|
Općenito o izradi procjene opasnosti
Nakon niza industrijskih katastrofa 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća (Bhopal, Seveso, Flixgorough, Los Alfaques, Piper Alpha, Černobil i druge), Europska zajednica (Europska Unija) je u smjernici 89/391/EEZ iz 1989. godine odredila svojim članicama obvezu da poslodavci procjenjuju rizike za sigurnost i zdravlje radnika, među ostalim u izboru sredstva rada, upotrebljavanih opasnih tvari i prilagođenosti mjesta rada radnika. Nakon toga europske su zemlje počele stvarati zakonske propise kojima su utvrdile obvezu izrade dokumenta kojim se, uzimajući u obzir sve uvjete rada, određuje rizik oštećenja zdravlja, odnosno nastanka ozljeda na radu. U svoje zakonodvstvo ovu je obvezu ugradila i Republika Hrvatska. Zakon o zaštiti na radu donesen 1996. godine, propisuje obvezu izrade procjene opasnosti, na temelju koje se primjenjuju pravila kojima se otklanjaju ili na najmanju moguću mjeru smanjuju opasnosti i štetnosti pri radu. Pravilnikom o izradi procjene opasnosti, donesenim godinu kasnije, određeno je da obvezu izrade procjene opasnosti imaju svi poslodavci u djelatnosti industrije, graditeljstva, poljoprivrede, ribarstva, šumarstva, prometa i zdravstva te u drugim djelatostima u kojima postoji mogućnost nastanka ozljeda na radu i profesionalnih bolesti. Prema pravilniku obvezu izrade procjene imaju i obrazovne ustanove s laboratorijima i radionicama praktične nastave. Zbog nedoumica i da bi se pojasnilo koji su obrtnici i mali poslodavaci dužni izraditi procjenu opasnosti, nadležno ministarstvo je u mišljenju od 28. listopada 1997. godine navelo popis djelatnosti kojim se odvezuje izrada procjene opasnosti za slijedeće djelatnosti: - automehaničari,
- auto-struke,
- četkari,
- čistači prozora,
- dimnjačari,
- električari,
- fotografi - fotostudio,
- fotokopiranje,
- frizeri,
- građevinari,
- gumari i izrada tehničkih proizvoda,
- instalateri centralog grijanja, plina i kanalizacije,
- izrada kemijskih proizvoda,
- optičari,
- pekari,
- pismoslikari i izrada reklama,
- plastičari,
- postolari,
- RTV mehaničari,
- soboslikari,
- staklari,
- stolari,
- tapetari i dekorateri,
- čišćenje i pranje fasada,
- zlatari itd.
Procjena opasnosti je najvažniji dokument s područja zaštite na radu jer ona predstavlja “sliku” zaštite na radu kod određenog poslodavca. Dobro izrađena procjena opasnosti daje odgovore na slijedeća pitanja: - Koje opasnosti postoje kod poslodavca?
- Koji radnici su izloženim određenim opasnostima i kakva oštećenja zdravlja mogu nastati?
- Da li su postojeće mjere zaštite na radu dovoljne?
- Ako je bilo ozljeda na radu zbog čega su se događale?
- Što treba učiniti da se ozljede ne ponavljaju?
- Kolika je razina rizika oštećenja zdravlja radnika?
- Da li je u poslodavca sve što se tiče zaštite na radu potpuno u skladu s propisima?
- Ako nije, što treba poduzeti?
Na temelju rezultata procjene poslodavac je dužan poduzeti odgovarajuće mjere s ciljem poboljšanja stanja zaštite na radu. Izrađena procjena služi i kao podloga pri izradi akta kojim se kod poslodavca regulira provedba zaštite na radu, te kao osnovni materijal za izradu programa osposobljavanja radnika za rad na siguran način. Zakon o zaštiti na radu propisuje novčane kazne u iznosu od 10.000 do 40.000 kn za poslodavce koji ne izrade procjenu opasnosti. Autor: Borivoj Žmegač, dipl. ing. |
Stručni članci, vijesti i osvrti 
