Sedamdesetih godina prošlog stolje?a u svijesti ljudi javila se spoznaja kako naš modrozeleni planet Zemlja postaje sve manje plav, zelen, osun?an i prijatan za život. Dugogodišnja nebriga industrijski i potroša?ki usmjerene civilizacije dovela je u opasnost sav živi svijet. Znanstvenici su pesimisti?no upozoravali na posljedice one?iš?avanja zraka, vode i tla: nestanak prirodnog okoliša postaje prijetnja opstanku ?ovje?anstva. A ?ovjek, Homo sapiens, jedino je razumno bi?e na Zemlji! U razvijenom dijelu svijeta javljaju se pokreti “zelenih”, javnost se senzibilizira i zaštita okoliša postaje na?in razmišljanja i života. Dan planeta Zemlja prvi puta je proslavljen u Americi 22. travnja 1970. godine Od tada Dan Zemlje postaje globalni praznik, popra?en javnim manifestacijama, sajmovima, festivalima... U Hrvatskoj se ovog prolje?a obilježila 15. godina od prve organizirane manifestacije. Interes za ekologiju, zaštitu prirode i okoliša u neprestanom je porastu. Naziv “ekološki” sve se ?eš?e može ?uti u svakodnevnom govoru. Piše se i govori o ekološkim proizvodima, ekološkoj hrani, ekološkoj svijesti, ekološkim udrugama. “Ekološki” i “eko” povezuju se s ne?im što je zdravo, prirodno, neškodljivo i što ne one?iš?uje okoliš. Na taj se na?in “ekologija” nenamjerno, ali pogrešno poistovje?uje sa zaštitom okoliša. ?itatelje bi možda zanimalo objašnjenje pojmova ekologija, zaštita okoliša, priroda, okoliš, ekolog i zaštitar prirode.
Navest ?emo kra?a tuma?enja.
1. Tuma?enje pojmova prema: “Ekološki leksikon”, urednik prof. dr. Oskar P. Springer, izdava? Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog ure?enja RH (2001.).
Ekologija (gr?. oikos = dom, ku?a, logos = rije?, govor) je grana biologije, znanost o me?usobnim odnosima i utjecajima žive i nežive prirode, o ovisnosti živih bi?a i njihove životne sredine te uzajamnih odnosa svih živih bi?a koja žive zajedno na istom staništu.
Ekologija ujedinjuje niz znanstvenih disciplina i njihovih metoda: botaniku, zoologiju, antropologiju, pedologiju, geologiju, meteorologiju, hidrologiju, matematiku, fiziku, kemiju i dr. Naziv “ekologija” prvi je upotrijebio njema?ki zoolog Ernest Haeckel 1886. godine koji je pod tim podrazumijevao “cjelokupnu znanost o odnosima organizama i svijeta koji ih okružuje, dijelom organske, dijelom neorganske prirode”. Zaštita okoliša je društveni ili politi?ki pokret koji ima za cilj educirati javnost o problemima one?iš?enja okoliša i poticati na rješavanje tih problema.
Zaštita okoliša ne bavi se znanstvenim istraživanjima iako zahtijeva razumijevanje odre?enih ekoloških na?ela. Priroda obuhva?a ?itav svemir, živi i neživi svijet, zakonitosti koje u njemu vladaju i sile koje u njemu djeluju. Okoliš je prirodno okruženje; zrak, tlo, voda, klima i živa bi?a te kulturna baština koju je stvorio ?ovjek. Ekolog je znanstvenik koji se bavi ekologijom. Pri tome vrši istraživanja na terenu i u laboratoriju, a rezultate svojih istraživanja objavljuje u znanstvenim i stru?nim ?asopisima i knjigama. Zaštitari okoliša, ekologisti, osobe su aktivno uklju?ene u pokret zaštite okoliša i ne moraju biti ekolozi.
Suvremena promišljanja o odgoju i obrazovanju iznimnu pozornost posve?uju temama okoliša i održivog razvoja. Pri tome nije upitno trebamo li odgoj i obrazovanje za okoliš, nego kako ga provoditi da bi bio u?inkovit. A istinski temelj za promjene je osobna promjena. Kada osvijestimo sebe i potrebu za promjenama, mo?i ?emo odgajati i obrazovati druge. Republika Hrvatska je Ustavom i zakonima o zaštiti prirode i okoliša osigurala svima pravo na zdrav život i zdrav okoliš, te uvjete održivog razvoja.
