“Ako ljudska bića iščeznu sa Zemlje, to neće bitno utjecati na ostale biološke vrste; no ako nestanu biljke i životinje, nestat će i čovjeka.”

(B. Wallace)

Ekologija ili zaštita prirode i okoliša?

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća u svijesti ljudi javila se spoznaja kako naš modrozeleni planet Zemlja postaje sve manje plav, zelen, osunčan i prijatan za život. Dugogodišnja nebriga industrijski i potrošački usmjerene civilizacije dovela je u opasnost sav živi svijet. Znanstvenici su pesimistično upozoravali na posljedice onečišćavanja zraka, vode i tla: nestanak prirodnog okoliša postaje prijetnja opstanku čovječanstva. A čovjek, Homo sapiens, jedino je razumno biće na Zemlji! U razvijenom dijelu svijeta javljaju se pokreti “zelenih”, javnost se senzibilizira i zaštita okoliša postaje način razmišljanja i života. Dan planeta Zemlja prvi puta je proslavljen u Americi 22. travnja 1970. godine Od tada Dan Zemlje postaje globalni praznik, popraćen javnim manifestacijama, sajmovima, festivalima... U Hrvatskoj se ovog proljeća obilježila 15. godina od prve organizirane manifestacije. Interes za ekologiju, zaštitu prirode i okoliša u neprestanom je porastu. Naziv “ekološki” sve se češće može čuti u svakodnevnom govoru. Piše se i govori o ekološkim proizvodima, ekološkoj hrani, ekološkoj svijesti, ekološkim udrugama. “Ekološki” i “eko” povezuju se s nečim što je zdravo, prirodno, neškodljivo i što ne onečišćuje okoliš. Na taj se način “ekologija” nenamjerno, ali pogrešno poistovjećuje sa zaštitom okoliša. Čitatelje bi možda zanimalo objašnjenje pojmova ekologija, zaštita okoliša, priroda, okoliš, ekolog i zaštitar prirode.

Navest ćemo kraća tumačenja.

1. Tumačenje pojmova prema: “Ekološki leksikon”, urednik prof. dr. Oskar P. Springer, izdavač Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja RH (2001.).

Ekologija (grč. oikos = dom, kuća, logos = riječ, govor) je grana biologije, znanost o međusobnim odnosima i utjecajima žive i nežive prirode, o ovisnosti živih bića i njihove životne sredine te uzajamnih odnosa svih živih bića koja žive zajedno na istom staništu.

Ekologija ujedinjuje niz znanstvenih disciplina i njihovih metoda: botaniku, zoologiju, antropologiju, pedologiju, geologiju, meteorologiju, hidrologiju, matematiku, fiziku, kemiju i dr. Naziv “ekologija” prvi je upotrijebio njemački zoolog Ernest Haeckel 1886. godine koji je pod tim podrazumijevao “cjelokupnu znanost o odnosima organizama i svijeta koji ih okružuje, dijelom organske, dijelom neorganske prirode”. Zaštita okoliša je društveni ili politički pokret koji ima za cilj educirati javnost o problemima onečišćenja okoliša i poticati na rješavanje tih problema.

Zaštita okoliša ne bavi se znanstvenim istraživanjima iako zahtijeva razumijevanje određenih ekoloških načela. Priroda obuhvaća čitav svemir, živi i neživi svijet, zakonitosti koje u njemu vladaju i sile koje u njemu djeluju. Okoliš je prirodno okruženje; zrak, tlo, voda, klima i živa bića te kulturna baština koju je stvorio čovjek. Ekolog je znanstvenik koji se bavi ekologijom. Pri tome vrši istraživanja na terenu i u laboratoriju, a rezultate svojih istraživanja objavljuje u znanstvenim i stručnim časopisima i knjigama. Zaštitari okoliša, ekologisti, osobe su aktivno uključene u pokret zaštite okoliša i ne moraju biti ekolozi.

Kako će izgledati budućnost?

Suvremena promišljanja o odgoju i obrazovanju iznimnu pozornost posvećuju temama okoliša i održivog razvoja. Pri tome nije upitno trebamo li odgoj i obrazovanje za okoliš, nego kako ga provoditi da bi bio učinkovit. A istinski temelj za promjene je osobna promjena. Kada osvijestimo sebe i potrebu za  promjenama, moći ćemo odgajati i obrazovati druge. Republika Hrvatska je Ustavom i zakonima o zaštiti prirode i okoliša osigurala svima pravo na zdrav život i zdrav okoliš, te uvjete održivog razvoja.

