Utjecaj ergonomije na konstrukciju radnog mjesta

Podjela ergonomije po etapama odnosno fazama razvoja

Razvoj ergonomije može se podijeliti u dvije etape:

• klasična ili korektivna ergonomija (traje od industrijske revolucije do 1950-tih godina),
• sistemska ili projektna ergonomija (od 1950-tih do danas). 

 
Klasična ili korektivna ergonomija zasniva se na principu:

• Vidiš – gledaš - ideš poboljšati

Predstavnik ove ergonomije je Barnes sa već spomenutom studijom rada u kojoj je definirao 22 principa za racionalizaciju rada kao cjeline.

Od ta 22 principa:

• 8 principa je vezano za ekonomiju pokreta,
• 8 principa je vezano za uređenje radnog mjesta,
• 6 principa je vezano za metode i načela oblikovanja alata i opreme.

Sistemska ili produktivna ergonomija govori da se kod projektiranja počinju uključivati ergonomska saznanja, veliki doprinos razvoju je donijela vojna industrija, počeci su joj u II. svjetskom ratu zbog vojnih aviona (trebalo je prilagoditi ručice, gumbe i ostalo svim potencijalnim pilotima).

Glavna razlika između ove dvije ergonomije je da se u početku ergonomije čovjek prilagođavao radu, a danas se rad prilagođava čovjeku.

Konstrukcija radnog mjesta

Iz iskustva se došlo do zaključka da dolazi do niza problema ako se ne vodi računa o konstruiranju radnog mjesta (načinu korištenja alata, i uređaja, raspored alata i uređaja, klimatski uvjeti na radnom mjestu, itd.). ako pri konstrukciji radnog mjesta ne pazimo na ergonomske principe možemo smanjiti produktivnost:

• povećanje gubitka radnog  vremena (puno pokreta činimo pa imamo manje vremena za rad, a više se umaramo),
• radnik se više umara (npr: ako mora ići oko nečega),
• povećavaju se troškovi liječenja (medicinski troškovi),
• imamo i veće materijalne troškove,
• dolazi do niske kvalitete samog rada,
• veća je i mogućnost nezgoda na radu.

 
U SAD-u je 1954. godine prijavljeno 6,3 milijuna radnih ozljeda što je rezultiralo sa 121 milijardom dolara gubitka.

 
Devedesetih godina prošlog stoljeća javljaju se dvije bolesti koje su u direktnoj vezi sa primjenom ergonomskih načela:

• bolest kralježnice (leđa) i
• bolest zapešća šake.

 
Obje bolesti javljaju se zbog dugotrajnih položaja ruke i leđa, a iste se mogu smanjiti upotrebom ergonomskih principa.

 
Interdisciplinarnost ergonomije očituje se u tome da ona koristi podatke nekoliko različitih znanosti:

• medicina (čovjek-način funkcioniranja organizma iz fiziologije rada),
• antropometrija (važno prilagoditi dimenzije čovjeka, npr: odrasla populacija i dječja populacija – vrtići),
• psihologija (psihički odnos čovjeka prema alatu, uređaju, računalu, npr: strah da će se na računalu nešto krivo napraviti),
• sociologija (odnos čovjeka u grupi prema suradnicima, nikada ne radimo sami već u interakciji sa okolinom),
• razne tehnologije (koristimo saznanja iz raznih tehnologija, kako ih primijeniti da čovjeku bude bolje),
• organizacija rada (kako organizirati rad – najboljeg radnika za određeni posao),
• pedagogija (svrsishodnost školovanja – da li se potrebno školovati ili se prepustiti sami sebi),
• biomehanika (proučavanje pokreta sa stanovišta funkcioniranja čovjeka),
• fizika okoline (buka, rasvjeta, vibracije, mikroklima, itd.),
• primijenjena psihologija (odnosi se na obučenost radnika – u odnosu čovjeka i stroja odnosno kako čovjek reagira na pojedina upozorenja i kako postupa dalje),
• matematika (pri obradi podataka),
• statistika (obrada i prikaz rezultata).

