Procesi stvaranja i razaranja teku usporedno. Navedeni procesi u svijetu se bez spoznaje, osjetila i osjećaja, bez života, očituju kao obični prirodni proces promjena i održavanja ravnoteže, takozvani proces ''poravnanja''. 
 

U živom svijetu to je proces stalne i grčevite borbe za sigurnošću i održanju života koji je konstantno ugrožen silama razaranja, zbog čega je i razumljivo da svi živi organizmi, odnosno živa bića, za razliku od mrtve tvari, osjećaju opasnost i ugroženost u bilo kojem pogledu.
 

Možemo reći da u slučaju ako ugroženost nije sputana ili obuzdana, odnosno ako živi organizam nije prema njoj otporan, u samoj konačnici dolazi do katastrofe ili onoga najgoreg, a to je smrt. Procesi stvaranja i razaranja koji su normalni za prirodno okruženje i za samu prirodu, svemir često se javljaju kao katastrofa.
 

U uvjetima stalne izloženosti različitim ugroženostima sva živa bića teže sigurnosti, odnosno nekom određenom stupnju otpornosti na ugroženosti i opasnosti te sposobnosti da se ugroženostima odupru ili ih savladaju. U tu svrhu ona imaju obrambeno-zaštitnu funkciju, a usudili bi se reći da čak provode obranu i zaštitu. Upravo nam prethodna rečenica govori da u slučaju zatajenja obrambeno-zaštitne funkcije, sigurnost se smanjuje ili sasvim gubi, a živo biće gubi svoju moć života i na kraju umire.
 

Obrambeno-zaštitna funkcija jedna je od tri osnovne funkcije života i temeljna funkcija sigurnosti. Bez nje nema sigurnosti koja je jedan od uvjeta, ne samo normalnog života, nego održanja života pojedinca i cjelokupne zajednice. Obrambeno-zaštitna funkcija može se promatrati kao biološka, društvena i politička funkcija. Kada je u pitanju čovjek, obrambeno-zaštitnu funkciju nužno je uzimati u njenom cjelokupnom obliku, jer je čovjek i biološko i društveno, ali i političko biće.

Ljudi mogu biti, a često i jesu izvor opasnosti, gdje se misli na ugrožavanje, onemogućavanje ili zanemarivanje obrane, zaštite i sigurnosti. Zahvaljujući svom razvoju ljudska zajednica je stekla potrebnu moć kojom može utjecati na opće i globalno stanje sigurnosti i ugroženosti planeta. Svi smo se u razgovorima dotakli sljedeće rečenice: „Čovjek je uz prirodne sile postao izvor moguće vlastite propasti“. Upravo zbog toga su danas , a u budućnosti i više, ljudi glavni faktori sigurnosti na planetu i u njegovu okruženju. Možemo reći da pitanja i problemi sigurnosti prate čovjeka na svakom koraku, utječu na njegov život i vezana su uza sve što on čini i ne čini.
 

Ljudi dosta velik dio vremena provode radeći, rad je uvjet njihova opstanka, jer njime stvaraju sredstva koja su neposredno vezana za život i uvjete za njegovo poboljšanje. Rad je složen i raznolik proces.
 

Ugroženost ljudi smanjuje njihovu radnu i stvaralačku sposobnost, utječe na promjenu odnosa ljudi prema konkretnom radu, poduzeću, ustanovi, smanjuje produktivnost i sl. Zato se i zaposlenicima i poslodavcima postavlja pitanje: „Kako najbolje ostvarivati obrambeno-zaštitnu funkciju i povećati stupanj sigurnosti na radu?“.
 

Odgovor na ovo, ali i na mnoga druga pitanja je vrlo složen i ne može se dati, niti se postaviti njegova teorija bez stalnog istraživanja opasnosti i ugroženosti sa jedne i problema obrane, zaštite i sigurnosti sa druge strane. Usto odgovor za jedno vrijeme nije dovoljan i za drugo, odgovor za jedne uvjete ne mora biti dobar i za druge. Upravo zbog navedenih razloga ova pitanja moraju biti stalni predmeti istraživanja znanosti.
 

Istraživanjem zakonitosti ostvarivanja i razvoja obrane, zaštite i sigurnosti treba se baviti znanost o obrani, zaštiti i sigurnosti kao posebna, za ovo područje temeljna znanstvena disciplina, a to je DEFENDOLOGIJA.
 

Pojedinim aspektima obrane, zaštite i sigurnosti bave se različite uže znanstvene discipline (polemologija, irenologija, krizologija, geopolitika, kriminologija, viktimologija, ekologija, imunologija, medicina, veterina, itd.). Obrambeno-zaštitnim i sigurnosnim pitanjima vezanim za pojedina područja i ljudske bave se odgovarajuće znanstvene discipline koje proučavaju te djelatnosti i unutar kojih se razvijaju uže discipline (pravo obrane i zaštite, ratno pravo, ekonomika obrane, zaštite i sigurnosti, vojna sociologija, vojna geografija ...).
 

Zaštita, obrana i sigurnost na radu predstavljaju jedno od područja defendoloških istraživanja s brojnim posebnostima koje uvjetuju razvoj posebne defendološke znanstvene discipline, a jedna od njih je i znanost o sigurnosti na radu ili radna defendologija (defendologije rada).
 

U području zaštite i sigurnosti na radu ima već toliko znanstvenih radova i dostignuća da se može govoriti o razvijenoj znanosti. No i pored toga još uvijek nema ustanovljene i utemeljene znanstvene discipline, jer nije razrađen i oblikovan jedinstven defendološki pristup i sustav istraživanja. Još uvijek je u istraživanjima i u školovanju stručnih kadrova dominantan i inženjerski, odnosno tehnički pristup, kao da je zaštita, odnosno sigurnost na radu prvenstveno tehnički problem.
 

Suvremena istraživanja pokazuju da su problemi i rješenja sigurnosti na radu mnogo više u području općih uvjeta, društvenih odnosa, uvjeta proizvodnje, ostvarivanja ljudskih i socijalnih prava na mjestu rada, uvjeta života, odnosa u porodici, utjecaja alkohola i droga i sl., nego u području tehnike i tehnologije. Sve te stvari međusobno su uzročno-posljedično vrlo povezane pa zahtijevaju jedinstven pristup istraživanju, rješavanju problema, ostvarivanju obrambeno-zaštitne funkcije i postizanju odgovarajućeg stupnja sigurnosti na radu, pa stoga primjećujemo da se u takvom sistemskom pristupu uža specijalistička istraživanja istraživanja i discipline ne gube, nego dobivaju na važnosti, jer njihovi rezultati utkivaju u cjelinu, postaju dio sustava znanosti o sigurnosti na radu.
 

Apsolutne sigurnosti nema nigdje, ali je važno da se postigne i održava stupanj sigurnosti koji ljudima jamči da bez nekakvih izvanrednih i nepredvidivih događaja neće nastradati i da im se uvjeti života neće pogoršati.