Odgoj i obrazovanje za okoliš

Život u urbanim sredinama udaljava djecu od dodira s prirodom. Sve što ih okružuje nije iskonski prirodno, ni parkovi ni kućni ljubimci. Zaštićeni dijelovi prirode područja su očuvane prirode. Tamo djeca prepoznavaju biljne i životinjske vrste na njihovom prirodnom staništu te shvaćaju važnost biološke raznolikosti i ekološke odnose. Nastavni program prirode i biologije u osnovnoj školi u velikoj je mjeri posvećen ekološkim temama i obojen zadaćama u smislu zaštite prirode i brige za okoliš. Učinkovito ostvarivanje tih zadaća bit će temelj održivog razvoja u budućnosti. Odgoj i oblikovanje pozitivnih stajališta učenika spram okoliša, navike i ponašanje u prirodi, stječu se kroz obrazovanje i široko upoznavanje prirode i njezinih vrijednosti. Važno je spoznaje popratiti osjećajima, te potaknuti učeničku aktivnost za istraživanje i razumijevanje prirode. Jednako je važno ugraditi poštovanje za prirodu u osobnu ljestvicu vrednota svakoga pojedinca. Potrebno je poticati usvajanje zdravih životnih navika te poticati i vježbati ponašanja koja će doprinijeti zaštiti prirode i unapređivanju radne i životne okoline. Suvremeni pristup odgoju i obrazovanju za okoliš u odgojno-obrazovnom procesu u školi podrazumijeva planiranje različitih načina učenja u redovnoj i izbornoj nastavi te u izvannastavnim aktivnostima: praktične radove, istraživačku nastavu i nastavu izvan učionice, otvorene (projektne) dane integrirane nastave, tribine, okrugle stolove, parlaonice, uključivanje škole u program GLOBE ili EKO - škole.

Kako možemo naučiti voljeti Lijepu Našu

Odgojem i obrazovanjem za okoliš izvršavamo zadaću stvaranja nove generacije mladih ljudi koji će kroz ljubav prema prirodi stvoriti stalnu potrebu za odlazak u nju, razvijati ispravan odnos prema prirodi te osobnu znanstvenu kreativnosti. Realizacijom različitih projekata tijekom odgojno–obrazovnog procesa, kratkoročno i dugoročno ostvaruju se ciljevi kao npr.  razvijanje ljubavi prema prirodi i okolišu,  podsticanje na učenje u prirodi  te buđenje interesa šire javnosti za očuvanje prirode i okoliša izložbama, tribinama i ekološkim radionicama.

Osnovni je  i trajni cilj educiranje učenika - edukatora. Najbolje rezultate postižu i najlakše uče najmlađe generacije. U isto vrijeme, one su te koje će stečena znanja najduže primjenjivati i prenositi na druge. Poznato je iz razvijenih zemalja da su se pojmovi zaštite okoliša uvodili u širu javnost putem obrazovanja na radnome mjestu i preko školske djece na roditelje. Već u vrtiću djeca razvijaju osjećaje odgovornosti prema svom okolišu. I u školama se prigodnim događanjima obilježavaju datumi vezani uz zaštitu prirode i značajni za naš plavi planet Zemlju. Poznate su i već tradicionalne ekološke i druge aktivnosti učenika u povodu npr. Međunarodnog dana zaštite močvara i vlažnih staništa (2. veljače), Svjetskog dana voda (22. ožujka), Dana planeta Zemlje (22. travnja), Svjetskog dana biološke raznolikosti i Dana zaštite prirode u Hrvatskoj (22. svibnja), Svjetskog dan zaštite okoliša (5. lipnja), Međunarodnog dana zaštite ozonskog omotača (16. rujna) i Međunarodnog dana čistih planina (26.9.).Planet Zemlja jedini je naš dom i njegova budućnost ovisi o čovjeku koji se treba izboriti za spas cjelokupnog života i bogate prirodne raznolikosti. Čovjek se mora nizom zaštitnih akcija odlučno suprotstaviti zagađivanju zraka, vode i tla, radioaktivnom zračenju te pretjeranom korištenju neobnovljivih izvora energije.

Iz Ustava Republike Hrvatske:

lll. Temeljne slobode i prava čovjeka i građanina, čl. 69.:

• Svatko ima pravo na život.
• Republika osigurava pravo građana na zdrav okoliš.
• Građani, državna javna i gospodarska tijela i udruge dužni su, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša

Iz Zakona o zaštiti okoliša: “Narodne novine” br. 82/94 l. opće odredbe, čl.2.:

Osnovni ciljevi zaštite okoliša, u ostvarivanju uvjeta za održivi razvoj jesu:

• trajno očuvanje izvornosti, biološke raznolikosti prirodnih zajednica i očuvanje ekološke stabilnosti,
• očuvanje kakvoće žive i nežive prirode i racionalno korištenje prirode i njezinih dobara,
• očuvanje i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajolika,
• unapređenje stanja okoliša i osiguravanje boljih uvjeta života.

Ovaj planet nismo dobili u naslijeđe od svojih djedova, već smo ga posudili od svojih unuka!

Izvor: mojcvijet.hr