Do nezgoda ne dolazi slučajno, nego su one u većini slučajeva uzrokovane cijelim nizom okolnosti koje se mogu spriječiti Može se reći da do ozljeda dolazi kada se u nečemu poremeti odnos između čovjeka i radne okoline u kojoj djeluje. Te okolnosti su odobrim dijelom predvidive, ali kroz pomniju analizu problema. Statistika kazuje da svi takvi poremećaji ne završavaju nesrećom, nego da se od 330 slučajeva poremećaja približno 300 puta ne dogodi ništa štetno, 29 puta gotovo da dođe do ozljede ili materijalne štete, a samo jednom zapravo dolazi do nesreće.

Kada se vidi koliki je broj zabilježenih ozljeda, može se pretpostaviti koliko je tek bilo potencijalno opasnih situacija koje su mogle završiti puno gore nego je na sreću bilo. Oni koji zanemaruju pravila ZNR upravo se pouzdaju u malu vjerojatnost da će to imati nesretni ishod, ali želimo li biti sigurni (iako nikada 100%) sve potencijalno opasne situacije bi trebalo izbjegavati, odnosno na odgovarajući način prevenirati.

Uz prije spomenute loše navike i manjkavost obuke, problem je još izraženiji kada se mjere zaštite na radu planiraju samo da se zadovolji forma, a stvarno se rješavaju ad-hoc.

U cilju sigurnijeg rada, prije početka bilo kakvih radova na gradilištu, treba izraditi elaborat o uređenju gradilišta i radu na njemu, kojim će se grafički (skicom) i tekstualno regulirati sva problematika koja se može javiti tijekom izvođenja radova.

Pravilnikom o zaštiti na radu u građevinarstvu taj elaborat bi trebao obuhvaćati opise sljedećega:

•   1)  osiguranje granica gradilišta prema okolini;

•   2)  uređenje i održavanje prometnica (prolazi, putevi, željeznice i sl.)*;

•   3)  određivanje mjesta, prostora i načina razmještaja i uskladištenja građevnog materijala*;

•   4)  izgradnju i uređenje prostora za čuvanje opasnog materijala*;

•   5)  način transportiranja, utovarivanja, istovarivanja i deponiranja raznih vrsta građevnog  materijala i teških predmeta*;

•   6) način obilježavanja odnosno osiguravanja opasnih mjesta i ugroženih prostora na gradilištu (opasne zone)*;

•   7)način rada na mjestima gdje se pojavljuju štetni plinovi, prašina, para, odnosno gdje može nastati vatra i drugo;

•   8)uređenje električnih instalacija za pogon i osvjetljenje na pojedinim mjestima na gradilištu*;

•   9)određivanje vrste i smještaja građevinskih strojeva i postrojenja i odgovarajuća  osiguranja s obzirom na lokaciju gradilišta*;

• 10)  određivanje vrste i načina izvođenja građevinskih skela;

• 11)  način zaštite od pada s visine ili u dubinu;

• 12)  određivanje radnih mjesta na kojima postoji povećana opasnost po život i zdravlje radnika, kao i vrste i količine potrebnih osobnih zaštitnih sredstava odnosno zaštitne opreme*;

• 13)  mjere i sredstva protupožarne zaštite na gradilištu*;

• 14)  izgradnju, uređenje i održavanje sanitarnih čvorova na gradilištu;

• 15)  organiziranje prve pomoći na gradilištu;

• 16)  po potrebi, organiziranje smještaja, prehrane i prijevoza radnika na gradilište i s gradilišta*;

• 17)  druge neophodne mjere za zaštitu osoba na radu.

Sve dok gradilište nije uređeno kako je propisano izvođenje radova na njemu ne bi smjelo otpočeti, a plan uređenja gradilišta mora se čuvati sve dok se to gradilište koristi.

Prema Zakonu o zaštiti na radu nadležnom tijelu inspekcije rada 8 dana prije početka otvaranja gradilišta (osim ako predviđeni radovi nisu kraći od 5 dana) treba predati obavijest koja sadrži podatke o točnoj lokaciji radilišta, vrsti radova*, broju zaposlenika*, ovlaštenicima poslodavca za provedbu pravila zaštite na radu i predvidivom roku u kojem će se radovi obavljati* .

Problem je kada se elaborat radi samo da se ¨zamažu oči¨ i proizvede još jedan dokument za registrator na polici. Svaki projekt je jedinstven i svaka izgradnja ima svoje posebnosti, pa se izrada elaborata ne bi smjela u najvećoj mjeri svesti na kopiranje prethodnog (danas uglavnom imamo standardnu formu na računalu), uz izmjene nekoliko osnovnih podataka (kojima se prilagodi novom projektu), a bez ikakve dublje analize.

