Normizacija

Novim pristupom (New Approach) norme postaju podrška i alat za provedbu tehničkog zakonodavstva.  Prihvaća se načelo "pretpostavke o sukladnosti" primjenom harmoniziranih normi, koje se, iako neobvezne, nameću kao način usklađivanja s temeljnim zahtjevima, ali i ostalim zahtjevima tržišta. Norme svojom primjenom omogućavaju uklanjanje trgovinskih zapreka i time slobodno kretanje roba, osoba i kapitala stvaranjem jedinstvenog tržišta.
 

Što je, zapravo, normizacija?

Prema normi HRN EN 45020:2004 normizacija je:

• "...djelatnost uspostavljanja odredaba za opću i opetovanu uporabu koje se odnose na postojeće ili moguće probleme radi postizanja najboljeg stupnja uređenosti u danom kontekstu". 

Rezultat takve djelatnosti je norma, "... dokument donesen konsenzusom i odobren od priznatog tijela, koji za opću i višekratnu uporabu daje pravila, upute ili značajke za djelatnosti ili njihove rezultate te koji jamči najbolji stupanj uređenosti u danom kontekstu..."  

Uloga normizacije jest uklanjanje razlika definiranjem zahtjeva za proizvod pri zamisli i proizvodnji, pakiranju i transportu, stavljanju na tržište, ali i definiranjem zahtjeva za ocjenu sukladnosti proizvoda, propisujući načine ocjenjivanja i zahtjeva za tijela koja provode ocjenjivanje.

Norme se primjenjuju, ne samo na proizvod, već i na cijele sustave upravljanja kao i na osoblje. Primjena norme olakšava proizvođaču dokazivanje sukladnosti njegova proizvoda temeljnim zahtjevima iz direktiva, a tijelu za ocjenu sukladnosti dokazivanje vlastite sposobnosti za provođenje zadaća ocjenjivanja.
 

Norme donose i odobravaju priznata normirna tijela prema razinama normizacije, koje su:

• međunarodna,
  
• regionalna,
  
• nacionalna,
• pokrajinska. 

Normirno tijelo je priznato normizacijsko tijelo čija je osnovna djelatnost priprema, prihvaćanje i objava normi, za razliku od normizacijskog tijela koje ima priznatu djelatnost u normizaciji, ali ne objavljuje norme.

Nacionalna priznata normirna tijela mogu se učlaniti u regionalna ili međunarodna tijela.

Kako europski sustav podrazumijeva odvajanje funkcija zakonodavstva, normizacije, akreditacije i ocjene sukladnosti, temeljem Zakona o normizaciji ("Narodne novine", br. 163/03), Zakona o akreditaciji ("Narodne novine", br. 158/03) i Zakona o mjeriteljstvu ("Narodne novine", br. 163/03), hrvatski Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo je reorganiziran te su osnovane nove javne ustanove HZN - Hrvatski zavod za norme kao hrvatsko normirno tijelo, HAA - Hrvatska akreditacijska agencija kao hrvatska akreditacijska služba te tijelo državne uprave, DZM – državni zavod za mjeriteljstvo.
 

Zakonom uređeno područje i dobrovoljno područje

Postoje dva načina na koja se europsko tehničko zakonodavstvo implementira u nacionalno zakonodavstvo.

Na Europskoj razini donosi se tehnički propis, odnosno direktiva novog pristupa koja se objavljuje u službenom glasilu ("Official Journal").

U direktivama novog pristupa su definirani temeljni zahtjevi, dok se tehničke specifikacije proizvoda definiraju u harmoniziranim normama, čija primjena nije obvezna.

Na nacionalnoj razini se direktiva transponira u nacionalni propis te time postaje važeća u odnosnoj državi, a na temelju tog propisa prihvaćaju se i harmonizirane norme kao nacionalne.

Upućivanjem na norme u određenom propisu, njihova uporaba postaje obvezatna.

Usklađene se norme mogu prihvaćati od strane nacionalnog normirnog tijela izravno te je na taj način njihova uporaba dragovoljna, ali kako je već rečeno, uvelike olakšava dokazivanje sukladnosti s temeljnim zahtjevima.

Primjenom načela “upućivanja na norme” tehnički se zahtjevi ne uključuju u tehničke propise, već se upućuje na normu koja te zahtjeve pobliže utvrđuje.

Takvo upućivanje može biti datirano, odnosno jasno naznačen broj i izdanje norme te se kasnija izdanja mogu primjenjivati isključivo izmjenom propisa.

Upućivanje na norme može biti i nedatirano, bez oznake izdanja te se primjenjuju zadnja izdanja norme.

Kod općeg se upućivanja navode sve norme ili norme određenog područja nekog tijela, ne navodeći pojedinačne norme.

Upućivanje prema strogosti može biti izričito, čime je primjena norme isključivi način zadovoljavanja zahtjeva te pokazno, koje služi kao preporuka za jedan od načina zadovoljavanja  zahtjeva.

Upućivanjem na norme pojednostavljuje se postupak tehničkog usklađivanja, donošenjem propisa koji nisu preopširni i ne ovise o promjenama stanja tehnike jer su tehnički zahtjevi definirani u normama koje su međunarodno prepoznatljive pa time olakšavaju slobodno kretanje na tržištu.

Autor: Josipa Špacir dipl. ing