Kako izgleda ustroj zaštite na radu prema Zakonu o zaštiti na radu

Zakon o zaštiti na radu utvrđuje subjekte, njihova prava, obveze i odgovornosti glede provedbe zaštite na radu kao i sustav pravila zaštite na radu čijom se primjenom postiže u najvećoj mogućoj mjeri svrha ovog zakona.

Temeljna zadaća Nacionalnog vijeća zaštite na radu je unapređivanje zaštite na radu, a osniva ga Vlada RH odlukom kojom se utvrđuje sustav, djelokrug i način rada vijeća. (Zakon je stupio na snagu 06. 07. 1996., primjenjuje se od 01. 01. 1997..

Poslodavac je svaka fizička ili pravna osoba koja zapošljava jednog ili više zaposlenika uključujući i javne službe, osobe koje obavljaju djelatnost osobnim radom i pravne osobe kada koriste rad drugih osoba.
 

Tko su sve osobe na radu:

• osobe koje su u radnom odnosu kod poslodavca na temelju ugovora o radu, uključujući i javne službe – ZAPOSLENICI;
• osobe koje su na stručnom osposobljavanju kod poslodavca bez zasnivanja radnog odnosa – VOLONTERI;
• učenici i studenti koji su kod poslodavca na praktičnoj obuci;
• osobe koje su za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili odgojne mjere obavljaju naređene poslove;
• osobe koje obavljaju djelatnost osobnim radom;
• osobe koje se po bilo kojoj osnovi rada nalaze u prostorijama i prostorima poslodavca.

Odredbe Zakona o zaštiti na radu ne odnose se na pripadnike oružanih snaga, redarstvene službe i kućne pomoćnice.

Sustav pravila koja se primjenjuju u organiziranom provođenju zaštite na radu:

• pravila pri projektiranju i izradi sredstava rada;
• pravila pri održavanju i ispitivanju sredstava rada;
• pravila koja se odnose na sredstva rada i zaposlenike te prilagodbu procesa rada njihovom spolu, dobi te duševnim i tjelesnim sposobnostima;
• osposobljavanje i obavještavanje zaposlenika i poslodavaca sa svrhom postizanja odgovarajućeg stupnja zaštite na radu i zdravstvene zaštite;
• suradnja na svim razinama od poslodavaca i zaposlenika, preko njihovih predstavnika i udruga do razine državnih ustanova i tijela;
• zaštita zaposlenika, njihovih predstavnika i stručnjaka za zaštitu na radu od dovođenja u nepovoljniji položaj i od drugih mjera zbog akcija poduzetih na području zaštite na radu.

Osnovna pravila zaštite na radu su pravila zaštite na radu kojima se uklanja ili smanjuje opasnost na sredstvima rada.

Osnovna pravila zaštite na radu sadrže zahtjeve kojima mora udovoljavati sredstvo rada kada je u uporabi, a naročito glede:

• opskrbljenosti sredstava rada zaštitnim napravama;
• osiguranje od udara električne struje;
• sprečavanja nastanka požara i eksplozije;
• osiguranja potrebne radne površine i radnog prostora;
• osiguranja potrebnih putova za prolaz, prijevoz i evakuaciju zaposlenika;
• osiguranja čistoće, potrebne temperature i vlažnosti zraka;
• ograničenja brzine kretanja zraka;
• osiguranja potrebne rasvjete mjesta rada i radnog okoliša;
• ograničenja buke i vibracija u radnom okolišu;
• osiguranja od djelovanja po zdravlje štetnih tvari i zaštita od elektromagnetskih i drugih zračenja;
• osiguranja prostorija i uređaja za osobnu higijenu.

Sredstvima rada smatraju se:

• objekti namijenjeni za rad s pripadajućim prostorijama, instalacijama i uređajima, prostorijama i površinama za kretanje zaposlenika te pomoćnim prostorijama i njihovim instalacijama i uređajima;
• prijevozna sredstva željezničkog, cestovnog, pomorskog, riječnog, jezerskog i zračnog prometa;
• strojevi i uređaji;
• skele i površine s kojih se obavlja rad i po kojima se kreću zaposlenici.

Posebna pravila zaštite na radu su pravila zaštite na radu koja se odnose na zaposlenike i na način obavljanja radnog postupka.
 