Život u urbanim sredinama udaljava djecu od dodira s prirodom. Sve što ih okružuje nije iskonski prirodno, ni parkovi ni ku?ni ljubimci. Zašti?eni dijelovi prirode podru?ja su o?uvane prirode. Tamo djeca prepoznavaju biljne i životinjske vrste na njihovom prirodnom staništu te shva?aju važnost biološke raznolikosti i ekološke odnose. Nastavni program prirode i biologije u osnovnoj školi u velikoj je mjeri posve?en ekološkim temama i obojen zada?ama u smislu zaštite prirode i brige za okoliš. U?inkovito ostvarivanje tih zada?a bit ?e temelj održivog razvoja u budu?nosti. Odgoj i oblikovanje pozitivnih stajališta u?enika spram okoliša, navike i ponašanje u prirodi, stje?u se kroz obrazovanje i široko upoznavanje prirode i njezinih vrijednosti. Važno je spoznaje popratiti osje?ajima, te potaknuti u?eni?ku aktivnost za istraživanje i razumijevanje prirode. Jednako je važno ugraditi poštovanje za prirodu u osobnu ljestvicu vrednota svakoga pojedinca. Potrebno je poticati usvajanje zdravih životnih navika te poticati i vježbati ponašanja koja ?e doprinijeti zaštiti prirode i unapre?ivanju radne i životne okoline. Suvremeni pristup odgoju i obrazovanju za okoliš u odgojno-obrazovnom procesu u školi podrazumijeva planiranje razli?itih na?ina u?enja u redovnoj i izbornoj nastavi te u izvannastavnim aktivnostima: prakti?ne radove, istraživa?ku nastavu i nastavu izvan u?ionice, otvorene (projektne) dane integrirane nastave, tribine, okrugle stolove, parlaonice, uklju?ivanje škole u program GLOBE ili EKO - škole.
Odgojem i obrazovanjem za okoliš izvršavamo zada?u stvaranja nove generacije mladih ljudi koji ?e kroz ljubav prema prirodi stvoriti stalnu potrebu za odlazak u nju, razvijati ispravan odnos prema prirodi te osobnu znanstvenu kreativnosti. Realizacijom razli?itih projekata tijekom odgojno–obrazovnog procesa, kratkoro?no i dugoro?no ostvaruju se ciljevi kao npr. razvijanje ljubavi prema prirodi i okolišu, podsticanje na u?enje u prirodi te bu?enje interesa šire javnosti za o?uvanje prirode i okoliša izložbama, tribinama i ekološkim radionicama.
Osnovni je i trajni cilj educiranje u?enika - edukatora. Najbolje rezultate postižu i najlakše u?e najmla?e generacije. U isto vrijeme, one su te koje ?e ste?ena znanja najduže primjenjivati i prenositi na druge. Poznato je iz razvijenih zemalja da su se pojmovi zaštite okoliša uvodili u širu javnost putem obrazovanja na radnome mjestu i preko školske djece na roditelje. Ve? u vrti?u djeca razvijaju osje?aje odgovornosti prema svom okolišu. I u školama se prigodnim doga?anjima obilježavaju datumi vezani uz zaštitu prirode i zna?ajni za naš plavi planet Zemlju. Poznate su i ve? tradicionalne ekološke i druge aktivnosti u?enika u povodu npr. Me?unarodnog dana zaštite mo?vara i vlažnih staništa (2. velja?e), Svjetskog dana voda (22. ožujka), Dana planeta Zemlje (22. travnja), Svjetskog dana biološke raznolikosti i Dana zaštite prirode u Hrvatskoj (22. svibnja), Svjetskog dan zaštite okoliša (5. lipnja), Me?unarodnog dana zaštite ozonskog omota?a (16. rujna) i Me?unarodnog dana ?istih planina (26.9.).Planet Zemlja jedini je naš dom i njegova budu?nost ovisi o ?ovjeku koji se treba izboriti za spas cjelokupnog života i bogate prirodne raznolikosti. ?ovjek se mora nizom zaštitnih akcija odlu?no suprotstaviti zaga?ivanju zraka, vode i tla, radioaktivnom zra?enju te pretjeranom korištenju neobnovljivih izvora energije.
lll. Temeljne slobode i prava ?ovjeka i gra?anina, ?l. 69.:
Izvor: mojcvijet.hr