Što nam sve prijeti u vlastitom domu?

Otrovi u stanu

U čemu je problem?

Nažalost živimo u vremenu kada su kemikalije prisutne u svemu.

Od 4736 zabilježenih otrovanja u Centru za kontrolu otrovanja u Zagrebu od 1985. do 1999. godine, u 23% uzrok su bile tzv. kućne kemikalije. U skupini sredstava za pranje i čišćenje, 11% slučajeva uzrokovano je korozivima, 9% tekućim detergensima i 4% hipokloritima.

Organska otapala uzrokovala su 18% otrovanja kućnim kemikalijama, najčešće zbog ingestije benzina i razrijeđivača.

Na kozmetička sredstva otpada 7% otrovanja kućnim kemikalijama, a najčešće su bile ingestije šampona za kosu, vodikova peroksida i acetona.

Od ostalih kućnih kemikalija najčešća je bila ingestija žive iz toplomjera i silikagela, dok su otrovanja antifrizom, naftalinom ili tekućim gnojivima relativno rijetka.

Slučajevi ingestije ili druge izloženosti kućnim kemikalijama izazivaju veću zabrinutost i primjenu energičnijih terapijskih zahvata nego što to zaista zaslužuju po svojim toksičnim svojstvima.

Moguće je također podcijeniti opasnost od otrovanja ovim proizvodima jer se smatraju a priori malo toksičnim.

U nekim slučajevima, posebno ako u inicijalnoj fazi otrovanja nema izraženih simptoma, to može biti uzrok nepravodobnog ili neprikladnog liječenja i posljedičnog lošeg ishoda.

Zbog toga preporučamo da se kod sumnje na otrovanje kućnim kemikalijama, liječnik konzultira s Centrom za kontrolu otrovanja, od kojeg može dobiti informacije o sastavu i toksičnosti pojedinog proizvoda.

Mogućnosti prevencije otrovanja kućnim kemikalijama su velike, i to ponajprije edukacijom u obitelji, jer se najčešće radi o nenamjernim otrovanjima kod djece.

Proizvođačima sredstava namijenjenih za domaćinstvo treba preporučiti odnosno zakonski odrediti uporabu pakovanja sa zaštitnim zatvaračima.

Djelotvornost ovih mjera potvrđena je iskustvima drugih zemalja.

U posljednjih 50 godina napravljeno je 80 000 vrsta kemikalija, a o broju mješavina se ne smije ni razmišljati. One su prisutne u svemu, hrani, vodi, zraku, dječjim igračkama, računalima...

Problem je u cijeni koju plaćamo zdravljem, o čemu nas ne informiraju i često je nismo ni svjesni!

Kemikalije se tokom proizvodnje i upotrebe prenose u zrak, vodu i ulaze u ćelije biljaka, životinja i ljudi.

 Oko 300 štetnih kemikalija se može naći u tijelu "zdravog" europskog čovjeka!

 
Dvije grupacije kemikalija su posebno opasne za opstanak živog sveta na planeti:

 
Prva grupa trajnih, bioakumulativnih kemikalija ostaje veoma, veoma dugo u tijelu i nagomilava se naročito u mastima.

Nepoznate su njihove posljedice na nas u malim količinama i trajna izloženost.

Zna se da su otrovne i kada dospiju u životnu sredinu nemoguće ih je ukloniti!

Druga grupa endokrin ometajućih kemikalija imitira, blokira ili ometa hormone kod ljudi i životinja! Miješaju se i preuzimaju biološke procese, stvarajući neurološke i probleme u ponašanju, defekte u razvoju organa i spolnih organa.

Poneka kemikalija druge grupe ima i osobine iz prve grupe.

To znači da se mogu prenijeti sa majke na plod, tj. novorođenče, a defekti se ispoljavaju odmah ili u vrijeme odrastanja!

Zakoni EU ne propisuju upotrebu tih kemikalija jer su doze male (1:trilion), ne vodi se računa o miješanju kemikalija i o efektu na djecu...

Na samo 14% proizvoda piše što zaista sadrže u svom sastavu!

Na samo 21% proizvoda stoje odgovarajuća zdravstvena upozorenja...