Trebalo bi imati u vidu usku povezanost provedbe većine mjera ZNR o dinamici odvijanja radova na projektu (u sadržaju elaborata zaštite i obavijesti inspekciji označene zvijezdicom). Prvobitno određeni termini građevinskih radova se u realizaciji učestalo mijenjaju (prema izvješću Svjetske banke iz 1990. godine i istraživanju u Hrvatskoj 1996. godine u prosjeku 88% građevinskih projekata ima prekoračenje planiranog roka realizacije, koje je u prosjeku 66 –70% [14]), a da se ne izrađuju novi ažurirani planovi.

Zbog naglašene dinamičke komponente mjera zaštite tijekom građenja, bilo bi ih potrebno vezati uz terminski plan i pratiti tijekom realizacije projekta, a u skladu s utvrđenim odstupanjima stvarne situacije na gradilištu od planiranoga, djelovati mjerama za ispravljanje opasnih nedostataka. Vrste zaštitnih mjera na gradilištu ovisne su o konstrukciji i tehnologiji izvedbe, koja je u fazi izrade projekta organizacije građenja (POG-a) dijelom zadana kroz projektnu dokumentaciju, a konačno definirana od strane izabranog izvoditelja radova (vidi slika 1).

Isto tako, trebalo bi izvesti i troškovno planiranje mjera zaštite s vremenskom projekcijom tih troškova. To je danas u građevinskim tvrtkama teško izvodivo zato jer se ni vremenskom planiranju općenito ne posvećuje dovoljno pozornosti.

Slične zahtjeve postavlja sustav normi ISO 9000, pogotovo s obvezom praćenja troškova unapređivanja kvalitete, koja iz više razloga uključuje i zaštitu na radu .

Suvremena, procesna organizacija tvrtke osnov je za dobivanje certifikata o kvalitetnom poslovanju. Uspostavljanje takvog sustava kvalitete rezultirati će smanjivanjem pogrešaka pri izvođenju radova, a svakako i ozljeda na radu.

U cilju osiguranja preventivnog djelovanja, usmjereno na smanjenje broja incidenata i troškova koji pri tome nastaju, u prvom redu je potrebno u vlastitoj sredini, temeljem usvojenih znanja, uočiti i izolirati moguće opasne procese, posebno one kod kojih se opasnost ne može otkloniti primjenom osnovnih pravila ZNR. Prema mogućnostima štetne procese treba eliminirati ili zamijeniti manje štetnim, a izradom procjene opasnosti osigurati preduvjete za siguran i učinkovit rad. Osim što navedeno pronalazimo u općim načelima našeg zakona, to je i jedna od strateških odrednica europske agencije za zaštitu na radu pri EU.

Poslodavci u djelatnosti građevinarstva, zbog  radnih procesa u kojima postoji mogućnost nastanka ozljeda na radu, profesionalnih bolesti te poremećaja u procesu rada koji bi mogli izazvati štetne posljedice po sigurnost i zdravlje zaposlenika, imaju obvezu izrade procjene opasnosti. Prema tumačenju Pravilnika o izradi procjene opasnosti od strane Ministarstva rada i socijalne skrbi uz građevinare, ova obveza se posebno navodi i za njima bliske tj. povezane djelatnosti, kao što su instalaterski radovi (instalateri centralnog grijanja, plina i kanalizacije) i neke završne radove (soboslikari, staklari, stolari, tapetari, dekorateri, čišćenje i pranje fasada). Poslodavac koji zapošljava manje od 20 zaposlenika procjenu obavlja sam, ali je dužan izrađenu procjenu dati na provjeru ovlaštenoj ustanovi. Kod poslodavaca koji zapošljavaju više od 20 zaposlenika pri izradi procjene opasnosti sudjeluje povjerenik zaposlenika za zaštitu na radu, dok kod onih s više od 50 zaposlenika sudjeluje Odbor za zaštitu na radu, a prije usvajanja procjene o njoj raspravlja Zaposleničko vijeće.

Slika 1 -Planiranje –provedba –kontrola mjera zaštite kod građevinskih projekata

                         (s odgovornim nositeljema mjera i kome je zaštita namjenjena)

Planiranje zaštite na radu temelji se na općim načelima iz Zakon o zaštiti na radu kao, što su [11]:

 Stručni rad za Međunarodni stručni skup „Zaštita na radu u graditeljstvu“ Bizovac, 2007.