|
Opće mjere zaštite od statičkog elektriciteta
Opasnost od statičkog elektriciteta nastaje kad se na jednome mjestu skupi tolik naboj da se preko iskre prazni i da u granicama eksplozivnosti može zapaliti eksplozivne smjese plinova, pare i prašine ili eksplozivne materijale. Statički elektricitet može i kad nema opasnosti od eksplozije izazvati štetne smetnje u nekim proizvodnim procesima (u tekstilnoj industriji, grafičkoj industriji i sl.). Zapaljivi plinovi i pare razvrstavaju se u temperaturne razrede i u eksplozivne skupine prema Propisima o električnim postrojenjima na nadzemnim mjestima ugroženim od eksplozivnih smjesa (Dodatak “Službenog lista “, br. 18/67), koji su sastavni dio Pravilnika o električnim postrojenjima na nadzemnim mjestima ugroženim od eksplozivnih smjesa (“Službeni list “, br. 18/67 i 28/70). Zapaljivi plinovi, pare i prašina klasificiraju se prema Tehničkim propisima za konstrukciju, izradu i ispitivanje električnih uređaja za rad u atmosferi eksplozivnih smjesa, koji su sastavni dio Pravilnika o konstrukciji, izradi i ispitivanju električnih uređaja za rad u atmosferi eksplozivnih smjesa (“Službeni list”, br. 52/68). Iznimno od odredaba Pravilnika o tehničkim normativima za zaštitu od statičkog elektriciteta, koje utvrđuju mjesta ugrožena od eksplozivnih smjesa, treba pri novim tehnološkim postupcima i upotrebi novih materijala ispitati postoji li opasnost od statičkog elektriciteta kad je riječ o postupku u atmosferi eksplozivnih smjesa. Ako se utvrdi da postoji opasnost od statičkog elektriciteta, treba poduzeti odgovarajuće zaštitne mjere. Posebne zaštitne mjere Skupljanje statičkog elektriciteta u proizvodnim procesima sprečava se: - 1) uzemljenjem,
- 2) održavanjem odgovarajuće vlage u zraku,
- 3) ionizacijom zraka,
- 4) antistatičkom preparacijom,
- 5) povećanjem vodljivosti loše vodljivih materijala,
- 6) odvođenjem statičkog elektriciteta influencijom.
Uzemljenje - Uzemljenje se mora primjenjivati na svim vodljivim dijelovima strojeva, bez obzira na to upotrebljavaju li se i druge zaštitne mjere od statičkog elektriciteta.
Uzemljenje se izvodi galvanskim vezivanjem svih vodljivih dijelova postrojenja na uzemljivač. Prosjek čvrsto položena bakrenog vodiča, s obzirom na mehaničku čvrstoću, ne smije biti manji od 4 mm2. Umjesto bakrenih vodiča može se upotrijebiti čelična pocinčana traka presjeka najmanje 20 × 3 mm. Za fleksibilne vodove i spojeve treba upotrijebiti bakreno uže presjeka 10 mm2. Kao uzemljivači mogu se upotrijebiti svi tipovi uzemljivača predviđeni odredbama Pravilnika o Tehničkim propisima o gromobranima, odnosno priključak postrojenja na postojeći sustav zaštitnog uzemljenja. Otpor sustava uzemljenja za odvođenje statičkog elektriciteta mora biti u granicama određenima u Tehničkim propisima o gromobranima, koji su sastavni dio Pravilnika o Tehničkim propisima o gromobranima, odnosno određenim u Tehničkim propisima za izvođenje elektroenergetskih instalacija u zgradama (Dodatak “Službenog lista ”, br. 43/66), koji su sastavni dio Pravilnika o tehničkim mjerama i uvjetima za izvođenje elektroenergetskih instalacija u zgradama (“Službeni list ”, br. 43/66). S mjesta koncentracije statičkog elektriciteta postrojenje se mora povezati najkraćim putem na sustav uzemljenja. Pokretni dijelovi postrojenja, preko bakrenih, brončanih ili ugljenih četkica, priključuju se na sustav uzemljenja. Četkice moraju biti okomito i čvrsto postavljene na rotirajuću osovinu, s pritiskom na površinu od 0,1 do 0,2 kp/cm2. Okretni dijelovi između ležišta i osovine pri malome procijepu i odgovarajućem nazivu moraju ispunjavati uvjete za otpor uzemljenja. Vodljivi podovi - koji se rabe u sustavu za odvođenje statičkog elektriciteta moraju imati prijelazni otpor manji od 106 oma. Prijelazni otpor podova mora se kontrolirati u vremenskim razmacima što ih određuje odgovarajuća stručna služba organizacije udruženog rada.
Materijali za izradbu vodljivih podova i njihov prijelazni otpor dani su u ovoj tablici: | Materijal | Izmjereni otpor u omima | | Pločice | 107–109 | | Daske za brodski pod | 106–1010 | | Linoleum | 106–1010 | | Vodljiva guma | 102 | | Pečene pločice | 107–1010 | | Umjetni kamen-nevodljiv | 1111 | | Obični beton debljine 3 cm | 105 | | Specijalni beton debljine 5 cm | 102 | | Vodljivi pjenušavi pod | 102 | | Taraco | 105–107 | | Vodljivi taraco | 103 | | Asfalt | 1010 | Vlaženje - Vlaženje kao sredstvo za otklanjanje opasnosti od statičkog elektriciteta može se primijeniti samo ako to dopuštaju tehnološki postupak i svojstva materijala što se obrađuje.