Posebna pravila zaštite na radu sadrže:

Uvjete koje moraju ispunjavati zaposlenici pri obavljanju poslova s posebnim uvjetima rada glede:

• dobi;
• života;
• spola;
• stručne spreme i osposobljenosti;
• zdravstvenog stanja;
• duševnih i tjelesnih sposobnosti;
• obvezu i načine korištenja odgovarajućih osobnih i zaštitnih sredstava i zaštitnih naprava;
• posebne postupke pri uporabi opasnih radnih tvari;
• obvezu postavljanja znakova upozorenja od određenih opasnosti i štetnosti;
• obvezu osiguranja napitaka pri obavljanju određenih poslova;
• način na koji se moraju izvoditi određeni poslovi ili radni postupci, a posebno glede trajanja posla, jednoličnog rada i rada po učinku;
• postupak s unesrećenim ili oboljelim zaposlenikom do upućivanja na liječenje nadležnoj zdravstvenoj ustanovi.

Priznata pravila zaštite na radu su pravila iz stranih propisa ili u praksi provjereni načini pomoću kojih se opasnosti na radu otklanjaju ili smanjuju ili kojima se sprečava nastanak ozljeda na radu, profesionalnih ili drugih bolesti te ostalih štetnih posljedica za zaposlenike, a primjenjuju se ukoliko ne postoje posebna pravila zaštite na radu.

Ukoliko se primjenjuju pravila zaštite na radu utvrđena stranim propisima primjenjuju se oni koji su povoljniji za sigurnost i zaštitu zdravlja zaposlenika i drugih osoba

Ministar nadležan za rad pravilnikom utvrđuje koji će se strani propisi primjenjivati kao priznata pravila i određuje način njihovog objavljivanja.

Poslodavac može obavljanje poslove zaštite na radu prenijeti i na svojeg ovlaštenika. Ovlaštenje poslodavac daje ugovorom o radu kojim utvrđuje i radno vrijeme u kojem će se obavljati poslovi zaštite na radu.

Poslodavac je dužan nadoknaditi štetu zaposleniku za izgubljeno zdravlje, za izgubljeno zdravlje uslijed ozljede ili profesionalne bolesti koja je nastupila na radu ili u svezi sa radom, (čl. 15 Zakona o zaštiti na radu).
 

Opća načela zaštite po kojima je poslodavac dužan provoditi zaštitu na radu:

• izbjegavanje opasnosti i štetnosti;
• procjena opasnosti i štetnosti koje se ne mogu otkloniti primjenom osnovnih pravila zaštite na radu;
• sprečavanje opasnosti i štetnosti na njihovom izvoru;
• zamjena opasnog neopasnim ili manje opasnim;
• davanje prednosti skupnim mjerama zaštite pred pojedinačnim;
• odgovarajuće osposobljavanje i obavješćivanje zaposlenika;
• planiranje zaštite na radu s ciljem međusobnog povezivanja tehnike uvjeta rada, ustroja rada, ljudskih odnosa i utjecaja okoliša na radno mjesto;
• prilagođavanje tehničkom napretku;
• prilagodba rada zaposlenicima, naročito u svezi s oblikovanjem mjesta rada, izborom opreme te načina rada i proizvodnje, posebice u svrhu ublažavanja jednoličnog rada i rada po učinku kako bi se smanjio njihov štetan učinak za zdravlje.

Granični broj zaposlenika kod poslodavca da bi nastupila obveza donošenja akta o zaštiti na radu kojim se provodi zaštita na radu iznosi 20 zaposlenika, (čl. 18, st. 4 Zakona o zaštiti na radu).

Granični broj zaposlenika kod poslodavca da bi on sam ili njegov ovlaštenik mogao obavljati poslove zaštite na radu iznosi 50 zaposlenika; (čl. 19, st. 1 Zakona o zaštiti na radu).

Poslodavac i/ili njegov ovlaštenik moraju biti osposobljeni za obavljanje poslova zaštite na radu po programu i načinu provjere znanja propisanim od Ministra rada, (čl. 19, st 2 Zakona o zaštiti na radu).

Ministar nadležan za rad donosi program za osposobljavanje poslodavaca i njihovih ovlaštenika za poslove zaštite na radu, (čl. 19, st. 3 zakona o zaštiti na radu).

Granični broj zaposlenika kod nekog poslodavca kad nastupa obveza zapošljavanja stručnjaka zaštite na radu za obavljanje poslova zaštite na radu iznosi preko 50 zaposlenika, (čl. 20 Zakona o zaštiti na radu).

Granični broj zaposlenika kod nekog poslodavca kad nastupa obveza formiranja službe zaštite na radu iznosi više od 250 zaposlenika, (čl. 21, st.1 zakona o zaštiti na radu).