Ante Mandić, inspektor sigurnosti na radu Državnog inspektorata u Splitu, jedna je od prvih osoba koja je upozoravala na smrtnost od azbestnih čestica u tvrtki “Salonit” u Vranjicu pokraj Splita. No, nisu ga slušali, a u međuvremenu su brojni radnici oboljeli i umrli od teških bolesti: azbestoze, karcinoma...

Mandić, inače Sinjanin, i sam kaže da, što je više upozoravao na smrtnost od azbestnih čestica koje se kao mali projektili zabijaju u pluća, to su ga više ušutkavali političari, uprava tvornice, a u svemu su prednjačili njegovi nadređeni.

Njegovim rješenjem o zatvaranju tvornice u 2000. godini spašene su stotine života kao i tisuće ljudi koji žive u blizini tvornice. Sada govori o zataškavanju, skrivanju podataka o oboljelima...

- Otpor pri poduzimanju mjera zaštite na radu imao sam kod nadzorno-tehničkog osoblja tvornice, od kojih su pojedinci pokušavali dokazati da azbest uopće nije štetan za ljudsko zdravlje.

Na žalost, od svojih pretpostavljenih nisam imao nikakvu podršku u nadzoru tvornice ‘Salonit’, a posebno nakon izdavanja rješenja o zabrani rada pojedinih pogona 2000. godine, te sam krajem 2000. godine od svojih pretpostavljenih pismeno zatražio da me oslobode nadzora tvornice ‘Salonit’ - kaže Mandić, navodeći da je, usprkos pritiscima, redovno zatvarao pogone.

- Da su pravodobno poduzimane mjere zaštite na radu u tvornici ‘Salonit’, mnogi životi bili bi spašeni te ublažene bol i patnja mnogih zaposlenika oboljelih od azbestoze.

Uvijek sam se čudio pojedinim zaposlenicima, a posebno rukovoditeljima tvornice koji su zastupali mišljenje da azbest nije štetan za ljudsko zdravlje, a posebno skrivanju podataka o zaposlenicima oboljelim od azbestoze, nastojeći njihove bolesti pripisati nekim drugim bolestima - govori Mandić, napominjući ipak da ni sami radnici nisu bili svjesni opasnosti za zdravlje.

- Kod preuzimanja mjera zaštite na radu za zaštitu zaposlenika ‘Salonita’, na žalost, u početku sam najveći otpor imao od samih zaposlenika, prvo zbog nekorištenja osobnih zaštitnih sredstava i zaštitne opreme i rada suprotno pravilima zaštite na radu te straha zaposlenika od gubitka radnih mjesta, prilikom izdavanja rješenja o zabrani rada pojedinim pogonima.

S većim saznanjima zaposlenika o ugroženosti njihova zdravlja pri radu s azbestom, popustio je otpor zaposlenika. Navodi i da je ipak dio rukovoditelja ozbiljno shvatio njegova upozorenja pa su po njegovim zahtjevima provedene velike mjere za zaštitu zaposlenika, ističući da je u svojim nadzorima imao posebnu podršku od sindikalnih čelnika tvornice, povjerenika zaposlenika za zaštitu na radu te kolege voditelja poslova zaštite na radu Srećka Radnića.

Zatvorio tvornicu

Nakon što koncentracije azbestnih vlakana u tvornici “Salonit” nisu smanjene ispod propisanih normativa, u listopadu 2000. godine Mandić je, usprkos pritiscima, izdao rješenje o zabrani rada pogona u tvornici. Šokirano vodstvo “Salonita” uložilo je žalbu, ali je ona odbijena te je rješenje postalo pravomoćno. U “Salonitu” je tada stala proizvodnja.

Inspektor spasio tisuće života

Mandić je “Salonit” prvi put posjetio 1992. Od tada vodi opsežnu dokumentaciju, piše elaborate te je jedan od najboljih poznavatelja ove problematike. Ipak, kada su svima proteklih godina bila “puna usta” azbesta, nije se htio gurati pred kamere.

Njegove zasluge za očuvanje zdravlja stotina ljudi u tvornici i tisuća koje žive u neposrednoj blizini sebi su pripisali drugi. Rijetki su oni koji su mu za to stisnuli ruku.

Štoviše, oni koji su ga kritizirali jer se usudio zatvoriti “tvornicu smrti”, danas se hvale kako su baš oni zaslužni za spašavanje života Vranjičana i cijelog prstena oko tvornice. Inspektor Mandić je, bez pretjerivanja, jedan od najzaslužnijih što danas udišemo zrak bez azbestnih čestica.

Pet stotina oboljelih

Prema službenim podacima, do sada je kod 250 zaposlenika “Salonita” utvrđena profesionalna bolest azbestoza, među kojima su, pored proizvodnih zaposlenika, i administrativni zaposlenici, tehnički direktor, direktori proizvodnje i voditelj poslova zaštite na radu, dok neslužbene procjene govore o čak 500 zaposlenika oboljelih od azbestoze.

