Kolike su dopuštene udaljenosti  i koji su  uvjeti

Zaštitni pojasi

Sigurnosna udaljenost zaštitnih pojasa nadzemnih spremnika za smještaj zapaljivih tekućina I. i II. skupine za spremnike zapremnine do 30 m3 odgovara zoni opasnosti, ali nikako manje od 5 m, a za spremnike zapremnine od 30 do 200 m3 10 m.

 
Sigurnosna udaljenost zaštitnih pojasa nadzemnih spremnika za smještaj zapaljivih tekućina I. i II. skupine za spremnike preko 200 m3, određuje se prema sljedećem dijagramu:

Sigurnosna udaljenost zaštitnih pojasa nadzemnih spremnika za smještaj zapaljivih tekućina III. skupine do 500 m3 je najmanje 3 m, a za veće prema sljedećem dijagramu:

Sigurnosna udaljenost spremnika mjeri se od njihovih stijenki vodoravno u svim smjerovima.

Spremnici za zapaljive tekućine III. skupine mogu se postavljati uz spremnike I. i II. skupine tako da budu ispunjeni uvjeti sigurnosnih udaljenosti za sve skupine.

Najmanje 2/3 sigurnosne udaljenosti mora se nalaziti izvan sabirnog prostora.

Sigurnosna udaljenost, izvan sabirnog prostora može završiti na vatrootpornim zidovima najmanje vatrootpornosti F 120 prema HRN DIN 4102, dovoljne visine i širine, tako da u slučaju požara ne mogu biti ugrožene građevine koje pripadaju postrojenju i koje bi se nalazile u zaštitnom pojasu da nema tih zidova.

Ukoliko se građevine koje pripadaju postrojenju ne štite zidovima, tada zidovi i otvori te građevine okrenute prema spremniku moraju biti najmanje vatrootpornosti F 120, osim prostorija namijenjenih za nadziranje rada postrojenja, a krovni pokrov mora biti otporan na leteće iskre i toplinu isijavanja prema HRN DIN 4102.

Zidovi mogu biti djelomično ili potpuno jednaki sa zidovima ili stijenkama sabirnog prostora.

Kod spremnika s prstenastim plaštom od čelika koji ima stabilni sustav za hlađenje i čija visina iznosi najmanje 4/5 visine spremnika, sigurnosna udaljenost se može smanjiti na polovicu.

 
Sigurnosni pojasi moraju biti označeni vidljivim i čitljivim natpisima:

 
Sabirni prostori

Sabirni prostori moraju biti od nezapaljivih građevnih materijala, dovoljno čvrsti i nepropusni za najveće očekivano opterećenje i postojani na djelovanje uskladištene tekućine.

Sabirne prostore mogu tvoriti udubljenja, nasipi ili stabilni zidovi ili stabilne stijenke prstenastog plašta.

Stabilnost zidova i stabilnih stijenki treba dokazati.

Sabirni prostori mogu se izvesti i u obliku stijenki koje oko spremnika tvore prstenasti prostor (prstenasti plašt).

Sabirni prostori moraju okruživati projekciju spremnika.

Sabirni prostori moraju prema gore biti otvoreni.

Sabirni prostor za vrijeme požara mora ostati nepropustan iako je došlo do razlijevanja zapaljivih tekućina.

Za brtvljenje sabirnih prostora smiju se koristiti samo materijali za prekrivanje najmanje klase gorivosti B2 prema HRN DIN 4102.

Ukoliko se za brtvljenje koriste folije, uvjet je ispunjen ako su folije prekrivene postojanim nezapaljivim materijalima koje oborine ne mogu isprati.

 
Ukoliko se za brtvljenje koristi asfalt, uvjet je ispunjen kad je:

 
Uključujući osnovne plohe spremnika, osnovna ploha sabirnog prostora pri postavljanju jednog spremnika ne smije prelaziti 10.000 m, niti 7.000 m kod postavljanja više spremnika.

Osnovna ploha sabirnog prostora može biti veća, ako je osigurano gašenje požara i za veću površinu.

Radi sprječavanja širenja požara svrsishodno je sabirne prostore što je moguće više podijeliti (sekcionirati).

Ukoliko je sabirni prostor podijeljen međunasipima ili međuzidovima, onda oni moraju biti za najmanje 1/4 niži od vanjskih nasipa ili zidova.

Kako bi se izbjegli otvori, slobodno položeni cjevovodi mogu se voditi po međunasipima i međuzidovima.

 
Udaljenost između stijenke spremnika i zida sabirnog prostora mora iznositi:

 
Sabirni prostori moraju biti dovoljno provjetravani, gdje u pravilu dostaje prirodno provjetravanje.

Kod spremnika s nepomičnim krovom i prstenastim plaštom, smjesa para/zrak mora se odvoditi tako da ne može ući u prstenasti plašt.

Ako je u prstenastom sabirnom prostoru udaljenost prstenastog plašta od spremnika manja od 2,5 m, mora se izvesti prisilno provjetravanje i kontrola para, ako se izračunom i raščlambom ne dokaže da to nije potrebno.

Zidovi, nasipi i prstenasti plaštevi mogu imati otvore za cjevovode, ako time nije narušena nepropusnost sabirnog prostora.

Sabirni prostori moraju biti opremljeni uređajima za uklanjanje vode koji u pravilu moraju biti uvijek zatvoreni i samo se pod nadzorom mogu otvoriti radi ispusta vode.

Uređaji kod njihovog automatskog rada moraju se moći i ručno zatvoriti sa zaštićenog mjesta i u slučaju požara.

Odvodnja atmosferskog taloga iz sabirnog prostora do taložnika, separatora ili drugih sigurnosnih uređaja za sakupljanje atmosferskog taloga obavlja se putem nepropusnih kanala koji mogu biti zatvoreni ili otvoreni natkriveni rešetkama.

Kanali moraju biti izvedeni tako da se putem njih ne može prenijeti požar iz jednog sabirnog prostora u drugi sabirni prostor ili dio tehnološkog procesa ili u taložnik, separator ili drugi sigurnosni uređaj za sakupljanje atmosferskog taloga i obratno, što se postiže postavljanjem pouzdanih sifonskih okana ili drugih dokazanih uređaja na odgovarajućim mjestima.

Uvjeti moraju se ispuniti u svim tehnološkim procesima gdje je predviđeno odvođenje atmosferskog taloga ili tehnoloških voda gdje postoji mogućnost onečišćenja tih voda zapaljivim tekućinama.

Taložnici, separatori ili drugi sigurnosni uređaji za sakupljanje atmosferskog taloga ili tehnoloških voda moraju ispunjavati i uvjete posebnih propisa o zaštiti voda.