditelja obuka zaštite na radu u velikoj mjeri rješava se tek da se zadovolji forma.

Da bi se povećala kvaliteta zaštite pri izvođenju građevinskih radova, odnosno smanjio rizik od ozljeda i svih s njima povezanih gubitaka, za razliku od sada oubičajenog ad-hoc provođenja mjera, preporuča se njihovo troškovno i vremensko planiranje u sklopu izvedbenog projekta organizacije građenja.

Kako zaštita tijekom građenja ima naglašenu dinamičku komponentu, potrebno ju je vezati uz terminski plan i pratiti tijekom realizacije projekta, a u skladu s utvrđenim odstupanjima od planiranoga djelovati mjerama za ispravljanje opasnih nedostataka.

1. Uvod

Generalno se problematika zaštite na radu u graditeljstvu može podijeliti na dva različita polja kojima se, u dvije faze u nizu razvoja svakog građevinskog projekta, bave različite vrste građevinskih stručnjaka:

Projektanti mogu i moraju uspješno preuzeti i primjeniti provjerene norme iz EU. Građevine moraju biti isprojektirane u skladu s važećim zakonskim propisima, a koji, ovisno o njihovoj namjeni, uključuju i mjere zaštite na radu. Projektantski elaborat zaštite na radu daje prikaz svih tehničkih rješenja (uočene opasnosti i štetnosti, lokacija objekta i prometnice, radni prostori i komunikacije, instalacije, protupožarna zaštitu, konstrukcija i materijali, osvjetljenje i ozračenje, zaštita od buke i dr.) za primjenu odgovarajućih pravila zaštite koja neka građevina mora zadovoljavati kada bude u funkciji [1].

S građevinskom operativom situacija je mnogo složenija i kompliciranija. Već na prvi pogled na naša uobičajena gradilišta, u odnosu na sliku koju pružaju gradilišta na Zapadu (Njemačka, Švicarska, UK, SAD, Japan i dr.), vidi se da njihova pravila zaštite na radu (na strani veće sigurnosti) nisu kod nas zaživjela. Brojni su razlozi što je tome tako, ali poznato je i kako će se ti isti naši radnici npr. na gradilištima u Njemačkoj ponašati sasvim drugačije.

Zapravo naš Zakon o zaštiti je dobar, moderno koncipiran, napisan po uzoru na austrijske i njemačke zakone i usklađen s europskom zakonskom regulativom, ali problem je u praksi, gdje se, unatoč propisanim visokim kaznama, ne događa sve kako je zakonom predviđeno.

To je svakako jedan od bitnih razloga što građevinski radnici vrlo često stradavaju, a opasnost od ozljeda još povećava ionako visok rizik realizacije ciljeva svakog građevisnkog projekta (minimalni troškovi i rokovi, a što veća kvaliteta).

2. Ozljede u građevinarstvu

Građevinarstvo je već samo po sebi, zbog specifičnosti svoje proizvodnje (statičnost proizvoda –građevine i dinamičnost proizvodnih čimbenika, rad na otvorenom prostoru, različitost svih proizvoda, sudjelovanje velikog broja radnika različitih zanimanja i stupnja stručne obučenosti, učešće različitih strojeva i potreba za raznovrsnim repromaterijalima, uključenost više (pod)izvoditelja u proizvodne procese, veliki opseg i složenost konačnog proizvoda i dr. [2]) konstantno, uz šumarstvo, djelatnost u kojoj češće nego drugdje postoji mogućnost nastanka ozljeda, pogotovo onih s najtežim posljedicama.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Državnog inspektorata, Hrvatskog zdravstvenog osiguranja, Državnog zavoda za statistiku i Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva 2006. godine u građevinarstvu (što ne uključuje vanjske transporte resursa za potrebe građenja), u kojem radi 125436 djelatnika, (93765 aktivnih osiguranika) dogodila se 3172 ozljeda na radu, pri tome 2.818 na samom radnom mjestu (97,6% muški) i oko 10% od toga s težim posljedicama, a poginulo je 28 osoba (45,2 % od poginulih baš pri raduu svim djelatnostima). Za usporedbu, iste godine apsolutno najviše ozljeda, 8350 (na samom radnom mjestu 7219), dogodilo se u prerađivačkoj djelatnosti, gdje je smrtno stradalo 13 osoba, a uposleno je čak 285215 radnika (265912 aktivnih osiguranika), dok je, gledano po broju ozljeda i poginulih na broj zaposlenih, od građevinarstva jedino opasnije šumarstvo, gdje je na 11980 zaposlenih bilo 453 ozlijeđenih, te 5 mrtvih.

Do 2000. godine, kada građevinski radovi kod nas nisu bili u takvom zamahu, u građevinarstvu je broj smrtnih slučajeva na poslu bio između 9 i 15, dok je od 2003. povećan na 20 do 27, što prati i broj ozljeda (ali i znatan broj povećanja zaposlenih, jer ih je još 2001. bilo samo 69127). Od 1996. do 2003. godine prosječno se u građevinarstvu ozljeđivalo od 2100 do 2500 radnika, a posljednje tri godine taj broj je još porastao za dvije do tri stotine. 2006. godine je bilo 9,3% više ozljeda nego u 2005. godini. Iz ovih brojki očito je da se broj stradalih radnika povećava s intenziviranjem građevinskih radova (izgradnja autocesta i sve masovnija stanogradnja [3, 4].

Po broju profesionalnih bolesti građevinarstvo ima nešto manji udio (5 –6% od ukupno registriranih), a najčešće su to kožne bolesti (80%), kronične periartritične promjene uzrokovane kumulativnom traumom i bolesti uzrokovane vibracijama. [5, 6].

Posebno je zanimljivo da je, prema podacima s internetskog portala jedne od naših najvećih građevinskih tvrtki, prosjek ozljeda na 1000 zaposlenih u građevinarstvu u EU od 1994. – 2001. godine iznosio 80,82 [7].

Začuđujuće, ali po tome se čini da je stanje sa zaštitom kod nas znatno bolje. Obzirom na općenito lošiju opremu i slabije poštivanje mjera zaštite na radu kod nas (od poslodavaca, preko inženjera do radnika) iz toga se može zaključiti da su radnici na našim gradilištima spretniji, sretniji i otporniji ili da su jednostavno manje skloni prijavljivanju svake ozljede (pogotovo lakših), jer se to nesumnjivo puno manje isplati nego u bogatim zemljama EU. (Boris Jureša, glavni savjetnik za zaštitu na radu Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, također je nedavno iznio mišljenje da se u Hrvatskoj stvarno događa više ozljeda na radu nego je registrirano [8].

Stručni rad za Međunarodni stručni skup „Zaštita na radu u graditeljstvu“ Bizovac, 2007.