Mandić nema točne podatke o umrlim zaposlenicima “Salonita” od bolesti prouzročene azbestom, ali u svakom slučaju, kaže, radi se o velikoj brojci.

KRONIKA BOLESTI I SMRTI

Mandićev popis oboljelih od azbestoze, koje je svrstao po godinama dijagnoze. U međuvremenu mnogi su od njih umrli, utvrđena im je azbestoza (fibroza pluća), teški karcinom pluća, mezoteliom - rijetki zloćudni tumor poplućnice i potrbušnice s iznimno brzim tijekom.

1972. - Miroslav Bečić
1973. - Ivan Žaja
1983. - Ivan Šunjić i Paško Ugrina
1984. - Miljenko Radan
1985. - Zvonko Rogošić, Duje Mikelić, Ante Ordulj
1986. - Nedjeljko Mužinić, Ante Jeličić
1987. - Zvonko Tešija
1988. - Milivoj Juretić, Ljubica Marinović, Josip Grgić, Nenad Višević, Petar Mandić, Mirko Milanović, Ante Jelavić Šako, Ivan Slatina, Nediljko Smodlaka, Mate Taraš, Roko Šoda, Marin Radić, Petar Ivić, Ivan Žure, Ljubo Jeličić, Petar Balić, Vinko Bečić, Toma Jurin, Fabijan Vukasović, Mirko Jurić, Kleofina Bečić, Ilija Jelavić Šako, Tomislav Vacić, Marko Čule, Ante Banovac, Branko Bilić, Mate Tešija, Ivan Bubić
1989. - Mate Kruže, Nedjeljko Barić, Andrija Mužinić, Frane Boljat, Špiro Mikelić, Jure Jeličić Delušić, Milan Maretić, Zdenko Belas, Ante Relota, Marko Mustapić, Petar Čule, Kažimir Milišić, Ante Lisica, Ivica Podrug, Ivan Mužinić, Mate Prnjak, Ivan Vladović, Nikola Milišić, Marinko Bilić, Ivan Marasović, Kaja Lalić, Đorđe Bogdanić, Ante Mikelić, Ante Krtolačić, Josip Jurić, Vitomir Milišić
1990. - Vitomir Ivić, Jakov Šunjić, Branko Perić, Ivica Marković, Stipe Gujinović
1991. - Mirko Babić, Marko Škalić, Petar Orošnjak, Šimun Dabro, Luka Žaja, Marijan Mustapić, Aleksandar Beara, Ante Grgić, Ante Mikelić, Vinko Bečić, Miroslav Juretić, Ramo Kurtović, Tomo Ćaleta
1992. - Luka Milišić, Ivan Jurić, Mate Hrga, Ivan Brajković, Jerolim Mužinić, Ignacije Bilić
1993. - Josip Bilić, Mirko Grubić, Mario Grgić, Robert Šunjić
1994. - Ante Huljev, Marijan Šućur, Ante Zečević, Mihovil Cvrlje, Ante Bilić, Joško Grgić
1995. - Živko Benzon, Ante Petričević, Kaja Perko, Tomislav Roguljić, Enver Kurtović, Ante Bilić, Dalibor Bilić, Ante Granić, Grgo Mandić, Neven Milat, Milan Tomljanović, Ante Višić, Marin Jelaska, Stjepan Mamut, Josip Jeličić Delušić, Branimir Grgić, Ivan Taraš, Tomislav Darlić, Marija Kapetanović, Nediljko Čipčić, Vojislav Jelaska, Jakov Jurić, Branko Matijaš, Nenad Roguljić, Jure Bulić, Milan Žuljević, Mijo Gurdon, Jakov Muslim, Jakov Delaš, Luka Perajica, Miljenko Mandić, Ante Perković.
1996. - Josip Jelavić Šako, Petar Barišić, Marko Perišić, Stipe Matijašević, Marko Beara, Mladenko Jeličić, Marijan Ćosić, Ivan Odžak, Zlatko Balić, Marko Renić, Anđelko Bradarić, Josip Mandarić, Ivan Perković, Stjepan Bulić, Miroslav Vuletić, Anđelko Tadić, Đordano Buška, Ivan Matenda, Nediljko Marasović, Branko Jukić, Ivica Jurić, Ivan Jurić, Mario Milišić
1997. - Petar Šunjić, Zdravko Jukić, Ivan Kovač, Darinka Milišić, Jakov Barišić, Joško Tomić, Zvonko Jurić, Jerko Jurić, Mihael Marović, Ante Pleština, Miro Grubić, Zdravko Tomić, Ćiro Matković, Ivan Cvitković
1998. - Darko Žižić, Ante Grubić, Petar Benzon, Dragan Ban, Slavko Čipčić, Zvonko Škomrlj, Marinko Roguljić, Ante Matas, Vojin Madžar, Ante Kotromanović, Mladen Grbavac, Boris Bilić, Jurica Bilić
1999. - Anđelko Grubić, Dušan Peraga, Zvonko Balić, Ratko Lisica, Nelo Alduk.

 Izvor: Slobodna Dalmacija