Relativna vlaga dozira se ventilacijskim klimatskim uređajima, ili se para dovodi s pomoću rasprskavala (parni mlaz) koje se postavlja u blizini najveće koncentracije statičkog elektriciteta. Puštanje pare kroz cijevi i prskalice može u njima skupiti statički elektricitet, pa se stoga cijevi moraju galvanski povezati na sustav uzemljenja koji vlaženjem odstranjuje statički elektricitet. Pri relativnoj vlažnosti zraka od 70% ne pojavljuje se opasnost od naboja. Relativna vlažnost zraka može se smanjiti i ispod 90% u pojedinim tehnološkim procesima u kojima se moraju primjenjivati propisana sredstva i postupci navedeni u ovom pravilniku. Mjerenjem se mora utvrditi da se pri nižoj vlažnosti zraka ne pojavljuje statički elektricitet koji izaziva smetnje i štete a nije opasan u atmosferi eksplozivnih smjesa. Relativna vlažnost zraka mora se kontrolirati u određenim vremenskim razmacima, higrometrom, odnosno stalno - higrografom. Antistatička preparacija - Antistatičkom preparacijom poboljšava se odvođenje statičkog elektriciteta. Radi toga je potrebno površinu materijala premazati ili poprskati tankim slojem vodljivih tvari ili materijal potopiti u antistatik.
Sredstva antistatičke preparacije moraju biti takva da štetno ne utječu na svojstva preparirana materijala i da ne izazivaju koroziju strojeva i njihovih dijelova. Kod tekstilnog materijala antistatička preparacija mora biti postojana u pranju. Tijekom tehnološkog postupka treba, prema potrebi, ponoviti anistatičku preparaciju. Influencija - Kovinske odvodnike u obliku uzemljenih četkica, češljeva, bodljikavih odvodnika i kolektora treba postaviti što bliže materijalu s kojega treba odstraniti statički elektricitet, ali na tolikoj udaljenosti da ne dodiruju materijal (oko 15 mm iznad materijala). Te odvodnike treba postaviti na oko 100 mm ispred točke s koje se materijal odvaja od kovinskih valjaka stroja.
- Na dijelovima strojeva što se tijekom tehnološkog postupka okreću odnosno s kojih se odvaja tekstil ili folijski materijal mora se, iznad mjesta najjačeg naboja, postaviti uzemljena mjedena šipka na kojoj su u razmacima od po 50 mm pričvršćeni mjedeni lančići. Lančići se za vrijeme gibanja materijala dodiruju s njegovom površinom i klizanjem odvode s njega statički elektricitet.
Ako odvođenje statičkog elektriciteta influencijom ne daje dobar rezultat, treba ga kontrolirati, a prema potrebi broj mjesta za odvođenje influencijom povećati. Ako metoda ne zadovoljava, treba je dopuniti drugim metodama odvođenja statičkog elektriciteta. Povećanje vodljivosti loše vodljivih materijala - Da bi se postigla bolja vodljivost nevodljiva materijala mora se prirodnoj ili sintetičnoj gumi dodati koloidalni grafit. Kao dodaci mogu se upotrijebiti i kovinski oksidi.
- Vodljivost tekućine i otopine povećava se dodavanjem etilnog alkohola.
- Umjesto da se poveća vodljivost materijala često je dosatno povećati samo površinsku vodljivost. U tu se svrhu površina materijala premazuje koloidalnim grafitom, čađom ili glicerinom. Te premaze treba povremeno obnavljati.
VodIjivost nevodljivih materijala zadovoljava samo onda ako se specifični otpor smanji tako da ukupna otpornost prema zemlji ne bude veća od jednog megaoma. Radi neutralizacije elektrostatičkih pojava na materijalima kod kojih su potrebne zaštitne mjere od šteta i smetnja od statičkog elektriciteta, upotrebljavaju se visokonaponski ili radioaktivni eliminatori, koji se postavljaju u blizini mjesta na kojima se skuplja statički elekticitet. Eliminatori se postavljaju prema članu 45. Pravilnika o tehničkim normativima za zaštitu od statičkog elektriciteta. Dodatne zaštitne mjere Pri proizvodnji i radu s eksplozivnim materijalima i municijom treba, osim mjera predviđenih u ovom dijelu, primjenjivati dodatne zaštitne mjere, koje se odnose na odjeću i obuću radnika. Radnici mogu biti naelektrizirani i postati prenositelji statičkog elektriciteta. Ako se statičkim elektricitetom naelektrizirana osoba približi nekom uzemljenom predmetu, dolazi do elektrostatičkog pražnjenja, iskra kojega može izazvati eksploziju materijala i municije. Odjeća radnika ne smije biti izrađena od svile, niti smije sadržati vlakna od sintetičnog materijala. Ona treba biti od pamučnih vlakana, da bi se spriječilo da radnik bude nositelj statičkog elektriciteta. Pirotehnička obuća radnika mora biti od kože ili od vodljive gume. U potplate se moraju ugraditi mjedene pločice, radi uspostavljanja stalne galvanske veze između radnika i zemlje. Električni otpor između unutarnje i vanjske strane obuće mora iznositi najmanje 107 oma. Radnici zaposleni u proizvodnji i radu s eksplozivnim materijalima i municijom ne smiju nositi prstenje, narukvice i druge kovinske predmete. Podovi u prostorijama za proizvodnju i rad s eksplozivnim materijalima i municijom moraju ispunjavati uvjete Pravilnika o tehničkim normativima za zaštitu od statičkog elektriciteta. Sve ručice, kvake, brave i sl. moraju biti povezane na sustav uzemljenja. |