 
Faktori koje moramo uzeti u obzir prilikom konstrukcije novog ili analize starog radnog mjesta:

• antropometrijski faktori (visina čovjeka zbog dohvata ručke ili dugmeta na stroju, voditi računa za koju se populaciju radi M/Ž, za koji se narod radi – Japanci su nižeg rasta, …)
• biomehanički faktori (način na koji sila djeluje na naše zglobove, način prenošenja materijala i rukovanje teretom, položaj tijela pri radu – sjedeći ili stojeći, da li postoji mogućnost podešavanje visine),
• fiziološki faktori (način funkcioniranja našeg organizma),
• faktori povezani sa konstrukcijom posla (poslove podijeliti u manje segmente, da li je radnik uključen u rješavanje problema oko svog posla, upoznati ga sa ciljem, i svrhom posla),
• faktori povezani sa informacijom i kontrolom posla (da li su informacije prikazane na najjednostavniji način, iste se mogu prikazati na puno načina – kontrasti boje i podloge, koje boje koristiti za upozorenja – zvučna ili vidna, itd.),
• faktori radne okoline (buka i vibracije – da li je njihov nivo u dozvoljenim granicama, rasvjeta – bliještanje i sl., klima – toplo, hladno, prevruće, da li se zbog ovih faktora mora nositi zaštitna oprema na radu).

 
Prilikom konstrukcije radnog mjesta potrebno je voditi računao o uvjetima rada te ih treba uskladiti sa 4 karakteristike (komponente):

• motorno-fizičke (visina, težina),
• senzorne (sluh, vid),
• mentalne (intelektualne sposobnosti, memorija, pažnja),
• duhovne (moralnost).

 
Planiranje i oblikovanje radnog mjesta s ciljem pronalaženja novih odgovarajućih rješenja

Ergonomiju ćemo proučavati s tehničkog stanovišta, a bavit ćemo se prvenstveno načinom kako je to navedeno u gornjem naslovu. 

Podjela ergonomije:

Koncepcijska ergonomija

• u startu prije definiranja radnog mjesta, postupaka i slično, kreče od čovjeka, odnosno njegove dimenzije prilagođavamo radnom mjestu.

Odnosi se na dva dijela:

Područje čovjeka

• cilj je da se smanji opterećenje čovjeka (psihološko i fizičko), da rad bude što ugodniji, da definiramo odmor (koliko puta, kada u toku vremena, odmori u specifičnim radnim temperaturama – hladnjače i sl.), poboljšavanje zaštite na radu (moramo znati sve faktore koji utječu na čovjeka na poslu), preventiva u zaštiti na radu, sprječavanje monotonije.

Područje ekonomičnosti

• cilj je da se čovjeka što bolje iskoristi radi povećanja zarade odnosno profita, da se smanje ukupni troškovi proizvodnje, da se ubrza ritam rada, da se omogući što kvalitetniji rad i poveća kvaliteta, da se smanje pogreške radnika pri radu, odnosno da se poveća preciznost rada.

Sistemska ergonomija

• poklapa se sa koncepcijskom ergonomijom.

Ova ergonomija u načelu gleda usklađivanje glavnih funkcija proizvodnog sustava (čovjek-stroj-okolina).

Korektivna ergonomija

• u biti najskuplja ergonomija.

Ustanovili smo probleme, pa ih moramo otkloniti, a to onda više košta nego da smo planirali unaprijed. Javlja se i primjenjuje kada se ustanovi da ima problema i radi se korekcija. Javlja se ako ne znamo sve probleme koji se mogu javiti, isti se pojave naknadno i tada moramo izvršiti korekciju.

Softverska ergonomija

• vezana je za odnos čovjeka i računala, bilo direktno ili indirektno.

Ima za cilj razviti kriterije i metode kojima će se ocijeniti programi, odnosno primjenjivost za čovjeka (tipkala, indikatori, itd.).