Jako volim retro stvari, ali zanimljivo je d za jednu stariju marku sata sa ovih prostora često neki ljudinisu nikad čuli. Darwil ženski i muški satovi su bili popularni jer su bili moderni za vrijeme Jugoslavije, pouzdani, a bili i opskrbljeni dijelovima za servis.

Pouzdani, točni i lijepi ženski i muški satovi za to vrijeme. Darwil je bio sinonim za ručni sat. Njihov logo je bio stilizirani orao sa krunom i ispod je pisalo ime Darwil na satu. Mehanizme u Darwilu smo vodili kao švicarske. Ne znam gdje se mehanizam pravio i nazive modela. A u Trstu je bila i zvanična Darwil prodavonica. Nekad su se takvi ženski i muški satovi poklanjali i u firmama, radnik radi npr. 10 godina, pa bude dobar, i kolektiv mu pokloni npr. Darwila, druga firma je poklanjala Omegu i tako dalje. Ne sjećam se točno kutija u koje su se pakirali Darwil ženski i muški satovi, ali znam da je bila moderna sigurno – za ono doba.

Ne sjećam se čak ni reklama o Darwilu u novinama ni na televiziji. Urarima je najveća reklama za Darwil bila kroz posao, kroz mušterije i njihove komentare o satu.

Kod prijatelja urara sam vidio da je dao učeniku da rasklapa nekog Darwila. To je vježba ali kroz zvaničnu popravku. I to je dobra metoda za vježbanje jer vam je tad koncentracija malo povećana, tako da i učite, a možete i da zaradite.

U parfimerijama su se ranije prodavali razni artikli, a između ostalog bio je i štand sa satovima gdje su se prodavali ženski i muški satovi Seiko, Darwil, Omega i tako dalje. Sad popravljamo Darwil satove ako imamo dijelove za njih. Mnogi bi ženske i muške satove Darwil i popravili, pa ih ponovo nosili – ali jednostavno nema dijelova i ne mogu se popraviti.…

Ako pokrećemo priču koji su se ženski i muški satovi nosili u Jugoslaviji, svakako moramo spomenuti i Darwil. Darwil je tada koštao pola prosječne plaće, tu informaciju sam našao na forumu. Profesor koji radi u školi ili službenik u općini mogao je da ga kupi na rate, na čekove. U to doba stalno je bila inflacija, dinar je skakao. Tako da je to svakako bilo pola plaće tad kad ga kupite, ali to kasnije inflacija pojede. 

Što se tiče Darwila, nije mi poznato da su se kod nas prodavali njihovi muški satovi ozbiljnijeg, skupljeg ranga. U Italiji su skuplji satovi svakako bili prodavani. Onaj tko je htio skuplji sat je vjerojatno kupovao Certinu, Omegu ili tako neke brendove koji i dan danas postoje. Znam da je bilo takvih radnji i kod nas.

Oznake potpisa su mogli da imaju praktično svi proizvođači satova koji su kupovali od ozbiljnih proizvođača mehanizama. Isti ovaj mehanizam koji imaju Darwil muški satovi mogao se naći u Seiku, Nivadi, Omikronu. Samo je trebalo tražiti od proizvođača da utisne žig na mehanizmu. 

Ovi ženski i muški satovi kao logo su imali krunu, mada ne znam točno što ona znači. Pretpostavljam da je cilj vlasnika bio da sat bude prepoznatljiv po nečemu. Jer mnogi satovi iz tog doba imaju samo naziv i ništa više. Omega ima i grčko slovo iznad imena. Kod Darwil satova je to bila kruna. Orao je također opća simbolika i estetika. Ne znamo da li je vlasnik satova proučavao heraldiku ili mu se jednostavno dopao simbol krune, orla ili nečeg drugog. Da je ovo neka postojeća firma satova, kao Omega ili Breitling, tu bi se sve moglo saznati. Može se čak i pisati proizvođaču. Ovdje nažalost nemamo koga kontaktirati jer se ti satovi više ne proizvode, negdje čak ni ne postoje službeni zapisi o tome kako i gdje su se ti ženski i muški satovi proizvodili.…