|
1, 2 DIMETOKSIETAN – UN 2252 - 3,3° (b)
1. UVOD Prijevoz opasnih tvari u organizacijskom i tehnološkom smislu predstavlja stalnu opasnost za sve koji dolaze u posredan ili neposredan kontakt s opasnim tvarima. Prostori u kojima se opasne tvari proizvode, skladište, prekrcavaju ili površine po kojima se odvija prijevoz ili prijenos opasnih tvari neprestano su izloženi opasnosti od zagašenja, požara, eksplozije, trovanja, radijacije, itd. S druge strane, osobe koje rukuju opasnim tvarima ili sudjeluju u prijevozu opasnih tvari u stalnoj su opasnosti od ozljeda, narušavanja njihova zdravlja ili su u životnoj opasnosti. Upravo zbog svega toga, te da bi se spriječile neželjene posljedice izgrađen je međunarodni sustav odnosa u organizaciji i tehnologiji prijevoza i rukovanja opasnim tvarima, kojega se moraju pridržavati svi koji sudjeluju izravno ili neizravno u prijevozu ili rukovanju opasnim tvarima. Temelj normativnom uređenju ove djelatnosti, općim i posebnim propisima o prijevozu opasnih tvari, čini Konvencija o međunarodnom prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu – A D R (ACCORD EUROPEEN RELATIF AU TRANSPORT INTERNATIONAL DES MARCHANDISES DANGEREUSES PAR LA ROUTE), donesena u Ženevi još davne 1957. godine s naknadno prihvaćenim prilozima. Slijedom tog međunarodnog propisa u Republici Hrvatskoj, tijekom proteklog razdoblja, donesen je cijeli niz zakona, podzakonskih akata, pravilnika i odredbi koji propisuju način proizvodnje, ukrcaja ili iskrcaja opasne tvari, prijevoza, mjera kojih se pri tom treba pridržavati, kako se ponašati i štititi sebe i druge pri tom te kako zaštititi čovjekov okoliš, zdravlje i živote ljudi i materijalna dobra, a i kako nadzirati cijeli sustav. Opasnim tvarima smatraju se one tvari koje zbog svojih osobina kao što su eksplozivnost, otrovnost, zapaljivost, korozivnost, oksidativnosti i slično mogu ugroziti zdravlje i život ljudi, prouzročiti materijalnu štetu i oštetiti okoliš. Zbog sigurnosti i zaštite svih sudionika u prometu na cestama, pri organizaciji prijevoza opasnih tvari zahtijeva se poduzimanje posebnih mjera predostrožnosti pri pakiranju, ukrcaju, prijevozu, iskrcaju, rukovanju i skladištenju opasnih tvari.
2. 1, 2 – DIMETOKSIETAN 2.1. FIZIKALNO – KEMIJSKE KARAKTERISTIKE | Kemijsko ime : | Etilen-glikol-dimetil-eter | | CAS broj: | 110-71-4 | | UN broj: | 2252 | | EU EINECS/ELINCS broj: | 203-794-9 | | Oznaka upozorenja: | R 60-61-11-19-20 | | Oznaka obavijesti: | S 53-16-24/25-37-45 | | Molekularna formula i kemijska formula | C4H10O2 CH3OCH2CH2OCH3 | 2.2. FIZIČKO – KEMIJSKA SVOJSTVA | Fizički oblik: | Bezbojna tekućina | | Miris: | Kao eter | | Molekularna masa: | 90, 12 g/mol | | Točka tališta: | - 69 0C | | Točka vrelišta: | 84 - 86 0C | | Relativna gustoća: | 0, 87 g/cm3 (20 0C) | | Topljivost u vodi: | Topljiv na 20 0C (voda i etanol) | | Viskozitet dinamički i kinematički | 20 0C - 0, 47 i 25 0C - ~ 0.455 | | Temperatura zapaljenja: | 200 0C | | Relativna gustoća para: | 3, 11 | | Tlak pare: | 67 hPa (20 0C) | | pH vrijednost : | neutralna | | Temperatura zapaljenja: | 200 0C | | Plamište: | - 6 0C | | Donja i gornja granica eksplozivnosti : | 1.6 - 10.4 Vol% | Autor: Vladimir Đurovski, apsolvent studija sigurnosti
|
Stručni članci, vijesti i osvrti 
